Ispod ovog hrvatskog grada prolazi vlak! Jedan neobičan detalj skriva se doslovno pred očima posjetitelja

Nema nekog posebnog razloga koji možemo navesti, ali jako često kada ne znamo što bismo sa sobom za vikend i želimo brzi bijeg iz Zagreba uputimo se u Ozalj. Ono što nam je možda najprivlačnije jest vjerojatno taj kontrast prema Zagrebu. U jednom trenutku ste u vrevi velegrada, a već za sat vremena u nekom potpuno drugom svijetu. Izgleda kao da ste samo prelistali stranicu i našli se u potpuno drugoj priči. Bilo bi besmisleno uspoređivati ova dva grada i njihovu povijest, ali Ozalj je taj koji na puno manjoj površini nudi bogatstvo prošlosti što ostavlja jedan dojam intimnosti koja nas iznova vraća ovom gradu. Iako smo ga posjetili nebrojeno puta, zanimljivo je da smo tek nedavno otkrili da ispod njegovih temelja svaki dan prolaze vlakovi.

Onima koji su bili i koji će tek doći vjerojatno je poznato da je Stari grad Ozalj smješten na visokoj stijeni iznad rijeke Kupe i jedan je od najpoznatijih hrvatskih dvoraca. S litice dominira krajolikom već stoljećima, ali mnogi posjetitelji ne znaju da se neposredno ispod njega nalazi željeznički tunel. Dok vlak prolazi kroz tunel uklesan u stijenu, iznad njega uzdižu se zidine staroga grada. Prema brojnim povijesnim i turističkim izvorima, Ozalj se smatra jedinim dvorcem na svijetu ispod kojeg prolazi željeznički tunel.

Pruga koja prolazi ispod Staroga grada Ozlja dio je željezničke veze između Karlovca i Metlike. Izgrađena je za vrijeme Austro-Ugarske, točnije početkom 20. stoljeća, kada je Monarhija intenzivno širila željezničku mrežu prema svojim zapadnim granicama. Dionica je otvorena za promet 1914. godine, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata.

Future Paths navodi da su se graditelji kod Ozlja našli pred neobičnim izazovom. Umjesto da prugu vode velikim zaobilaskom oko stijene na kojoj se nalazi dvorac, odlučili su probiti tunel ravno kroz vapnenačku liticu. Time su zadržali povoljan nagib pruge i izbjegli oštre zavoje, što je bilo iznimno važno za tadašnje parne lokomotive. Ne postoje detaljni zapisi o samoj gradnji tunela, ali s obzirom na vrijeme nastanka, stijena je gotovo sigurno probijana kombinacijom ručnog rada, bušenja i miniranja dinamitom, što je bila uobičajena metoda tog razdoblja.

Prugom i danas prometuju putnički vlakovi, ali i teretni vlakovi. Riječ je o regionalnoj međunarodnoj vezi između Hrvatske i Slovenije pa kroz tunel ispod dvorca svakodnevno prolaze vlakovi koji povezuju Karlovac, Ozalj i Metliku, a dalje nastavljaju prema Ljubljani. Većina putnika koji prolaze tunel ni ne zna da se nekoliko desetaka metara iznad njih uzdiže jedan od najpoznatijih hrvatskih dvoraca. S druge strane, mi koji smo toliko puta stajali na zidinama Staroga grada uopće nismo slutili da se ispod naših nogu nalazi željeznički tunel.

Što se tiče samog Starog grada, on se prvi put u pisanim izvorima spominje 1244. godine, premda arheološki nalazi potvrđuju da je ovo mjesto bilo naseljeno još u prapovijesti i rimskom dobu. Tijekom stoljeća njime su gospodarile dvije najpoznatije hrvatske plemićke obitelji, Frankopani i Zrinski, a upravo je Ozalj jedno vrijeme bio jedno od važnijih političkih i kulturnih središta Hrvatske. Danas se u njegovim prostorima nalazi Zavičajni muzej koji čuva bogatu ostavštinu ovog kraja.

Koliko god bio impresivan sam dvorac, pogled s njegove terase nudi rijetko viđen prizor. U podnožju stijene, gotovo na samoj rijeci, nalazi se Munjara, jedna od najljepših industrijskih građevina u Hrvatskoj. Nikada ne bismo rekli da se radi o hidroelektrani. Svojim pročeljem, tornjićima i arhitektonskim detaljima više podsjeća na povijesni dvorac nego na objekt u kojem se proizvodi električna energija.

Munjara je izgrađena 1908. godine kao prva veća hidroelektrana u kontinentalnoj Hrvatskoj. Njezina je osnovna zadaća bila proizvodnja električne energije za javnu rasvjetu Karlovca, a više od stotinu godina kasnije i dalje radi. Projektanti je nisu gradili da se ističe. Oblikovali su je da sjedi uz rijeku i uz kamen, s tornjićima i arhitektonskim detaljima koji u elektrani nemaju nikakve funkcije osim jedne: da zgrada izgleda kao da tu oduvijek pripada. Gledajući je s terase dvorca, teško je zamisliti da je moglo biti drukčije.

Privlačnost Ozlja u glavnini leži u tom pogledu s gradskih zidina koji sve značajno nekako sabire u jednom kadru. Ovaj dio pružit će vam gotovo cijelu priču ovog kraja na dlanu. S jedne strane vidi se rijeka Kupa koja stoljećima određuje život ovoga prostora, ispod litice prolazi željeznički tunel, a nekoliko desetaka metara dalje stoji Munjara. Iako mislimo da smo pobrojali sve bitno, poučeni propustom ipak se pitamo koliko toga još nismo primijetili.