Zrak u ovom hrvatskom gradu čišći je nego u većini Europe: njegova ljekovita klima djeluje poput prirodne ljekarne

U svijetu u kojem kvaliteta zraka postaje sve važnija, postoje mjesta koja prkose trendovima zagađenja i ostaju oaze čistine, mirisa prirode i ljekovitih svojstava. Jedan od takvih bisera nalazi se upravo u Hrvatskoj, grad koji se već više od stoljeća spominje u medicinskim krugovima, a među putnicima slovi kao destinacija na kojoj se „diše punim plućima“. Njegova klima često se opisuje kao „mediteranski eliksir“, a djelovanje zraka toliko je prepoznatljivo da su ga mnogi nazivali pravom prirodnom ljekarnom pod otvorenim nebom.

Riječ je, naravno, o Malom Lošinju, gradu čija je čudesna kombinacija morskih aerosola, eteričnih ulja autohtonog bilja i povoljne mikroklime odavno postala predmet znanstvenih analiza i zdravstvenih preporuka. Još krajem 19. stoljeća austrijski i mađarski liječnici proglasili su Lošinj klimatskim lječilištem, navodeći kako idealna vlažnost, broj sunčanih sati i stalna cirkulacija zraka stvaraju uvjete iznimno povoljne za dišni sustav. Prema dokumentima iz tog razdoblja, na otok su se slali pacijenti s kroničnim respiratornim problemima upravo zbog specifične mješavine čistog morskog zraka i bogate vegetacije mirisnog bilja.

Ono što Lošinj čini posebnim jest jedinstvena kombinacija dvaju čimbenika: mora i šuma. Vjetrovi stalno donose čestice morskog aerosola, kapljice bogate mineralima, dok gusti borovi, smilje, kadulja, ružmarin i mirta otpuštaju eterična ulja koja se šire zrakom. Prema studijama lokalnih zdravstvenih institucija i mjerenjima kakvoće zraka, Lošinj pripada najvišoj kategoriji čistoće (kategorija 1), što znači da koncentracije štetnih čestica poput PM2.5 i NO₂ gotovo nikada ne prelaze preporučene granice. Upravo zato posjetitelji često opisuju osjećaj „svježine“ i „lakšeg disanja“ već nakon nekoliko sati boravka na otoku.

Već pri samom dolasku na Lošinj dočekat će vas očaravajuća mješavina mirisa lavande, ružmarina, smilja, limuna, mora, borovine… Toliko intenzivna da parfemi doista postaju suvišni! Priroda je ta koja vodi glavnu riječ i sama se pobrinula za svakodnevnu aromaterapiju. Otok je dom impresivnih 1200 biljnih vrsta, među kojima se izdvaja čak 230 ljekovitih, a zahvaljujući obilju sunčevih zraka i blagonaklonoj mediteranskoj klimi, njihova eterična ulja neprestano ispunjavaju zrak i pretvaraju svaki udisaj u mali ritual opuštanja.

Ova iznimna posebnost Lošinja nije promakla ni znanstvenicima i liječnicima. Već krajem 19. stoljeća austrijski su medicinski stručnjaci započeli proučavati klimatske uvjete otoka, zapanjeni njihovim utjecajem na zdravlje. Presudan trenutak dogodio se 1892. godine, kada je Lošinj službeno proglašen klimatskim lječilištem, čime je postao jedno od prvih mjesta u ovom dijelu Europe s takvim statusom.

Jedna od najpoznatijih priča iz tog razdoblja veže se uz dr. Conrada Clarka, uglednog liječnika iz Beča, koji je na Lošinj doveo svog sina oboljelog od kroničnih problema s dišnim putevima. Nakon svega nekoliko tjedana provedenih na otoku, dječakovo se stanje znatno poboljšalo, bez lijekova, samo zahvaljujući čistom morskom zraku, sunčevim zrakama i prirodi koja iscjeljuje. Ovo iskustvo potaknulo je val interesa za Lošinj kao destinaciju za oporavak, posebno kod osoba s respiratornim tegobama, astmom i alergijama. Od tada Lošinj nosi nadimak „ljekoviti otok“.

Pronaći ćete ga jednostavno, smjestio se u ulici Bukovica, nedaleko od samog centra najvećeg otočnog grada na Jadranu, Malog Lošinja. Okružen kamenom ogradom i urednim grmovima, već izvana daje naslutiti da se u njemu skriva nešto posebno. Na 2552 četvorna metra smjestilo se više od 100 tisuća sadnica. U vrtu raste preko 430 biljnih vrsta, 250 samoniklih mirisnih biljaka karakterističnih za područje Lošinja i Cresa, od kojih je oko stotinu autohtono. No niz je tu i biljaka iz različitih krajeva svijeta koje su lošinjski pomorci stoljećima donosili sa svojih dugih putovanja.

Ideja o miomirisnom vrtu pojavila se u mislima vlasnice još kad je bila djevojčica, a priliku da ostvari san dobila je krajem 2003. Iznad njezine rodne kuće pojavila se mogućnost da uredi, u tom trenutku, zapušteno zemljište koje je bilo puno smeća. Gotovo dvije godine sadila je i uređivala, i vrt je napokon otvoren u ljeto 2005. godine. Iako već dugo postoji, mnogi posjetitelji ovog prekrasnog otoka još ne znaju za njega, no godišnje njegovim uređenim puteljcima ipak prošeta oko 4000 turista.

Vrt je podijeljen na nekoliko sekcija, od kojih je svaka posvećena određenoj vrsti bilja. Dok šetate “ulicom ružmarina”, “ulicom kadulje” ili “ulicom lavande” svakako od domaćice poslušajte priču o povijesti biljaka na Lošinju i vrstama koje vas okružuju. Sve je u vrtu posvećeno Mediteranu i njegovoj autohtonoj prirodi i običajima. Tako je i vrtna kućica uređena u stilu tradicijske lošinjske gradnje s početka prošlog stoljeća. Vrtne cjeline obrubljene su čipkom šarmantnih kamenih suhozida.