Ovo izletište u Bosni i Hercegovini potpuno nas je osvojilo: u debelom hladu, uz žubor vode, utonuli smo u mir i ljepotu prirode

Mir ima adresu. A ta adresa glasi ‘Janjske otoke’. Upravo ove riječi o miru bile su zapisane na jednom od natpisa u tom predivnom kutku Bosne i Hercegovine i istinite su do posljednjeg slova. Mir doista ima adresu, ona se stvarno zove Janjske otoke, a riječ je o predivnoj kombinaciji slapova i rijeke, zelenila i dubokog hlada gdje misli nestaju u žuboru vode te odnose sve probleme ovog svijeta daleko sa sobom…

Na taj smo mir, spontano i neplanirano, naišli i mi ove godine, u kolovozu, na proputovanju Bosnom i Hercegovinom prema konačnom odredištu, Albaniji. Lani, kada nam je upravo Bosna i Hercegovina bila cilj, Janjske otoke bile su na spisku, no igrom slučaja su ‘ispale’ s rute. Nismo imali dobar razlog za tu nepravdu, za razliku od odustajanja od Sutjeske, gdje je tada gorjelo… No, ove godine, tu smo nepravdu ispravili: ‘lampica’ se upalila kad smo prolazili tim područjem i kad smo ugledali tablu koja je putnike obavještavala na postojanje tog predivnog odredišta, brzo smo stisnuli po kočnici i palili žmigavac. Bilo je vrijeme za ‘popravni’.

Janjske otoke već su uvelike opjevane… Uostalom, i neke od svjetski poznatih publikacija uvrstili su je među neka od najljepših prirodnih destinacija na svijetu. I stvarno je divno! Malo je reći da nas je razdragalo svojom ljepotom, ali i nekom nenametljivošću, ležernošću i opuštenošću… Moglo bi se tamo bez imalo problema provesti cijeli dan, pa i više dana, ovisi o tome kakav tempo putovanja imate i što preferirate, pokret ili buđenje na istom mjestu. Mi, baždareni na pokret, tamo smo proveli nekoliko sati. Naprosto divnih. No, komotno smo, da smo bili u prilici, mogli i više. Ipak, kako se ono kaže, bolje išta nego ništa.

I ovo naše ‘išta’, kojih dva sata u tom parku prirode gdje se rijeka Janj svojom ljepotom igra s ljudskim srcem, račvajući se i prelijevajući, tvoreći male, pitome brzace da bi se opet kasnije spojila u jedinstvenu snagu, bilo je za pamćenje. Doista smo uživali, odmorili od vožnje, protegli noge i skupili pitoreskne vizure. Janjske otoke vrlo su fotogenične, pitome, raj za mališane zahvaljujući brojnim mostićima i drvenim stazicama, a čak se i gužva nekako rasprši pa bez problema pronađeš svoj kutak za sebe. Ili smo samo imali sreću tog dana…

Što se tiče tehnikalija, ulaz u Janjske otoke se ne plaća. No, naplaćuje se parking, a parkinga ima i kreće odmah pri skretanju s glavne ceste za Janjske otoke. Kaže tabla da se ono može platiti mobitelom, no nama to nije polazilo za rukom pa smo parking kartu (tri eura) kupili na štandu na samom ulazu u Otoke. Čovjek koji nam je kartu prodao odmah nas je uputio i u glavne sadržaje: mali i veliki slap, lijepo gornje šetalište, tamo dobar restoran…

Krenuli smo pješke, prvo uzanom asfaltiranom cesticom u malo istraživanje, a s ‘ponuđenog menua’ odabrali veliki slap. To je značilo samo pratiti cestu (ili ljude), kojih 10 minuta, dok su se s naše strane izmjenjivali restorani na vodi i privatna dvorišta. Na kraju puta, a pokraj dvorišta u kojem se u potoku hladila kašeta s pivom, čekala nas je livada s utabanom stazom koja se ‘gubila’ u žbunju. U tom zelenilu, u biti na rubu provalije povrh velikog slapa, nalazi se nekoliko vidikovaca…

No, ovdje ipak oprez. Vidikovci s kojih se može razgledati veliki slap nisu ograđeni ogradama niti su ikako osigurani i doslovno se nalaze povrh provalije ispod koje se, među stijenama, valjaju vode velikog slapa. Budite pažljivi pogotovo ako imate malu djecu. Vratili smo se istim putem prema ugostiteljskim objektima i tamo zasjeli u jedan od njih, okruženi vodom i zelenom travom, pod krošnjama… Jeli, doduše, nismo, no popili smo sok. Kao referentna točka: tri soka četiri i pol eura. Bez problema se plaća i u toj valuti.

Park prirode Janjske Otoke popularno je turističko odredište, jedna od najvećih atrakcija Šipova i njegove okolice. Od Banje Luke ih dijeli oko 90 kilometara, a ime su dobili po rijeci Janj koja je u biti ‘kriva’ za ljepotu tog prirodnog raja. U blizini se nalazi i prašuma Janj, koja je i pod zaštitom UNESCO-a, a sama rijeka izvire 13 kilometara južno od Šipova, na visini od 612 metara, u kanjonu.