U hrvatskom susjedstvu nalazi se raskošan dvorac koji bi mogao parirati Versaillesu! Mnogi za njega nikad nisu čuli

Zamislite pitoreskno mjesto koje nema ni 3500 stanovnika, ali zato se može pohvaliti čudesnim dvorcem, toliko raskošnim i sjajnim da su ga prozvali dostojnom kopijom francuskog Versaillesa! Vodimo vas u Fertőd, mađarski gradić nedaleko od Austrije, nastao tek 1950. godine ujedinjenjem gradova koji su se nekoć zvali Eszterháza i Süttör. Upravo ondje pronaći ćete dvorac Esterházy, najveći i najluksuzniji građevinski kompleks u baroknom i rokoko stilu u čitavoj Mađarskoj. Ova velebna palača procvat je doživjela u drugoj polovici 18. stoljeća, za vladavine kneza Miklósa Esterházyja Veličanstvenog, a danas je popularna atrakcija koja oduševljava turiste iz svih krajeva svijeta.

”Što može car, mogu i ja!”, navodno je rekao grof József Esterházy kad je kraj močvarnog i divljači bogatog područja oko jezera Neusiedl počeo graditi prostrano imanje. Nacrte mu je 1720. godine izradio bečki arhitekt, koji ga je prvotno zamislio kao lovačku kuću s 22 sobe. Palaču je, sve do svoje smrti 1790., nastavio nadograđivati Józsefov drugi sin, knez Miklós Esterházy, stvorivši rezidenciju od čak 126 soba koja je parirala najvećim kraljevskim dvorovima u Europi.

Zgrade, namještaj, umjetnine, knjižnica, kazališta, vrt, perivoj i šuma, sve navedeno pridonijelo je imidžu koji je Esterházyja u očima njegovih suvremenika prikazivao kao profinjenog magnata, velikodušnog pokrovitelja, znalca i umjetnika. Zato su ga i prozvali Veličanstvenim. U spomenutoj palači, koje se ne bi posramio ni Luj XVI., organizirale su se brojne raskošne svečanosti kojima su prisustvovali uvaženi gosti poput carice Marije Terezije i ruskog cara Pavla I., a čuveni austrijski skladatelj Joseph Haydn ondje je svojedobno bio u službi dvorskog dirigenta. Što se tiče opere i lutkarskog kazališta, u dvorcu su praizvedena i mnoga bezvremenska djela bečkog klasicizma.

Impresivan park oko palače prostirao se na čak 300 hektara površine, a krasile su ga fontane, kipovi, umjetni vodopadi, kineska pagoda, zabavni paviljoni te hramovi posvećeni božanstvima, Dijani, Apolonu, ​​Fortuni i Veneri. Sve navedeno služilo je za višednevne zabave slavnih gostiju, kojima su na raspolaganju bili i kazalište lutaka te opera, oboje izgrađeni u neposrednoj blizini palače.

Knez Miklós, koji je bio i kapetan mađarske kraljevske plemićke garde, u Esterházyju je vodio i instituciju za vojnu obuku, a plemićki mladići u sklopu iste učili su i strane jezike te stjecali znanja o glazbi, arhitekturi i književnosti. No Miklósova smrt označila je početak kraja zlatne ere mađarskog Versaillesa. Njegov nasljednik, knez Miklós II., preselio se u austrijski grad Željezno (poznat i kao Eisenstadt ili Kismarton) i ondje izgradio palaču. Nekadašnje carstvo obitelji Estherházy palo je u zaborav, a Haydn, svi glazbenici i kazališna trupa zauvijek su napustili palaču.

Drugi procvat dvorca uslijedio je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kad su knez Miklós IV. Esterházy i njegova supruga, grofica Margit Cziráky, odlučili obnoviti stanove unutar veličanstvene palače. Margit je sav svoj miraz uložila u uređenje čitavog kompleksa i vrtova koji ga okružuju. Obitelj Esterházy u dvorcu je boravila sve do kraja Drugog svjetskog rata, kad se u njega privremeno uselila sovjetska vojska. Pri odlasku je odnijela sav vrijedan namještaj, a u bezočnoj krađi sudjelovalo je i lokalno stanovništvo. Budućnost palače postala je neizvjesna.

U godinama koje su uslijedile, u zapadnom kraku dvorca osnovane su hortikulturna tehnička i strukovna škola, u istočnom znanstveno-istraživački institut za oplemenjivanje biljaka, dok je dio palače pretvoren u smještajne objekte. Tek nakon što je kompleks postao državno vlasništvo, pokrenuta je njegova sveobuhvatna obnova. Dvorac u Fertődu danas je istaknuti spomenik Kulturnog, istraživačkog i festivalskog centra Eszterháza, koji mu je uspio vratiti nekadašnji sjaj.