Zašto u ovom talijanskom gradu zvono svake večeri zazvoni čak 100 puta? Turisti često pokušavaju izbrojati sve udarce

Zvona su stoljećima igrala važnu ulogu u životu gradova. Označavala su vrijeme, upozoravala na opasnost, pozivala na molitvu i često su bila važan dio svakodnevnog života zajednice. Njihov zvuk oblikovao je ritam dana, ali i noći. Iako danas živimo u svijetu pametnih telefona, satova i digitalnih obavijesti, ponegdje su stare navike ostale sačuvane kao dragocjeni dio kulturne baštine.

U slikovitom talijanskom gradu Bergamu ta tradicija traje već stoljećima i još uvijek se može čuti svake večeri. Naime, točno u 22 sata zvono na starom tornju zazvoni čak sto puta. Turisti koji se nađu na glavnom gradskom trgu često zastanu i pokušavaju shvatiti zašto zvono zvoni toliko dugo, a lokalni stanovnici dobro znaju da je riječ o običaju koji je duboko ukorijenjen u povijest grada.

U samom srcu starog grada, na trgu Piazza Vecchia, uzdiže se srednjovjekovni toranj Torre Civica koji stanovnici od milja nazivaju Campanone. Na njegovu vrhu nalazi se golemo zvono teško više od pet tona, a upravo ono svake večeri u 22 sata zazvoni sto puta.

Kako bi se razumjelo zašto je taj običaj nastao, potrebno je vratiti se nekoliko stoljeća u prošlost. Naime, u srednjem vijeku Bergamo je bio grad opasan snažnim obrambenim zidinama. U to vrijeme gradovi su se štitili od napada i pljačkaša pa su gradska vrata imala strogo određeno vrijeme zatvaranja. Kad bi se približila noć, stražari bi se pripremali zatvoriti ulaze u grad, a zvono na tornju imalo je važnu ulogu u tom procesu.

Zvuk je bio jasan signal svim stanovnicima koji su se zatekli izvan zidina da požure natrag u grad prije nego što se vrata zatvore. Tko bi zakasnio, morao je provesti noć izvan sigurnosti gradskih zidova i čekati jutro kako bi ponovno mogao ući. U vrijeme kada su putovanja bila opasna, a noć donosila brojne rizike, takvo upozorenje imalo je veliku važnost.

Sto udaraca zvona bilo je dovoljno dugo da ga svi čuju i reagiraju. Zvuk se širio dolinom i brdima oko Bergama, podsjećajući stanovnike da se dan bliži kraju i da grad uskoro ulazi u noćni mir. Tijekom venecijanske vlasti, kada je Bergamo bio dio Mletačke Republike, taj je običaj dodatno učvršćen i postao sastavni dio života u gradu.

Iako su vremena odavno promijenjena i gradska vrata više ne postoje, tradicija je ostala živa. Danas se zvono na tornju Campanone pokreće automatski, ali i dalje svake večeri u 22 sata zazvoni sto puta. Zvuk se i dalje širi uskim kamenim ulicama i podsjeća na povijest grada koji je stoljećima čuvao svoje običaje. Posjetitelji koji se tada zateknu na Piazza Vecchia često zastanu, podignu pogled prema tornju i pokušavaju izbrojati svih sto zvona.

Torre Civica i Campanone danas su jedna od najpoznatijih znamenitosti Bergama. Toranj je visok više od pedeset metara, a s njegova vrha pruža se spektakularan pogled na crvene krovove starog grada, okolne brežuljke i ravnicu Lombardije. Upravo zbog tog pogleda, ali i zbog zanimljive priče o zvonu koje svake večeri zazvoni sto puta, toranj je postao nezaobilazna postaja za sve koji posjećuju Bergamo.