Praznik rada u prirodi
Najveće jezero na svijetu nepregledno je plavetnilo koje leži na obalama pet zemalja: ima valove, plimu i oseku baš poput mora, a površinom je veće od Japana
Zamislite plavetnilo kojem nema kraja – nije nebo, a nije ni more (barem ne ono ”pravo”), nego Kaspijsko jezero, najveće na Zemlji, smješteno između Europe i Azije, s površinom od nevjerojatnih 371.800 kvadratnih kilometara. Ovo čudo prirode zapravo je slano i zato ga mnogi još zovu i (zatvorenim) morem. Ujedno je, s 1025 metara, treće najdublje jezero u svijetu – prvo je rusko Bajkal s 1620, a drugo afričko Tanganjika s 1435 metara. Na obalama Kaspijskog jezera nalaze se Rusija, Iran, Azerbajdžan, Turkmenistan i Kazahstan. Obrubljuju ga Kavkaz i stepe Središnje Azije sa zaljevom Kara-Bogaz-Gol na istoku, a u njega se ulijeva više od 130 rijeka, od kojih je daleko najveća ruska Volga. Uz sve navedeno, ovaj lokalitet vrijedan divljenja može se pohvaliti s čak 50 otoka, od kojih je najveći Ogurja Ada, koji se nalazi na teritoriju Turkmenistana.
KASPIJSKO JEZERO: JEDINSTVEN EKOSUSTAV STAR OKO 6 MILIJUNA GODINA
Kaspijsko jezero (ili more) jedinstven je ekosustav koji nema izlaz niti na jedan ocean, s izuzetkom rijeke Volge. Dno mu je sastavljeno od stijena oceanskog tipa, a režim plime i oseke sličan je morskom. Osim toga, na ovom jezeru zabilježeni su valovi visoki čak 11 metara!
Pretpostavlja se da je Kaspijsko jezero staro oko šest milijuna godina, a prvi ljudi njegove obale nastanili su još prije 75.000 godina. Međunarodni dan Kaspijskog mora slavi se 12. kolovoza.
Danas brodarstvo i ribarstvo igraju važnu ulogu u gospodarstvu kaspijske regije, kao i proizvodnja nafte te prirodnog plina, a prekrasne pješčane plaže na obali jezera služe i kao lječilišta te rekreacijska odmarališta. Ljetne temperature zraka kreću se od 24 do 26 °C, s maksimumom od 44 °C na suncem obasjanoj istočnoj obali, dok zimski prosjek iznosi od -10 °C na sjeveru do 10 °C na jugu.
JEZERO JE VEĆE OD JAPANA!
Izduženo Kaspijsko jezero prostire se na skoro 1200 kilometara od sjevera prema jugu, dok mu je prosječna širina samo 320 kilometara. Pokriva područje veće od Japana, a njegova najveća dubina, ona prema jugu, iznosi čak 1025 metara ispod površine mora. S obzirom na to da mu je dno ispod razine morske površine, na -26,5 metara, zovemo ga i kriptodepresijom.
Danas je ovo jezero važno i u prometnom smislu. Osim nekoliko trajektnih linija koje povezuju Turkmenistan i Baku, Baku i Aktau te Iran i Rusiju, tu je i važan željeznički trajekt. Sve navedene linije uglavnom se koriste za prijevoz tereta i robe, a samo linija Baku – Aktau dozvoljava prijevoz putnika. Osim toga, upravo je Baku, prijestolnica Azerbajdžana, ujedno i najveći grad na Kaspijskom jezeru.
BROJNE BILJNE I ŽIVOTINJSKE VRSTE
U njegovim vodama danas živi oko 850 životinjskih i više od 500 biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemične. Najveću koncentraciju biomase čine modrozelene i alge kremenjašice, a kad je riječ o ribama, ondje ćemo pronaći jesetru, haringu, štuku, smuđa i papalinu, kao i nekoliko vrsta mekušaca te niz drugih organizama uključujući spužve. Morske školjke i rakovi tek su nedavno morskim brodovima prevezeni u jezero, dok su ciple ondje namjerno unijeli ljudi. No daleko najpopularnija životinja na kaspijskim obalama je kaspijska medvjedica, rijedak i omiljen morski sisavac.
A jeste li znali da se najveći dio svjetskog ulova jesetre (skoro 90 %), ribe cijenjene zbog njezine ikre od koje se radi kavijar, odvija upravo na Kaspijskom jezeru? Nažalost, zbog toga im se populacija znatno smanjila, a kako bi se situacija poboljšala, poduzete su brojne mjere, uključujući zabranu ribolova na otvorenom moru i uvođenje akvakulture. Na sjeveru jezera popularan je i lov na tuljane, uglavnom zbog njihova krzna.
No, najvažniji resursi regije definitivno su nafta i prirodni plin, koji su se s dna jezera počeli eksploatirati 1920-ih. Rezerve koje najviše obećavaju nalaze se ispod sjeveroistočnog dijela jezera i njegovih susjednih obala. Stručnjaci procjenjuju da ispod Kaspijskog jezera leži 48 milijardi barela nafte. A nju je ondje navodno još u 13. stoljeću otkrio mletački istraživač, putopisac i trgovac Marko Polo. On je to ”crno zlato” opisao kao ”melem za ljude i deve pogođene svrbežom ili krastama”. Da, da, nafta se tad uvelike koristila i u medicinske svrhe!
