Austrijski gradić Hallstatt, u kojem živi svega 800-tinjak ljudi, kao da je ispao iz najromantičnije bajke. Smješten na idiličnoj obali istoimenog jezera, od 1997. na popisu je UNESCO-ove svjetske baštine i teško je reći je li ljepši zimi, kad sve miruje pod snježnim pokrivačem, ili pak ljeti, kad se sve zazeleni i okupano je zlatnim suncem. Opuštajuća šetnja pitoresknim uličicama, vožnja brodićem ili žičarom – isplati se iskusiti i doživjeti sve što ovaj biser Gornje Austrije nudi. A apsolutni “must see“ su i crkva te kosturnica u Hallstattu, jedinstvena u svijetu. Iza obje atrakcije krije se zanimljiva priča i bila bi prava šteta ne posjetiti ih.
U KOSTURNICI SE NALAZI VIŠE OD 1200 LUBANJA, OD KOJIH JE POLA OSLIKANO
Kao da se skriva, katolička župna crkva Uznesenja Marijinog u Hallstattu, sagrađena 1505. godine, ugnijezdila se na planini, a mjesno groblje smjestilo se na stjenovitom terenu te iste crkve. Mrtvi se ondje pokapaju vodoravno, a u neposrednoj blizini je i kosturnica, u kojoj se nalazi više od 1200 lubanja, od kojih je 600-tinjak oslikano i razvrstano po obiteljima te obilježeno datumima smrti.
Spomenuta dvobrodna crkva kroz povijest je preživjela žestoke vjerske ratove, pritom mijenjajući svoju službu između katolika i protestanata. A osim što je danas polazna točka procesije za Tijelovo, svojedobno je bila i poprište jedne od najspektakularnijih krađa umjetnina.
IZ CRKVE SU UKRADENE VRIJEDNE SLIKE ZA KOJIMA SE TRAGALO 30 GODINA
Naime, godine 1987. bračni par iz Italije s njezina oltara istrgnuo je i otuđio četiri gotičke slike. Zvuči nevjerojatno, ali istražitelji diljem Europe ovaj slučaj rješavali su više od 30 godina! Za dvije ukradene umjetnine sumnjalo se da su, nakon što su dobile nove okvire, završile u privatnom vlasništvu. Druge su vjerojatno ”ležale” negdje u skladištu, gdje ih je nagrizao zub vremena. No tijekom racije u Italiji 2017., pronađene su sve ukradene slike, a u proljeće 2018. iste su napokon i vraćene u Austriju.
OSLIKAVANJE LUBANJA POČELO JE U 18. STOLJEĆU
U najveće zanimljivosti ovog slikovitog gradića svakako se ubrajaju najstariji rudnik soli u svijetu i kosturnica u kapelici svetog Mihovila, tzv. “Kuća kostiju”, koja datira još iz 12. stoljeća. Oslikavanje lubanja započelo je krajem 18. stoljeća i bilo je karakteristično za cijelo istočnoalpsko područje. Lubanje su se smještale u kosturnicu zbog nedostatka prostora u crkvenom dvorištu. Zato su se grobovi, u razdoblju od 10 do 20 godina nakon ukopa, ponovno otvarali kako bi se iz njih izvadile lubanje i cjevaste kosti koje zauzimaju previše mjesta.
Svaka lubanja potom bi se kemijski čistila, stavljala na sunce kako bi izbijelila i zatim oslikavala ukrasnim motivima i natpisima kako bi se sačuvao identitet pokojnika. Lubanje su se također označavale imenima ili inicijalima.
POSLJEDNJA LUBANJA U KOSTURNICU JE STAVLJENA 1995. GODINE
Logično, stil oslikavanja mijenjao se kroz vrijeme. Najstarije su lubanje s vijencima, a kasnije su došli i motivi križeva u boji s konturiranim rubovima. Cvjetna ornamentika na čelu označava sljedeću fazu umjetničkog razvoja, a slijedi je motiv zelenog lišća na sljepoočnicama i latinično pismo (hrast kao simbol slave, bršljan kao simbol života, lovor kao simbol pobjede i ruža kao simbol ljubavi).
Najmlađa lubanja u kosturnicu je stavljena 1995. godine i pripadala je ženi koja je preminula 1983. Prema dostupnim podacima, sahranjivanje u kosturnici bila je njezina osobna želja. Svi koji žele da im ovo unikatno mjesto bude posljednje počivalište, danas to moraju osobno istaknuti u oporuci.
