impresivno zdanje
Mjesta
Podzemne, u kamenu isklesane crkve i danas zbunjuju znanstvenike, a prema legendi su ih noću pomagali graditi anđeli
Strahujem išta više napisati o ovim zdanjima zato što mi se čini da mi, ako to učinim, nitko neće vjerovati. Napisao je to davnih 1520-ih godina u svom dnevniku portugalski svećenik Francisco Alvares kad je u društvu svog kolege istraživača i diplomata Pera da Covilha stigao do Lalibele. Grad je to smješten na 2500 metara nadmorske visine u etiopskoj regiji Amhara. Prizor koji ga je oduševio u Africi je tamošnji kompleks fantastičnih, gotovo nevjerojatnih bogomolja. Danas su podzemne, u kamenu isklesane crkve Lalibele jedna od najrazvikanijih atrakcija Etiopije.
ZNANSTVENICI JOŠ NISU USPJELI UTVRDITI KAKO SU TOČNO IZGRAĐENE
Alvares se bojao da će ga oni koji budu čitali njegove zapise proglasiti lažljivcem. A taj je strah bio opravdan. Naime, uz Alvaresa bio je prvi Europljanin koji je gledao u kompleks neobičnih crkava izdubljenih i isklesanih iz stijene, i to u tlu! Nevjerojatan prizor kojem je tada svjedočio danas je dostupan svima koji imaju mogućnosti potegnuti do te egzotične afričke zemlje. Najpoznatija je među njima Bet Giyorgis, odnosno crkva sv. Jurja, koja slovi za osmo svjetsko čudo.
Iako vrlo popularne, crkve iz Lalibele i dan danas predstavljaju svojevrsnu misteriju. Unatoč svom trudu, znanstvenici navodno još uvijek nisu uspjeli točno utvrditi kako su izgrađene. Dodatni dašak misterioznosti daju im i legende koje se vežu uz nastanak tog religioznog kompleksa.
KRALJ LALIBELA IMAO VIZIJU GRADA ISKLESANOG U KAMENU, A U GRADNJI POMAGALI I ANĐELI
Kralj Lalibela, po kojem grad nosi ime, vladao je 40-ak godina, a prema jednoj od predaja navodno mu je sam bog naredio da izgradi jedinstvene crkve. Priča kaže da se to dogodilo nakon što ga je otrovao brat te je Lalibela završio u tri dana dugoj komi, otišao u raj i tamo imao viziju grada isklesanog u kamenu odnosno stijeni. Nakon što se probudio iz kome te postao kralj, okupio je lokalne majstore i počeo graditi crkve. Prema drugoj priči, otišao je u egzil u Jeruzalem i zakleo se da će, kada se vrati, izgraditi tzv. Novi Jeruzalem. Na tom „Novom Jeruzalemu“, govori legenda, danju su radili ljudi, a noću anđeli. Upravo su oni „potegli“ u noćnoj smjeni zahvaljujući čemu su crkve izgrađene u rekordnom roku.
ZA IZGRADNJU KOMPLEKSA TREBALO OKO 40 TISUĆA RADNIKA
Znanstvenici ipak pričaju drugačiju priču. Cijeli kompleks prostire se na površini na oko 15 hektara, i to sa svake strane u stijeni izdubljenog jarka koji se naziva “rijeka Jordan”. Crkve, njih ukupno 11, dijele se u dvije grupe, a od “mnoštva” je, na udaljenosti kojih 300 metara, izdvojena jedino veličanstvena Bet Giyorgis. Prema objašnjenjima, jedan “klaster” predstavlja “ovozemaljski Jeruzalem”, a drugi onaj “nebeski”. Isto tako, neke od crkava su samostalno stojeći monoliti ili pak “većinski” monoliti isklesani iz stijene, dok su druge uklesane, odnosno izdubljene u samoj stijeni.
Smatra se da su monolitne crkve nastale tako da su radnici prvo iskopavali, odnosno dubili pravokutni jarak u granitu kako bi od ostatka stijene izdvojili ogromni granitni blok, a zatim su “ulazili” u njega, klešući interijer crkve. Radilo se dakle od gore prema dolje, dakle počinjalo se na površini i išlo u dubinu. Prema nekim izračunima, navodno je za izgradnju ovog nevjerojatnog kompleksa trebalo oko 40 tisuća radnika, a sam je posao – pogotovo ako se, kako se pretpostavlja, radio čekićem i dijetom – bio nevjerojatno zahtjevan.
SVAKA CRKVA POSEBNA NA SVOJ NAČIN, A U JEDNU JE ŽENAMA ZABRANJEN ULAZ
Svaka od crkava, a grupacije su povezane podzemnim prolazima, posebna je na svoj način. Najveća je, primjerice, Bet Medhane Alem (Crkva spasitelja svijeta). Dugačka je 33 metara, široka 23, a duboka (odnosno visoka) 10 metara i inače je rekorder po veličini na svjetskoj razini, u kategoriji crkava isklesanih iz stijene. Bet Golgotha, jedina tamošnja crkva u koju žene ne smiju kročiti, dom je grobnice kralja Lalibele, dok je Bet Maryam posvećena djevici Mariji, i navodno se upravo u njoj nalazi stup na kojem je sam kralj Lalibela opisao tajne izgradnje crkvi. No, stup je prekriven tkaninama i mogu ga gledati jedino svećenici.
CRKVA SV. JURJA VISOKA JE, ODNOSNO DUBOKA 15 METARA
No, najimpozantnija među njima ipak je Bet Giyorgis odnosno Crkva sv. Jurja. Bez imalo sumnje to je najpoznatija, ali i najfotografiranija crkva Lalibele, a ujedno i njezin najistaknutiji simbol. Posebna je zbog kombinacije svoje veličine, statusa pravog monolita i divne simetrije. Visoka je, odnosno duboka 15 metara te je najviša od tamošnjih monolitnih crkava, a gledano iz ptičje perspektive predstavlja savršen grčki križ. Pretpostavlja se da je izgrađena posljednja u odnosu na tamošnje crkve, u ranom 13 stoljeću. I uz nju se inače veže jedna posebna predaja.
Naime, govori se da se u stijenama koje okružuju crkvu mogu pronaći otisci kopita bijelog pastuha kojeg je sveti Juraj jahao na dan završetka crkve. Inače, ona je nastala, prema nekim izvorima, iskopavanjem 3400 metara kubičnih stijene zahvaljujući čemu je nastao monolit, te još dodatnih 450 metara kubičnih za samo “uređenje interijera”. U crkvi se nalaze i dvije kutije od maslinova drveta za koje lokalno stanovništvo vjeruje da ih je izrezbario sam kralj Lalibela, a u nekim šupljinama u zidovima koji okružuju crkvu nalaze se i mumificirana tijela.
U LALIBELI ŽIVI OKO 1000 SVEĆENIKA, TURIZAM IMA VAŽNU ULOGU
Lalibela je, zbog svega navedenog, iznimno važno hodočasničko mjesto za vjernike Etiopske pravoslavne tevahedo crkve. Nakon Axuma, upravo je ona drugi najsvetiji grad Etiopije. Zahvaljujući svemu navedenom žitelji Lalibele, njih 20-ak tisuća, uvelike se oslanjaju na turizam, dok se oko 1000 svećenika i đakona koji obitavaju u tom gradu i okolici uzdržava prihodom od crkava.