Mistični otočić na jezeru u blizini Šibenika krije uzbudljivu legendu, a malo mjesto na obali osvojilo nas je pričama i prekrasnom okolicom

Na obali Prokljanskog jezera, koje spaja bujan tok rijeke Krke s morem, leži jedno malo mjesto koje nam je godinama prolazilo ispod radara. Nenametljivo, mirno, a prekrasno, puno života i inovativnih ideja. Nedavno smo prvi put posjetili Raslinu, mjesto s 500 stanovnika koje je od Šibenika udaljeno tek 13 kilometara. Dočekao nas je žamor na rivi i smijeh brojnih sportaša i rekreativaca koji su uživali na Dalmatia Šibenik Outdoor Festivalu. I mi smo u Raslinu krajem rujna stigli zbog tog sportskog događaja, ali zadržali smo se kako bi saznali sve ljepote i tajne koje ovo mjesto skriva. A zaista ih je mnogo!

Nakon sportskih uzbuđenja, u kojima je sudjelovala i naša sugovornica Marijana Lubina, nalazimo se s njom u kafiću uz jezero. Zanimalo nas je zašto Raslina, slikovite vizure i s velikim prokljanskim plavetnilom, nije poznatija među turistima i po čemu je sve ovo malo mjesto, koje je zapravo u sastavu grada Šibenika, poznato i zanimljivo.

Marijana nam odmah ukazuje na očito: to je sport. Nevjerojatne su mogućnosti za aktivni odmor, od plivanja, kajak tura, hodanja, a to sve više uviđaju i turisti koji traže mir i autentičnost, a žele biti u blizini slavne hrvatske obale.

„Raslina je savršena za rekreaciju i aktivnosti. U blizini su trekking staze, voda je mirna pa je pogodna za kajak i SUP, a imamo i jak plivački klub i već nekoliko godina organiziramo plivački maraton. Sada je, evo, i tradicionalni Dalmatia Šibenik Outdoor Adventure održan u našem mjestu,“ priča nam Marijana, te dodaje kako Raslina, iako malena, ima svoju tradiciju i identitet. Prvi se put spominje još 1298., a kroz cijelu je povijest usko vezana uz Šibenik. Tu dugu tradiciju i identitet mještani nastoje njegovati i dodatno razvijati, između ostalog i uključivanjem u outdoor događanja.

Raslina je po mnogočemu zanimljiva. Već je sam put do nje, iz smjera Šibenika, interesantan: nakon Zatona više nema naseljenih mjesta, a drugo veće mjesto na jezeru, Bilice, nalazi se na suprotnoj obali i ima svoju cestu. U Raslinu ćete, dakle, teško stići slučajno. Trebate ju ciljano tražiti, a kad ju jednom pronađete postoje, prema Marijaninim riječima, samo dva scenarija.

„Raslina ostavlja snažan dojam: ili je odmah zavolite, ili vam se ne svidi i više se ne vratite. Voda je kombinacija morske i riječne, pa nije kristalno bistra poput mora, ali oni kojima to ne smeta u Raslinu dolaze godinama. Među turistima je najviše ljubitelja aktivnog odmora,“ otkriva nam Marijana Lubina. Ona je prije nekoliko godina osnovala udrugu Moja Raslina koja sudjeluje u organizaciji brojnih događaja i radionica za mještane, pogotovo najmlađe, kako ne bi morali putovati do Šibenika.

„Raslina ima osnovnu školu do petog razreda, a nakon toga djeca idu u Šibenik. Nema restorana, marinu, poštu… Ali upravo je ta jednostavnost mnogima magnet za potpuno drukčiji, opušteni odmor,“ kaže nam naša sugovornica.

Vrijeme je da i sami vidimo dio tih ljepota o kojima nam Marijana priča. Spomenula nam je kako ima nekoliko staza u okolici, pa krećemo na najpopularniju: onu do vidikovca Križovača s kojeg se, obećava nam Marijana, pruža prekrasan pogled. Staza je blaga, lako prohodna, a cijeli uspon ne traje dugo.

Korak po korak, kako se uspinjemo, pogled koji se otvara pred našim očima je sve ljepši, a na vrhu nas čeka spektakl. Prokljansko jezero kao na dlanu, Raslina na njegovoj obali, Bilice u daljini i mali otočić koji, saznat ćemo uskoro, krije nevjerojatnu priču.

Usred Prokljanskog jezera nalazi se otočić Stipanac s ostacima antičke crkvice sv. Stipana. U vrijeme Oseke vidi se i put kojim je otok nekad bio povezan s kopnom, a dubine jezera kriju i jednu narodnu predaju. Naime, možda ćete čuti mještane kako Stipanac zovu Gavanovim dvorima.

Legenda o Gavanu i Gavanuši kaže da je u ovom kraju nekad postojalo bogato naselje kojim je vladao Gavan, strog i neumoljiv gospodar s oholom suprugom. Jednom im je na vrata došao anđeo prerušen u siromaha i prosio komad kruha. Gavan ga je otpravio, a njegova žena, bojeći se kletve, ipak mu je nogom šutnula komadić kruha. Anđeo se razgnjevio i prokleo Gavanove dvore potopivši sve njihove potomke. Najmlađi je preživio jer ga je spasila mlada Liburnka, ali u bijegu joj je ispao i na mjestu gdje ga je progutala zemlja potekao je izvor. Legenda kaže da će se dijete vratiti tek kad svijet bude bolji, a čovjek ponovo postane dobar.

Dok raširenih očiju slušamo uzbudljivu legendu, Marijana nas uz smijeh upozorava da se slične priče pojavljuju i na drugim mjestima čiju povijest nije jednostavno objasniti, primjerice u Imotskom, kod Crvenog i Modrog jezera. No čak i ako priča o Gavanu nije istinita, činjenica je da Raslina čuva tragove daleke prošlosti i uzbudljive povijesne priče.

Neke od njih nam Marijana prepričava dok stojimo na Vidikovcu, poput one da su u Raslini niknule kuće kmetova šibenske plemićke obitelji, kako su se stanovnici selili u bijegu od Osmanlija, o velikom požaru koji je u 20. stoljeću uništio dio lokaliteta. Govorimo kako nam se to čini potencijal za uzbudljivu povijesnu turu, a Marijana kaže da takva ideja postoji, da se organiziraju turističke ture, postave interpretacijske ploče… Nadamo se da će ideja jednom i zaživjeti!

Dok se polako spuštamo s Križovače, gledamo to skladno mjesto urednih krovova, bez nebodera i velikih građevina, kako pitomo leži na jezeru s kojim stoljećima diše. I razmišljamo kako je Marijana u pravu. U Raslinu se ili zaljubiš ili se u nju nikad ne vratiš. Mi smo definitivno u prvoj skupini.