OD LEPOGLAVE DO SLJEMENA
Šokantna tradicija zbog koje stradava na desetke dječaka: jašu već sa 6 godina, dnevno prijeđu i po stotinu kilometara i odrade po četiri naporne utrke
Jahanje je nerazdvojni dio mongolske kulture. Upravo je to zemlja gdje se, primjerice, održava najduža svjetska utrka konja dugačka čak 1000 kilometara. Jedan od najpoznatijih festivala koji se održava već 2000 godina je Naadam, koji, kao jednu od svojih disciplina, onu koju pokazuje hrabrost, slavi upravo jahanje – i to tijekom utrka u duljini od 12 do 26 kilometara. Tu hrabrost na konju, piše pak Global Press Journal, nerijetko pokazuju djeca džokeji u dobi od samo šest do 13 godina, koje se preferira jer svojom težinom ne opterećuju životinju. Ta djeca džokeji nerazdvojni su moment kulture jahanja u Mongoliji, no jednako tako i kontroverzna tema. Dok neki hvale praksu kao dio tradicije, drugi (aktivisti pa i Ujedinjeni narodi) praksu smatraju jednom od najgorih načina eksploatacije djece.
DESECI DJECE UMIRU U TRKAMA, OZLIJEĐENI SE BROJE U STOTINAMA
Problema ima kao u priči, a njima se detaljno, u svom članku kojeg prenosimo, pozabavio spomenuti GPJ i njihove reporterke Odonchimeg Batsukh i Khorloo Khukhnokhoi. Za početak, navode sljedeću potresnu statistiku. Do 2020. godine u Mongoliji je službeno bilo registrirano 13.100 djece džokeja. U razdoblju od 1990. do 2019. godine smrtno je, tijekom utrka, stradalo 40 djece, a od početka 2021. godine njih šest, dok ih je gotovo 300 ozlijeđeno prilikom pada s konja za vrijeme utrka, pisao je taj medij krajem 2022. godine. Jedan od takvih, ozlijeđenih, je i 13-godišnji Soyombo Myagmarsuren koji šepa zahvaljujući ozljedama koje je zadobio kad je pao s konja spremajući se za utrku.
SVE VEĆI BROJ UTRKA PREDSTAVLJA DODATAN PRITISAK NA DŽOKEJE
Soyombo je ponekad znao imati i četiri utrke dnevno (za razliku od konja koji sudjeluju samo u jednoj) te prijeći i po 100 kilometara. Nakon treće utrke, sjeća se, počelo bi mu se spavati. Upravo to je drugi problem koji se veže uz djecu džokeje – to da ih se preopterećuje jer se konstantno povećava broj utrka koje su se od 2000-ih godina u sve većem broju počele održavati u zimskim i proljetnim mjesecima, na temperaturama ispod nule i na zaleđenom tlu. Vlada je u međuvremenu zabranila utrke u periodu od studenoga do svibnja. No, one se i dalje znaju održavati u ilegali.
DJECA POČINJU JAHATI ZBOG SIROMAŠTVA SVOJIH OBITELJI
Treći su problem financije. Naime, od 10 do 20 posto djece postaju džokeji jer su njihove obitelji siromašne. Plaćeni su slabo, nema fiksno određene plaće i ona ovisi o hiru nadređenih. Ili, djeca dobiju samo simboličnu nagradu (slatkiše), dok novac ide roditeljima. Primjerice, Ankhbayar Mashbat, 12-godišnjak kao profesionalni džokej radi već sedam godina, godišnje zaradi 300 dolara. S konjima radi od šest ujutro do osam sati navečer, a najmanje četiri sata dnevno provede jašući.
ZBOG JAHANJA PATI I OBRAZOVANJE
Tempo je, kao što je vidljivo iz njegova primjera, nemilosrdan i na to se veže još jedan od problema na koji aktivisti ukazuju – zapostavljanje obrazovanja. Mnoga djeca džokeji, primjerice osmogodišnji Orgilbayar Tserenchimed, ili propuštaju puno nastave ili pak uopće ne pohađaju školu. “Kako jašem i zimi i ljeti nemam vremena za učenje. Tako da sam propustio puno lekcija u školi”, kaže taj dječak koji se jahanjem bavi od svoje pete godine.
Naposljetku, postoje i neke okolnosti koje dodatno povećavaju rizik za jahače tijekom samih utrka. Jedno su klimatske promjene zbog koji je tlo sve suše, a staze sve češće prošarane rupama, a isto tako i neuređenost po pitanju održavanja samih utrka. Gledatelji su, primjerice, mogli pratiti jahače na motociklima i u automobilima, što bi dizalo prašinu i dodatno ugrožavalo natjecatelje.
RAD NA SIGURNOSTI DJECE DŽOKEJA, NO UČINKOVITOST MJERA UPITNA
Doduše, iako mnogi drastičnije promjene po pitanju djece džokeja smatraju zadiranjem u tradiciju te je uvriježeno mišljenje kako nema šanse da se ta praksa ukine, vlasti su donijele neke zakone i poduzele određene korake kojima je cilj povećati sigurnosti djece. Primjerice, zakonom su (iako zakon istodobno zabranjuje rad djeci mlađoj od 16 godina), dobnu granicu za djecu džokeje povisile sa sedam na osam godina.
Isto tako, osim što su zabranili utrke u zimskim mjesecima, uspostavile su i pravilo simultanog održavanja festivalskih utrka (kako bi ograničili njihov broj) te uveli biometrijsku registraciju djece džokeja kako bi se pratili zahtjevi oko dobi i sigurnosti općenito, primjerice obaveznog zdravstvenog osiguranja te zaštitne opreme. Ako se uoči prekršaj, odgovara vlasnik konja i takvih je slučaja bilo 17 u sezoni 2020/2021. godine. Aktivisti, unatoč navedenom, sumnjaju u učinkovitost mjera.
