Posjetili smo jedini hrvatski otok do kojeg usred ljeta možete doći za samo 1,50 eura! Auti su zabranjeni, a mir savršen

Volim vožnje brodovima i trajektima, ali na najkraćoj brodskoj liniji u Hrvatskoj nisam je, priznajem, stigla ni doživjeti. Kopno je ostalo iza nas i za samo tri minute brod je pristao na kameni mol, a ispred nas se otvorila idilična slika kuća uredno poredanih uz rivu. Ljudi nije bilo puno, zrak je mirisao na sol i borove, a tijelo je zagrlio osjećaj mira, one mediteranske opuštenosti zbog koje nas Jadran i otoci i privlače. Bio je to moj prvi susret s Krapnjem, a nakon što sam ga istražila, definitivno ne i posljednji.

Za nekoga tko živi u Zagrebu, teško je uopće pojmiti koliko je malen i kompaktan Krapanj. Od hrvatske metropole manji je čak 1800 puta, a na njega bi stalo jedva 50 nogometnih igrališta. Automobili nisu dozvoljeni, pa se otok istražuje pješke, u laganoj šetnji, bez žurbe i stresa. Ali i bez uzbrdica! Krapanj je najniži hrvatski otok i nema niti jedan brežuljak viši od dva metra!

Zbog svega navedenog, idealan je za izlete, ali ne čudi me što mnogi ovdje provode i cijeli godišnji odmor. Kad ga jednom otkrijete, njegova vas energija u trenu osvoji. Ima stotinjak stanovnika, a najviše nas je osvojilo što na njemu nema preizgrađenosti, velebnih apartmanskih kuća ni hotelskih resorta. Ostao je mjesto koje živi u ritmu mora, bez gužve i bez stresa.

Do Krapnja se dolazi jednostavno, brzo, ali i jeftino. Usred turističke sezone, karta za brod stoji tek euro i pol, a posjetite li ga izvan ljetne sezone platit ćete manje od jednog eura: svega 70 centi. Brod kreće s Brodarice, šibenskog naselja na rubu grada koje se i razvilo sredinom 20. stoljeća kad su stanovnici otoka prelazili na kopno u potrazi za jednostavnijim životom.

Kad se uz jedan malo otok veže toliko superlativa, jasno vam je da se radi o posebnom mjestu. Najniži hrvatski otok, s površinom od 0,36 četvorna kilometra, do kojeg vozi najkraća i najjeftinija brodska linija na Jadranu, definitivno je i najdostupniji, a mnogima i najljepši. Iako ga možete prehodati u samo jednoj laganoj šetnji, poželjet ćete ostati puno duže jer na svojoj kompaktnoj površini krije prekrasne plaže i zanimljivosti koje intrigiraju.

Središte otoka čini naselje čija su glavna karakteristika slikovite kamene kuće i labirint uskih uličica. Ondje su i brojne male plaže na kojima možete uživati u privatnosti. Ostatak otoka, onaj koji ne gleda na Brodaricu, pomalo je divlji, ali ništa manje predivan. Šetnica oko cijelog Krapnja lijepo je uređena i idealna za, primjerice, vožnju biciklom.

Na otoku se nalazi i Crkva sv. Križa sa samostanom i muzejom, u kojem možete vidjeti stare crkvene slike, inkunabule, zavjetni nakit, amfore, koralje i neizostavne spužve. U Crkvi je pak raspelo od maslinovog drveta, koje je davne 1523. godine doneseno čak iz Jeruzalema. Još jedna krapanjska znamenitost je uljara sv. Lovre. Datira iz 15. stoljeća, a danas je muzej, mjesto koje čuva prošlost otoka i zorno prikazuje kako se ondje nekoć živjelo.

Ipak, najveća atrakcija otoka usko je povezana s morem koje ga okružuje. Iako malen, upravo je Krapanj ispisao jednu od najvećih pomorskih priča Hrvatske! Ovdje se stoljećima živjelo od spužvi, a za odlazak u lov i danas se kaže da se ide “na spuge”. Gotovo da ne postoji stara krapanjska obitelj koja u nekom razdoblju nije imala spužvara, ronioca ili pomorca, a tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća spužve s Krapnja kupovala je čak i NASA. Stariji ljudi na obali za Krapljane i danas kažu da su bili “kraljevi mora”.

Ponosnu ronilačku i spužvarsku povijest na Krapnju smo otkrili na tri odvojene, ali jednako fascinantne lokacije. Na samoj rivi, nedaleko od mjesta na kojem nas je iskrcao brod, nalazi se mala privatna zbirka Spuga 2. Muzej su otvorili supružnici Milena i Roko Tafra i u njemu izložili obiteljsko blago: fascinantnu zbirku opreme, spužvi, starih fotografija. Tu je stara oprema, masivno odijelo, metalna kaciga, ovratnik i olovni utezi… Roko je, naime, i sam aktivni ronilac i spužvar i obitelj je na ovaj način sačuvala sjećanje na dugu i ponosnu tradiciju.

Ulaz u muzej je besplatan, a vlasnici će posjetiteljima rado i ispričati nešto o povijesti spužvarstva. U Spugi 2 uređena je i divna mala suvenirnica u kojoj ćete teško odoljeti da ne kupite slavnu spužvu ili neki lokalni suvenir. Osim što su predmeti lijepi i autohtoni, tom kupnjom podržavate ovu vrijednu obitelj.

Tek nekoliko koraka dalje, u uličici punoj cvijeća, nalazi se još jedno mjesto koje pripovijeda o spužvarskoj tradiciji. Galerija od spužava, koju već više od dva desetljeća vodi Divna Gašperov Jurić, mjesto je na kojem možete vidjeti staro ronilačko odijelo, teško gotovo trideset kilograma, koje je pripadalo Divninom pokojnom mužu. Tu je i niz fotografija, proizvoda od krapanjske spužve, kao i jedinstvena haljina Matije Vuice napravljena od spužvi.

Spomenuli smo da na Krapnju nema velikih resorta ni apartmanskih naselja, ali jedan hotel postoji i savršeno se uklopio u ambijent u kojem se nalazi. Manji, obiteljski hotel Spongiola otvoren je 2005. na mjestu nekadašnje spužvarske zadruge simboličnog imena Spužvar. U podrumu hotela nalazi se mali izložbeni prostor, mnoštvo fotografija, a tamo smo pogledali i film koji nam je najbolje dočarao važnost spužvarstva za Krapanj.

Ove tri lokacije, tri priče o spužvarstvu i jednoj velikoj tradiciji koju ova mjesta čuvaju od zaborava, na Krapnju se ne propuštaju. Osim priče o “kraljevima mora” i nevjerojatnoj baštini, osvojio nas je mir koji na otoku vlada, osjećaj da se svi poznaju, a da smo mi, gosti, dobrodošli. Što je naša svakodnevica brža i stresnija, odmor bez automobila, smoga i jurnjave, a nadomak kopna, zvuči sve bolje. Pa makar i samo za jednodnevni izlet.