Dvorci oduvijek fasciniraju posjetitelje. Vode ih u neka davna vremena i čuvaju intrigantne priče o životima velikaša, ratovima i spletkama, velikim ljubavima… Diljem Europe i svijeta razasuto je na tisuće prekrasnih dvoraca, a i Hrvatska krije mnoge koji svojom ljepotom privlače poput magneta. Jedan dvorac na sjeveru Italije oduševljava velebnom srednjovjekovnom arhitekturom, ali i intrigantnom pričom koja stoji iza njegove gradnje. Filmska je to priča o zabranjenoj ljubavi, skrivanju, sukobima i nesrećama. Vodimo vas u dvorac Torrechiara, koji se zaista isplati posjetiti ako se nađete u ovom dijelu Italije.
PREKRASNA GRAĐEVINA S ČETIRI TORNJA I PROSTRANIM DVORIŠTEM
Dvorac Torrechiara nalazi se na sjeveru Italije, u regiji Emilia Romagna, nedaleko od Parme. Smatra se jednom od najljepših srednjovjekovnih građevina u Italiji. Čak i da nema lijepe, potresne i na trenutke tužne priče o njegovoj gradnji, već bi i sam izgled izazivao divljenje. Ima četiri pravokutne kule, koje okružuju središnje dvorište. Svi tornjevi i dvorišta imaju svoja različita imena i tematski dizajn. Castello di Torrechiara, što je talijansko ime dvorca, čuva neke od najimpresivnijih freski, slika i ukrasa u spavaćim sobama koje su po očuvanosti pravi raritet među dvorcima iz srednjeg vijeka.
NESRETNA LJUBAV DVOJE PLEMIĆA KOJU DRUŠTVO NIJE PRIHVAĆALO
Prvi vlasnik dvorca, koji ga je i dao izgraditi u 15. stoljeću, bio je Pier Maria Rossi, uspješni vojnik i plemić. Struktura je imala dvostruku ulogu. Prva je, jasno da bude vojno i obrambeno uporište za kontrolu doline. Druga je bila da postane ljubavno gnijezdo za njega i ženu koju je volio. Rossi je, naime, bio oženjen, ali taj brak nije bio iz ljubavi, kao što to većina brakova u ono doba nije bila.
Zaljubio se u plemkinju Biancu Pellegrini, koja je također bila u braku. Ljubav je planula, a rastave u to vrijeme nisu bila opcija. Par se počeo potajno sastajati i uskoro je postalo jasno da se ne radi o hiru i požudi, već o pravoj ljubavi. Ubrzo nisu mogli jedno bez drugoga. Rossi daje sagraditi dvorac Torrechiara u čast Biance i posvetio ga njihovoj ljubavi, koliko god ona bila pogrešna i neprihvatljiva.
INTERIJER JE PUN FRESKI, OD KOJIH SU NEKE PUNE SIMBOLIKE
Gradnja je trajala punih 20 godina, ali rezultat je bio impresivan. Zidovi dvorca oslikani su freskama koje je izradio priznati umjetnik tog vremena. Neke prikazuju i simboliku njihovog odnosa. U spavaćoj sobi je, primjerice, prikazano dvoje ljudi koji traže jedno drugo u prepunom prostoru. Par se često sastajao u dvorcu, a oboje su u njemu i sahranjeni.
Prva je umrla Bianca, a nakon nje Rossi koji je tražio da mu posljednje počivalište bude pored žene koju je voli, iako po društvenim normama to nije smio. Od njihove su smrti prošla stoljeća, ali dvorac i dalje simbol besmrtne ljubavi i jedna od atrakcija okolice Parme.
POČETKOM 20. STOLJEĆA DVORAC JE PROGLAŠEN NACIONALNIM SPOMENIKOM
Nakon njihove smrti dvorac je kroz stoljeća promijenio više vlasnika. Naposljetku ga 1911. godine kupuje talijanska vlada i proglašava nacionalnim spomenikom. Značajno je oštećen tijekom potresa 2008. godine, no odmah se pristupilo opsežnoj obnovi. Ona je trajala punih pest godina i dvorac je 2014. otvoren za posjetitelje. Ulaznica stoji 5 eura, a može se kupiti online, ili na ulazu u dvorac.
