
Kvizovi
Japan je poznat kao zemlja izražene radne etike i predanosti poslu, a za mnoge Japance radna su mjesta drugi dom. Iako je u mnogim zemljama praksa da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno, mnogi Japanci na poslu provode većinu svog vremena. Tako ste imali priliku vidjeti mnogobrojne objave na društvenim mrežama u kojima ljudi spavaju u javnom prijevozu, političari u parlamentu i ponekad čak čekajući zeleno svjetlo na semaforu. Japanska kultura je po mnogočemu specifična, a ono što je karakteristično za ovaj narod je da nerado progovara o problemima i teško se otvara strancima ili nepoznatima. Sve je to dovelo do usamljenosti stanovništva kojima je radno mjesto glavni izvor socijalizacije, čak i ako ondje ne govore otvoreno o stvarima koje ih muče.
Godina iza nas obilježena je lockdownima i samo-izolacijama, a dnevni je boravak mnogima postao ured. Stupanjem tih mjera na snagu i uvođenjem rada od kuće, veliki je broj Japanaca ostao bez jedine prilike za druženje. Mnogi od njih su izgubili posao, što je pridodalo stresu i osjećaju izolacije u kulturi u kojoj je rad toliko važan. Ne želeći potražiti profesionalnu pomoć, niti svojim problemima opterećivati bližnje, japansko je stanovništvo počelo patiti od kronične usamljenosti. Vlada je uočila pravu krizu mentalnog zdravlja kod svojih sugrađana, u obliku povlačenja u sebe i osjećaja beznadnosti te zaključila da je vrijeme da se nešto promijeni.
Tako je u veljači ove godine nastalo Ministarstvo usamljenosti, na čelu sa 71-godišnjim Tetushijem Sakamotom. Njegova je misija ublažiti ovaj društveni fenomen, koji je zapravo postojao i ranije, ali se u mnogočemu pogoršao tijekom pandemije. Novi ministar prihvatio je zadaću svjestan da je pred njim veliki posao te da je potrebno osmisliti niz mjera koje će suzbiti problem usamljenosti. „Nužno je da dobro shvatimo stvarnu prirodu usamljenosti i izolacije, a zatim uspostavimo sustav planiranja, provjere i djelovanja.“ rekao je Sakamoto.
Ministarstvo usamljenosti prvi je zadatak već obavilo, identificirajući najusamljenije skupine – samohrane majke, starija populacija, žene koje mnogo rade, radnici na pola radnog vremena i nezaposleni. Nadalje, rade na tome da identificiraju one potencijalno ugrožene kako bi se spriječilo njihovo izdvajanje od društva.
Još uvijek je nejasno kako će točno izgledati mjere, ali se zna da će im biti cilj da izolirane i usamljene ponovo uvedu u društvo. Svaka od njih, ističe Sakamoto, bit će utemeljena na zaštiti ljudskih odnosa i empatiji. Ta sposobnost da se razumije drugog i suosjeća s njim mogla bi biti ključna u danima nakon pandemije tako da se ne bismo trebali iznenaditi nikne li još koje ministarstvo usamljenosti negdje u svijetu. Dapače, Ujedinjeno Kraljevstvo ima slično ministarstvo od 2018. kao dio ministarstva za sport, civilno društvo i samoću.
Sa svojim raskošnim kimonima, fascinantnim frizurama i upečatljivom šminkom, Gejše su najprepoznatljiviji simboli japanske kulture i povijesti. Putni Kofer donosi priču o tome tko su Gejše i što je sindrom celibata, fenomen koji objašnjava zašto Japanci sve manje pokazuju interes za seksualnim odnosima i za ostvarivanjem kraćih ili dugotrajnijih veza. Ako se spremate na put, ne propustite pročitati malo drugačiju priču: Japan putopis – idemo u Fujikawaguchiko!
Kvizovi
U PRIZEMLJU MSU-A
Skriveni dragulji Europe
Nova hit destinacija
Cirkuska tragedija stoljeća
BAŠ MU SE VESELIMO!
Nacija rekordne visine
Šokantna tradicija
Grad burne prošlosti
Mudrost otočkog života
neočekivani heroji
Najneobičniji zakon u Europi?
INSPIRATIVNA MIKRO-EKSPEDICIJA
Carstvo boja
Nacionalni napitak