Ovih sedam navika u Hrvatskoj su normalne, a u Japanu strogo zabranjene: zbog njih mnogi turisti dožive pravi kulturni šok

Japan je zemlja koja istovremeno očarava i zbunjuje. Putnici je doživljavaju kao savršen sklad drevnih običaja i suvremenih dostignuća, upravo iz razloga jer ondje tehnologija i tradicija žive rame uz rame i stvaraju jedinstvenu svakodnevicu. A upravo u toj svakodnevici krije se ono što mnoge posjetitelje najviše fascinira, a to je njihova kultura ponašanja koja je duboko usađena u društvo. Pravila su često nepisana, ali ih svi dosljedno poštuju, pa ono što se nama čini sasvim normalnim, u Japanu može biti znak nepristojnosti ili čak strogo zabranjeno. Za mnoge strance posjet Japanu je pravi kulturni šok, no u tim pravilima krije se ljepota japanskog načina života. U nastavku donosimo sedam najpoznatijih „zabrana“ koje najbolje pokazuju koliko su disciplina i međusobno poštovanje utkane u japansku svakodnevicu.

Dok u mnogim dijelovima svijeta konobari i hotelsko osoblje očekuju napojnicu, u Japanu je situacija posve drukčija. Davanje novca „sa strane“ može se protumačiti kao uvreda ili nagovještaj da zaposlenik inače ne radi dovoljno dobro. U japanskoj kulturi usluga se podrazumijeva kao dio cijene, a zaposlenici su ponosni na svoj profesionalizam. Ostaviti napojnicu znači dovesti u pitanje njihovu čast i može izazvati nelagodu.

Japanski vlakovi i autobusi poznati su po tišini i redu. Putnici često koriste vrijeme za čitanje, odmor ili tiho promatranje kroz prozor. Telefonski razgovor u takvom okruženju smatra se narušavanjem javnog mira. Stoga većina ljudi odmah prebacuje mobitel na „silent mode“, a obavijesti i pozivi ostaju za kasnije. Čak i tihi razgovori s prijateljima mogu izazvati negodovanje drugih putnika.

Hrana u Japanu ima posebno značenje. Bilo da je riječ o sushi zalogaju ili toploj juhi ramen, konzumacija hrane povezana je s trenutkom uživanja i zahvalnosti. Jedenje dok hodate smatra se nepoštivanjem i hrane i ljudi oko vas. Umjesto toga, Japanci stanu, pronađu mirno mjesto, sjednu i uživaju u obroku. Za turiste koji vole „grickati u hodu“, ovo pravilo može biti pravo iznenađenje.

Jedna od prvih stvari koje stranci primijete u Japanu jest nevjerojatna čistoća gradova. No, istovremeno će shvatiti da na ulicama gotovo i nema kanti za smeće. To je posljedica povijesnih razloga, ali i društvene discipline. Japanci bez problema nose svoje smeće satima, dok ne pronađu odgovarajuće mjesto za odlaganje. Time pokazuju odgovornost i brigu za zajednički prostor. U praksi, rezultat je nevjerojatno čist javni prostor koji zadivljuje posjetitelje.

Dok su u nekim kulturama poljupci i zagrljaji u javnosti znakovi bliskosti i ljubavi, u Japanu su ovakvi izrazi rezervirani za privatnost. Javne demonstracije osjećaja često izazivaju nelagodu promatrača, a same parove mogu dovesti u neugodne situacije. Japanska kultura stavlja naglasak na diskreciju i suzdržanost, pa ćete rijetko vidjeti parove kako se grle ili ljube na ulici.

Jedno od najpoznatijih japanskih pravila odnosi se na obuću. Pri ulasku u dom, hram, pa čak i u određene restorane, obvezno je izuti cipele. Time se čuva čistoća prostora i izražava poštovanje prema domaćinu ili mjestu. Najčešće su osigurane papuče za unutarnju upotrebu, a u tradicionalnim prostorima poput tatami soba, papuče se također skidaju. Ovaj običaj potiče svijest o higijeni i povezuje se s osjećajem sklada u prostoru.

Za mnoge posjetitelje možda najčudnije pravilo odnosi se na vožnju dizalom. Čim se vrata zatvore, razgovori prestaju, a prostor ispuni tišina. Čak i među prijateljima koji su do trenutka ulaska veselo razgovarali, u dizalu vlada mir. Smatra se da razgovor u malom zatvorenom prostoru narušava udobnost drugih. Iako može zvučati neobično, ovo pravilo odražava japansku kulturu poštivanja osobnog prostora.