
BISER NESTVARNE LJEPOTE
Postoji nešto što nazivamo putovanjem života, a ovo – vožnja nevjerojatnom Karakorumskom cestom – jedan je od najozbiljnijih kandidata za tu titulu, pogotovo ako ste ljubitelj pustolovnijih, avanturističkih putovanja. Naime, Karakorumska cesta (poznata i pod nazivima Karakorum Highway, KKH, N-35 ili pak Autocesta kinesko-pakistanskog prijateljstva) često se naziva osmim svjetskim čudom zbog nevjerojatnog terena kroz koji vodi te truda koji je bio uložen u njezinu izgradnju. Vrlo često njezino se ime navodi kao primjer jedne od najljepših svjetskih destinacija, a svakako nosi naslov jedne od najviših asfaltiranih cesta. Naime, njezina najviša točka nalazi se na vrlo visokih 4714 metara nadmorske visine.
Sama cesta dugačka je 1300 kilometara, a s nje se pružaju neki od nevjerojatnih vidika, primjerice na devetu najvišu planinu na svijetu, 8126 metara visoki Nanga Parbat, zatim ozloglašeni Diran, najopasniju pakistansku planinu, te predivni Tupopdan poznatiji pod imenom Passu Cathedral. Karakorumska cesta većim dijelom prolazi kroz Pakistan, i to u dužini od 887 kilometara, a manjim (413 kilometara) kroz Kinu. Povezuje mali grad Hassan Abdal nedaleko Islamabada, glavnog pakistanskog grada, s Kashgarom u provinciji Xinjiang u zapadnoj Kini.
Zbog svog geografskog položaja, riječ je o strateški i vojno bitnoj prometnici. Na njoj se, isto tako, nalazi i najviši granični prijelaz na svijetu – Khunjerab – na visini od oko 4700 metara, koji je usput rečeno dom i ‘najvišeg’ bankomata na svijetu, onog Nacionalne pakistanske banke. Nakon što uđe u Kinu, Karakorumska cesta službeno postaje Kineska nacionalna autocesta 314.
Slavna cesta nekada je bila samo dionica još slavnijeg Puta svile. Njezine ‘temelje’ gradilo je još prije lokalno stanovništvo, a radovi koji su je pretvorili u ono što je danas završili su službeno 1978. godine (iako su nagogradnje česte, primjerice pet novih modernih tunela 2015. godine). Trajali su čak 20 godina, a cestu je gradilo najmanje 24 tisuće pakistanskih i kineskih radnika. Mnogi od njih tamo su izgubili i život, većinom u padovima i odronima zemlje i stijenja. U tom se kontekstu spominje 810 pakistanskih i oko 200 kineskih radnika.
No, žrtva je urodila plodom. Cesta je tom potpuno odsječenom, zabačenom kutku svijeta dala šansu – u smislu trgovine, turizma i dostupnosti. S druge strane, naštetila je netaknutosti tamošnje prirode i doprinijela postepenom gubitku dugo čuvanih tradicija.
Jednom od najljepših dijelova Karakorumske ceste smatra se oko 200 kilometara duga dionica kroz dolinu Hunza, okruženu planinskim sustavom Karakorum, po kojem je uostalom i dobila ime. Upravo se tu izmjenjuje sve ono što putovanje Karakorumskom cestom čini putovanjem života, dakle ledenjaci, planinski vrhovi, ledenjačka jezera… No, ono što joj daje dodatnu čar jest kulturološka i povijesna izuzetnost područja kroz koje vijuga. Primjerice, na deset se lokaliteta na trasi od Hunze i Shatiala može pronaći više od 50 tisuća slikarija i rezbarija u stijenama od kojih su najstarije nastale pet tisuća godina prije nove ere.
Izuzetno je kulturološki zanimljiva i sama dolina Hunza, koja je zahvaljujući svojoj izoliranosti bila praktički pa odvojena od ostatka svijeta. U njoj žive narodi Burusho i Wakhi, koji imaju svoje vlastite jezike, glazbu i kulturu. Primjerice, Burusho, čije porijeklo i dalje predstavlja misteriju, prenosi BBC, govore jezik burushaski za koji neki od lingvističkih stručnjaka tvrde da je potencijalno povezan s balkanskim jezicima.
Neobično je i područje tzv. Upper Hunze koje je lokalno poznato pod nazivom Gojal. Tamošnje mjesto Gulmit centar je, piše BBC, ženskog poduzetništva – žene su vlasnice restorana, trgovina, a čak se bave i stolarskim radovima. Oštar je to kontrast s ostatkom Pakistana, gdje samo 20 posto žena sudjeluje u ukupnoj radnoj snazi. Isto tako, djevojčice se potiče na obrazovanje i bavljenje sportom, za razliku od ostalih dijelova Pakistana, tvrdi britanski medij. Na području Gojala nalazi se i jezero Attabad, koje je nastalo 2010. godine kada je odron zemlje doslovno uništio istoimeno selo i prepriječio tok rijeke Hunza.
Cestom se najbolje provozati u proljeće ili pak ranu jesen. Naime, zbog velikih količina snijega zimi je nerijetko zatvorena, i to na duže vrijeme, dok jake kiše u srpnju i kolovozu mogu uzrokovati odrone zemlje i stijenja koji ponekad promet blokiraju na najmanje nekoliko sati. Isto tako, granični prijelaz između Kine i Pakistana na Khunjerabu otvoren je samo od 1. svibnja do 31. prosinca.
Kao što se da naslutiti, vožnja ovom cestom ne dolazi bez rizika. Spomenutim odronima, dodat ćemo i poplave i potencijalne potrese. Isto tako, cesta će vas voditi na različite nadmorske visine, što znači i raznolike vremenske uvjete te, na višim visinama, iznenadne oluje. No, sve se isplati – ipak se vozite kroz jedan od najimpozantnijih i najljepših krajolika na svijetu.
BISER NESTVARNE LJEPOTE
Što radi?
Kvizovi
Recepti za prigodne dane
SKUHAJTE NA VRIJEME!
POZIV KOJI SE NE ODBIJA
BISER NESTVARNE LJEPOTE
CARSTVO SMARAGDNE RIJEKE
Neobični kutak svijeta
“THAT WANAKA TREE”
Mir u srcu prirode
ČUVARICA NEPROCJENJIVIH BLAGA
BISER ZELENIH BREGA
Istarska prijestolnica ljubavi
Gradonačelnik koji prede