Rodna kuća hrvatskog genija jedan je od najposebnijih muzeja koji smo posjetili! Čuva intimnu priču o njegovom životu i neprocjenjive umjetnine

Često zaboravljamo kakvi su sve genijalci potekli iz naše zemlje. Izumitelji, kreativci i umjetnici čija su djela cijenjena u cijelom svijetu i čije izložbe posjećuje na tisuće ljudi. Jedan od tih velikana definitivno je Vlaho Bukovac, jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara i najvažniji predstavnik hrvatske moderne. Rođen je u Cavtatu, u Konavlima, u srpnju 1855. godine, a mi smo nedavno obišli njegovu rodnu kuću u kojoj je smješten predivan muzej.

Rodna kuća Vlahe Bukovca nalazi se na samo nekoliko koraka od cavtatske rive, u uskoj kamenoj uličici kojom do ulaza vode blage skaline. Ulazimo u dvorište i pred nama se pojavljuje tipična građanska kuća s kraja 18. i početka 19. stoljeća koja je brižno obnovljena i vidi se da se o njoj vodi briga, baš kao i o vrtu koji ju okružuje. Kamena dvokatnica ima manji vrt na južnoj strani, te prostranije dvorište u stražnjem dijelu, prema sjeveru.

U trenutku našeg posjeta, u prizemlju se održavala kreativna radionica, na koju smo samo zavirili, pa krenuli u obilazak. Odmah desno od ulaza nalazi se prazna prostorija oslikanih zidova. Saznajemo da su to djela, odnosno freske, koje je kao mladić slikao Bukovac, a svaka ima svoju priču i značenje. Cijela je kuća prepuna crteža na zidovima, tih spontanih iskaza kreativnosti mladog Vlahe u 19. stoljeću. Ima tu biljki, životinja, apstraktnih oblika, ali na svakoj se pojedinoj freski vidi nevjerojatan talent i smisao za detalje.

Uspinjemo se na prvi kat, u kojem saznajemo još detalja iz slikareva života i kroz izložena djela pratimo kako se mijenjao i razvijao njegov stil. Posebno je fascinantna plava soba, nekad dječja soba samog Vlahe, oslikana biljnim i životinjskim motivima, s „medaljonom“ na stropu u kojem je ženski lik i cvjetna girlanda. Šalimo se da su sigurno malog Vlahu opominjali da ne šara po zidovima, ali saznajemo da je, srećom, od prvog dana imao podršku obitelji u svom stvaranju.

Na najvišem katu nalazi se njegov atelje. Stajati u prostoriji u kojoj je stvarao takav velikan poseban je osjećaj. I ovdje su, kao i na nižim katovima, na zidovima izložena njegova djela, a jedno nam privlači pažnju zbog priče koja se iza njega krije. To je slika njegove ruke. Kad je bio siromašan, nije mogao platiti modela pa je za natjecanje naslikao vlastitu ruku. Kakva snalažljivost…

Kroz niz djela iz različitih faza njegovog stvaralaštva otkrivamo djelić po djelić slagalice u mozaiku njegovog života, koji je za to vrijeme bio stvarno fascinantan. Rođen u skromnoj obrtničkoj obitelji kao Biagio Faggioni.

Radio je kao pomorac, potom otišao u Peru u potrazi za boljim životom, da bi na kraju sreću potražio u San Franciscu gdje je radio kao soboslikar. I sve to do njegove 22 godine! Tada se vraća u rodni Cavtat, te odlučuje pohrvatiti svoje ime i nazvati se Vlaho Bukovac.

Srećom, tada kreće prekretnica i Vlaho dobiva priliku otići u Pariz, školovati se i usavršiti svoj rad. Kasnije živi u Zagrebu, Pragu, Engleskoj, ali Cavtatu se uvijek rado vraća. Svaka od tih faza donijela je nova djela, novi stil, novi način izražavanja i svi su oni fantastično prikazani u njegovoj rodnoj kući.

Muzej čuva oko 200 slika, crteža, skica, slikarevu korespondenciju, hemeroteku, relevantnu bibliografiju, zbirku fotografija te rukopise autobiografije «Moj život» iz 1918. godine. U suvenirnici je, među ostalim izložena i najnovija monografija autora Igora Zidića, monumentalno djelo na 918 stranica kakvo ovakav umjetnik zaslužuje.

Kćeri Vlahe Bukovca su nakon njegove smrti 1922. uredile atelje kao izložbeni prostor i otvarale ga za posjetitelje, onaj na najvišem katu, u koji se ulazilo kroz stražnji vrt. Kasnije se tek rodila ideja da se napravi ovakvo sveobuhvatno mjesto. Tijekom pripremnih radova 1998. ispod sloja bijele boje otkriveni su ostaci zidnih slika koje su pažljivom restauracijom vraćene pred oči javnosti, Restauracija se nastavila sve do 2004., kad je Kuća Bukovac otvorena za javnost.

Bilo da rad Vlahe Bukovca poznaju dobro, ili su upoznati samo s osnovama, Kuća Bukovac nijednog posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Ni sama nisam veliki stručnjak, no postav me zaista inspirirao. I jedva čekam sljedeću zagrebačku izložbu njegovih djela.