Jedan od najvećih gradova na svijetu doslovce nestaje pod vlastitom težinom: tone brže od Venecije, a u njemu i dalje živi 20 milijuna ljudi

Jedan je od najvećih gradova na svijetu, metropola u kojoj se ‘gužvaju’ fascinantna kultura i povijest te odlična gastronomija… No, isto je tako fascinantno ono što se skriva u njegovu podzemlju. Naime, prijestolnica Meksika, Mexico City, odnosno Ciudad de México, zahvaljujući specifičnom mjestu na kojem je niknuo, ali i ljudskim intervencijama u prirodu koja ga ‘drži’, neprestano se miče, pa čak i tone! U nastavku članka doznajte zašto i kako!

Početak odgovora seže u period prije dolaska Španjolaca. Naime, Mexico City, jedna od današnjih najvećih svjetskih metropola s najmanje 20 milijuna stanovnika, niknuo je na ruševinama drevnog grada Tenochtitlána. Riječ je o aztečkoj prijestolnici koja je bila izgrađena na jezeru Texcocu, jednom od najvažnijih jezera u Meksičkoj dolini.

No, nakon što su osvojili i uništili taj aztečki grad, krenuli su intervenirati u prirodi: počeli su planski isušivati jezero kako bi se domogli zemlje za gradnju ili pak obranili od poplava… S vremenom je skoro cijelo područje ‘progutao’ današnji grad…

Texcoco je bilo najveće od pet međusobno povezanih jezera u Meksičkoj dolini, visoravni u središnjem Meksiku okruženoj planinama i vulkanima koja je oduvijek bila srce pretkolumbovskih civilizacija. Ono je imalo površinu od oko 1500 četvornih kilometara, a bilo je povezano s jezerima Zumpango, Xaltocan, Xochimilco i Chalco. Tadašnji stanovnici tog područja dobro su znali na kakvom tlu grade svoje gradove…

No, s kolonizatorima se sve otelo kontroli, do mjere da današnji grad tone. Razlog je dvostruk: jedno je prekomjerno iskorištavanje podzemnih voda i pomicanje jezerskog tla na kojem je građen, a koje karakterizira meki sediment na području tih pet jezera.

Brzina kojom grad tone, a koja je predmet istraživanja i praćenja, nije ujednačena. El Pais piše kako se, u kontekstu procjene rizika, mogu razlikovati tri brzine kojima grad tone, odnosno zahvaćena područja se dijele u tri zone: žutu, narančastu i crvenu. Žuta označava sporiju zonu potonuća, od nula do 10 centimetara na godinu. Narančasta zona podrazumijeva brzinu od 11 do 20 centimetara na godinu, a crvena od 21 do 30 centimetara u godinu dana. Trenutačno je najsigurniji dio grada onaj zapadni. Problem je to koji se vidi i u poplavama s kojima se grad hrva.

Mexico City je fascinantno mjesto iz više razloga. On je i najstariji glavni grad Amerika, a i istinski je grad muzeja. Dapače, jedan je s najvećom koncentracijom istih u svijetu. Ima ih čak 150, neki kažu 170…

Okružuju ga vulkani, neaktivni, ali i aktivni. Među njima svakako najveći rizik predstavlja Popocatépetl odnosno, od milja Popo, koji je dobrano živahan, no tu su i ‘uspavana žena’ Iztaccíhuatl. Tu su i visoki Pico de Oriziba, najviši vrh Meksika sa svojih 5636 metara te neaktivni La Maliche. No, ni to nije sve… U tom gradu prometuje čak 140 tisuća taksija, u njemu se nalazi jedini kraljevski dvorac Sjeverne Amerike, što bi bio 67 metara visoki dvorac Chapultepec izgrađen 1785. godine.