Tihomir je svoje imanje u Dalmaciji pretvorio u Božićno selo s 4,5 milijuna lampica i 150 životinja: “Živim svoj dječački san i želim da ovo bude selo sretnih ljudi”

„Tko u čuda viruje, taj čuda i stvara” glasi moto kojim se kroz cijeli svoj život vodi Tihomir Lučić. I dokazao je, na svom vlastitom primjeru, da taj moto doista ‘pali’. Naime, upravo je on, u zaseoku u okolici Omiša, stvorio čudo: mjesto koje ljudima mami osmijeh na lice, a zove se Božićno selo. Sjeverne padine Mosora zahvaljujući Tihomiru i njegovu Božićnom selu u zimskim mjesecima zasjaje u nizu boja i milijunima lampica, dok se zrakom šire miris domaće hrane i zvuk dječjeg smijeha.

Tihomirovo Božićno selo nalazi se u Nartu u Gornjem Dolcu, prostire se na 40 tisuća metara četvornih na izletištu Lučić, a krasi ga čak četiri i pol milijuna lampica. No, Tihomir zazire od statistike i nerado o njoj govori. “Našu veličinu ne mjerimo ni milijunima svjetala ni brojem posjetitelja. Nama je glavno mjerilo broj i veličina osmijeha ljudi koji nam dolaze, pogotovo male djece”, kaže on.

A posjetitelji, pogotovo djeca, u Božićnom selu doista imaju u čemu uživati. Naime, tamo ih čeka, među ostalim, 1700 metara duga šetnica kroz obilje svjetala, koja se proteže imanjem. Na imanju pak stoje i nastambe s čak 150 životinja, što domaćih što egzotičnih. U ovo blagdansko doba, izletište se tako pretvara, mogli bismo reći, u neku neobičnu kombinaciju slavlja Božića i zoološkog vrta. A upravo su nastambe životinja jedna od rijetkih tamošnjih neukrašenih objekata.

Naime, na imanju, na kojem se nalazi Božićno selo, a koje tijekom ljeta nudi i mogućnost raftinga, ali i air softa te razgled privatne etnografske zbirke Poljičke knežije, živi 150 životinja, od ljama i klokana do magaraca, guski, patki, krave buše, himalajske koze i kamerunske ovce te škotskog muflona.

Njihove nastambe nisu ukrašene kako im se ne bi remetio mir, one mogu birati žele li biti u njima ili vani, a u Tihomirovu svijetu zauzimaju posebno mjesto i značaj. “Svaka životinjica ima ime, ne držimo da su to životinje ili beštije kako se zna reći, nego naše blago jer su ih u našim krajevima stari ljudi tako nazivali i takvima smatrali. Više su držali do životinja nego do samih sebe”, govori 46-godišnji Tihomir.

To ‘prvo’ čudo, taj mini zoološki vrt, počeo je kreirati još prije 10-ak godina. “Prvi je na imanje došao konj Paško, i to 2014. godine. I onda sam mislio, ajde da ne bude sam, mogu uzeti još jednog, a onda sam pomislio kad već imam dva mogu i tri. Pa su došle i ovce i tako dalje… Kao malome mi se cijeli život vrtio oko životinja i sada sam došao do toga da živim taj neki dječački san”, prepričava Tihomir kojem su roditelji iz Narta, dok je on cijeli život proveo u Solinu.

No, onda se, sasvim slučajno, domislio novog čuda, Božićnog sela. “U jednom su me trenutku, kad su već sve životinje došle na imanje, ukočila leđa i tri sam dana ležao nepokretan i tu su mi se upalile lampice…”, prisjeća se Tihomir. U biti, šalimo se s njim, upalile su se božićne lampice? Slaže se. “Najluđe životne priče događaju se na najluđi mogući način”, govori.

Božićno selo svijetlo dana je ugledalo prije osam godina, a ove je godine zasjalo u punom sjaju krajem studenoga. Vikendom, govori Tihomir, bude poprilična gužva, no preko tjedna je nešto manja. Djeca se u Božićnom selu mogu podužiti i s Djedom Božićnjakom, Grinchom i Olafom, a jedan su od istaknutih momenata Božićnog sela i žive jaslice. Obilazak obično traje kojih dva do tri sata, a posjetiteljima se nudi i gastronomska ponuda. No, malo drugačija nego inače, kaže on.

„Nismo iskomercijalizirani u smislu da imate 100 štandova… Imamo tri adventske kućice s isključivo lokalnim proizvodima s tamošnjih OPG-ova. Dio ponude je neizostavni zeljanik ili poljički soparnik, a ima i prosušenih svinjskih kobasica ili pak prosušene svinjske pečenice s domaćim kupusom, također sve s OPG-ova. Iako smo ove godine, doduše, napravili jednu iznimku pa imamo i ‘Poli kućicu’ s nugetsima i ‘poli dogom’. Ima tu i kuhanog vina i gina, kao i rakija, ali i slastica, primjerice fritula…”, opisuje.

Pitali smo ga za kraj koje će biti iduće čudo. Pohvalio se, kao novost, da su na imanju postavili u živom kamenu izrađeni spomenik bake koja prede vunu i kako mu je cilj u budućnosti predstaviti svoje selo kao ‘selo sretnih ljudi’.