Čudnovata pravila: mjesto u kojem ne postoje kućne adrese, ženama je zabranjeno nositi štikle, a psi su građani prvog reda

Carmel na moru pravi je raj za umjetnike, intelektualce i romantične duše. Okružen je neopisivo lijepom prirodom beskrajnog Pacifika iznad koje se izmjenjuju čarobno jutarnje svjetlo i mistična večernja magla. Njegovim ulicama kraljuju veliki čempresi, veseli prolaznici i privilegirani psi. Ovaj gradić na obalama Kalifornije na svojoj površini od svega jedne kvadratne milje ima čak stotinjak umjetničkih galerija, a kuće bez adrese kao da su ispale iz bajki braće Grimm. Živopisni mještani svojim boemskim stilom života i neobičnim zakonima savršeno zrcale viziju jedinstvenog utočišta za umjetnika iz cijelog svijeta.

GRAD NA MORU KOJIM VLADAJU ČEMPRESI

Carmel na moru krasi centralnu obalu Kalifornije, a u njemu žive sretnici koji su svoje gnijezdo savili daleko od užurbanog svijeta, u sigurnosti ugrijanog pijeska i ugodnog povjetarca koji miriši na ocean. Osnovan je 1771. godine u sklopu misije širenja kršćanstva, a na početku 20. stoljeća postaje jedno od najvažnijih središta za umjetnike koji od tada nisu prestali dolaziti.

• 

Do 1916. godine kada je Carmel službeno postao grad ovdje je živjelo 450 stanovnika. Mjesto se hrabro i uspješno borilo s raznim ekonomskim i povijesnim nedaćama poput Velike depresije, Drugog svjetskog rata i ostalih izazovnih zbivanja. Ovo malo selo u kojem danas živi oko 3800 stanovnika svojevrsni je mikrokozmos u kojem se život bazira na vrijednostima tzv. Kalifornijskog sna, odnosno samostalnosti, kreativnosti i neumornom slobodnom duhu.

• 

Osnivači ove jedinstvene zajednice neka su od najvećih imena svjetske književnosti i pjesništva poput Jacka Londona, Georgea Sterlinga i Robinsona Jeffersa. Prvi stanovnici su na početku živjeli u šatorima, gradili kampove u šumama te za vrijeme vrućih ljetnih noći spavali na prekrasnim pješčanim plažama. Slične filmske scene i dan danas možete doživjeti ako zalutate u ove predjele Kalifornije jer Carmel je uspio zadržati svoju autentičnost i idiličnu sliku života.

• 

Ekologija i očuvanje prirodnih ljepota koje ih okružuju prioriteti su vrijednog i društveno osviještenog stanovništva od osnutka gradića. To pokazuje i zakon, točnije Pravilnik br.7 iz 1917. godine prema kojem se „bilo kakva sječa i sakaćenje drveća ili grmova na ulicama, trgovima, u parkovima i na ostalim javnim površinama smatra prekršajem“. Taj zakon je i danas na snazi te se upravo zato često kaže da je Carmel na moru grad kojim vladaju čempresi.

PREKRASNE ULICE IZ BAJKI POD BUDNIM OKOM CLINT EASTWOODA

Za ovo sanjivo mjesto u zaljevu Tihog oceana čuli su mnogi, ali trenutak u kojem je dobilo svojih pet minuta svjetske slave jest kasnih osamdesetih kad je funkciju gradonačelnika obnašao kralj trilera i vesterna. Naime, od 1986. do 1988. godine uvaženi glumac i redatelj Clint Eastwood nije vladao ekraniziranim okrugom Madison, već pravim okrugom Monterey u kojem se nalazi Carmel. Premda već dugo nije gradski čelnik, i danas ga se može vidjeti i čuti kako svira klavir u baru na Mission Ranchu. Uz njegovo ime, još jedna poznata osoba ostavila je svoj doprinos, a to je bila Doris Day koja se pobrinula za povlašteni status pasa koji su dobrodošli u gotovo sve objekte u gradu.

• 

Kada govorimo o umjetničkom naslijeđu Carmela na moru nikako ne smijemo zaboraviti njegovu čudesnu arhitekturu koja jako nalikuje svijetu iz kojeg dolaze Ivica i Marica. Čovjek koji je odgovoran za jedinstveni izgled građevina je maštoviti Hugh Comstock. On je tridesetih godina prošlog stoljeća osmislio velik dio bajkovite arhitekture bez prethodnog građevinarskog ili arhitektonskog iskustva. U to vrijeme, vrijednost nekretnina bila je oko 100 dolara dok se danas njihova cijena kreće i do 4 milijuna dolara. Tome svakako pripomaže topla atmosfera nastala uslijed magle koja se diže iznad oceana te se u večernjim satima spušta na cijelo mjesto. Zamislite samo kakav se pogled pruža s prostranih terasa koje gledaju na šarmantne gradske ulice.

ČUDNOVATO MJESTO ČUDNOVATIH PRAVILA

Stanovnici Carmela su usvojili čudnovata pravila i zakone kako bi izbjegli masovnu urbanizaciju te održali svoj grad malim i autentičnim. Tako postoji ograničenje ulične rasvjete, nema visokih klaustrofobičnih zgrada te na kućama nema brojeva kako bi se izbjeglo pretjerano definiranje stvari. Osim toga, da bi se lakše kretali noću mještani uvijek uz sebe imaju džepne lampe, a ako ih sretnete i upitate za upute, oni će vas usmjeriti uz pomoć nekonvencionalnih odrednica poput „na uglu“ ili „između 5. i 6. ulice“. Kao što ne postoje adrese u Carmelu ne postoje niti fast-food lanci restorana, već se ugostiteljska ponuda bazira na raznovrsnoj svjetskoj kuhinji, domaćoj hrani i vinu.

• 

Ipak, možda jedno od najpoznatijih pravila jest ono o nenošenju visokih potpetica. Naime, budući da gradski glavešine nisu htjeli nanositi štetu drveću i velikim čempresima te sjeći njihovo korijenje koje je podizalo pločnik, neravne staze i ulice postale su problematične za stilski odjevene žene. Kako bi izbjegli sudske sporove s onima koji su se ozlijedili noseći štikle, Carmel je postao jedini grad u SAD-u čija je vlast zabranila nošenje cipela s petom višom od pet centimetara. Osim toga, ovo je jedan od rijetkih američkih općina u kojima su psi svugdje dobrodošli. Dozvoljeno im je kupanje i trčanje na plaži, a većina lokalnih radnji ispred ulaza drže pseće zdjelice s vodom i poslasticama. Također, čak 25 od 45 lokalnih hotela iskazuju dobrodošlicu kućnim ljubimcima tako da i ljudi i životinje mogu iskusiti ovaj djelić raja na obali Kalifornije.