Idealno za bijeg udvoje
U ovoj zemlji zabranjeno je fotografirati javne zgrade, aerodrome, mostove, gotovo nikada nije na itinerarima putnika, ali želi biti poznata turistička atrakcija
Ako bismo među državama svijeta trebali birati „kralja neobičnosti“, ova bi se zemlja definitivno našla u užem izboru. Naime, Džibuti se rijetko spominje, čini se da je još rjeđe na itinerarima putnika, nema nijednu stalnu rijeku, čak 90 posto njegove površine je pustinja ili polupustinja, njegovi su stanovnici ludi za nogometom koji im, po svemu sudeći, nimalo ne ide, a tamošnja vlast zemlju u budućnosti vizualizira kao destinaciju poznatu po održivom turizmu.
NEOBIČAN SPOJ UTJECAJA IZ AFRIKE, AZIJE, EUROPE I ARAPSKOG SVIJETA
Džibuti je doista neobičan. Ta država, jedna od najmanjih na afričkom kontinentu te definitivno najmanje naseljena sa svega milijun stanovnika, može se pohvaliti potpuno čudnovatom, ali s druge strane fascinantnom i prelijepom prirodom, koja zasad prvenstveno privlači one pustolovna duha. Smještena na Afričkom rogu, u nemirnom susjedstvu, a u blizini Sueskog kanala, predstavlja (unatoč tome što je i sama bila poprište građanskog rata) točku stabilnosti i važno trgovačko čvorište te je svojevrsna poveznica između Afrike i Azije.
Taj strateški važan položaj čini je iznimno zanimljivom globalnim silama. Čak pet država ima tamo svoje vojne baze – Kina, SAD, Italija, Japan i Francuska, čija je kolonija svojedobno i bila. Zbog te kolonijalne prošlosti, ali i opisanog položaja, glavni grad Djibouti City, u kojem živi čak 65 posto stanovništva zemlje, miks je utjecaja iz Afrike, Azije, arapskog svijeta i Europe.
DVIJE ETNIČKE SKUPINE GLAVNI SU RIVAL
Dvije najveće etničke skupine u zemlji su Somalci (klan Issa) i Afari. Kulturološki i lingvistički su povezane, no tradicionalni su rivali za političku i ekonomsku moću. Somalci inače čine oko 60 posto stanovništva i pretežno žive u području glavnog grada i na jugoistoku zemlje. Afari, s druge strane, čine 30 posto stanovništva i koncentrirani su na sjeveru i jugozapadu zemlje. Većina stanovnika su suniti. Službeni su jezici arapski i francuski, s time da se francuski koristi u tisku, medijima, višem obrazovanju, pravosudnim sustavu i javnim službama. No, materinji jezici većine stanovnika Džibutija su somalski i afarski.
VAPNENAČKI DIMNJACI I DRUGO NAJSLANIJE JEZERO NA SVIJETU
Bivša francuska kolonija jedna je od 27 zemalja svijeta koja nema nijednu lokaciju koja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine. No, nemojte da vas ova rečenica zavara – čak je 10 kandidata i mogla bi se uskoro promijeniti. Naime, Džibuti je dom brojnih fascinantnih mjesta. Primjerice, jezero Assal koje je čak 10 puta slanije od mora. Zahvaljujući tome, to je jezero drugo najslanije na svijetu nakon Don Juan Ponda na Antarktici. Ono ujedno predstavlja i najnižu točku cijelog afričkog kontinenta te, na svjetskoj razini gledano, treću najnižu nakon Mrtvog mora i Galilejskog jezera. Nalazi se čak 155 metara ispod razine mora.
Džibuti je poznat i po svojim distopijskim, apokaliptičnim krajolicima. Tu se ističe jezero Abbe koje krase stotine vapnenačkih dimnjaka iz kojih se puši para i od kojih su neki visoki i do 50 metara.
ODLIČNA DESTINACIJA ZA RONJENJE
Džibuti, čija je obala dugačka 314 kilometara, ističe se i po svom potencijalu za ronjenje. Tamo se već sada održava godišnji Festival kitopsine u zaljevu Tadjoura, gdje posjetitelji od listopada do veljače mogu plivati s kitopsinama, najvećim ribama na svijetu koje mogu doseći i do 10 metara duljine. Isto tako, u Džibutiju se nalazi i veliki koraljni greben s oko 200 vrsta koralja.
SAMO DVA PREDSJEDNIKA, NEUSPJESI U NOGOMETU I OVISNOST O ŽVAKANJU BILJKE
Nogomet je, bez imalo sumnje, najpopularniji sport u zemlji. No, nekako nemaju sreće. Njihova reprezentacija nikada se nije kvalificirala za svjetsko prvenstvo. Reprezentacija je navodno čak raspuštena 2017. godine u pokušaju da se zaustavi serija loših rezultata, prenose neki izvori. Od dobivanja neovisnosti 1977. godine Džibuti je, isto tako, imao samo dva predsjednika, a u toj je zemlji zabranjeno fotografirati infrastrukturu, redom luke, javne zgrade, aerodrome, mostove…
Poprilično je nevjerojatna i činjenica da tamošnje obitelji dobar dio budžeta, čak do 30 posto prihoda kućanstva, troše na khat, biljku koja se žvače te ima učinak blagog amfetamina, ali i izaziva ovisnost te ima ozbiljne posljedice po zdravlje. Pokušaj zabrane navodno je završio pobunom na ulici i skoro vodio svrgnuću vlade pa je khat ostao legalan, iako ga je zabranjeno žvakati u uredima i javnom sektoru.
ODRŽIVI TURIZAM KAO BUDUĆNOST ZEMLJE
Planovi za budućnost su veliki. Naime, konzultantska tvrtka Oxford Business Group piše u svom izvješću kako je vlast u Džibutiju identificirala turizam kao ključni stup budućeg ekonomskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta. Posebno im je zanimljiv održivi ekoturizam te ciljaju do 2035. godine privlačiti na godišnjoj razini oko pola milijuna posjetitelja.
Zasad, turizam nije na nivou na kojem bi mogao biti. Naime, 2021. godine, tu je zemlju pohodilo 114 tisuća turista. Što se tiče dolazaka većinom su to poslovnjaci te prijatelji i obitelji osoblja u vojnim bazama. Nažalost, Džibuti je jedna od zemalja koja je izrazito ranjiva u kontekstu klimatskih promjena. Predviđa se da će se tamošnja temperatura povećati za 5,4 stupnjeva Celzijevih do 2100. godine što, za jedno od već sada najtoplijih mjesta na svijetu, nije nimalo optimistična prognoza.
