Ovu europsku prijestolnicu preplavile su neobične životinje: turisti ih hrane, a ne znaju koliko je to opasno
Neočekivana praška atrakcija zapravo je jako slatka, unatoč tome što ih uspoređuju sa štakorima. Riječ je o krznenim vodenim glodavcima koji se vole izležavati uz rub rijeke

Znate li što su to „riječni štakori“? Zvuči kao nešto dosta odbojno i svakako nešto što biste htjeli izbjeći, osim ako ste turist u Pragu. U tom slučaju, morate imati spreman svoj fotoaparat dok šećete niz Vltavu kako biste ovjekovječili trenutak u kojem se velik broj ovih krznenih vodenih glodavaca izležava uz rub rijeke, potpuno ravnodušni na sve što se događa oko njih.
ŽIVOTINJE KAO TURISTIČKA ATRAKCIJA
Neočekivana praška atrakcija zapravo je jako slatka, unatoč tome što ih uspoređuju sa štakorima. Ova usporedba je donekle nepravedna, iako je tehnički točna. Nutrije su poluvodeni glodavci koji izgledaju kao križanac između dabra i štakora, ali su izgledom puno pitomije i simpatičnije.
Riječ je o životinjama koje su znatno veće nego što se obično pretpostavlja: odrasle jedinke teže između 5 i 9 kilograma. U usporedbi s drugim životinjama, to je kao manja vrsta psa. Imaju karakteristične narančaste zube, stražnje noge s plivaćim kožicama te zdepasto tijelo prekriveno gustom smeđom dlakom.
PRESLATKE ILI OPASNE ŽIVOTINJE?
Prepoznaju se i po dugom, okruglom repu, za razliku od dabrova koji imaju plosnat rep, te izraženim dugim brkovima. Izvrsni su plivači i često se mogu vidjeti kako se kreću rijekom ili hrane vegetacijom uz obalu. Posebno su zanimljive za promatranje kada trče iz vode uz obalu pa se ponovno vraćaju u rijeku, osobito kada mladunci slijede majku u maloj krznenoj povorci.
U rano jutro i predvečer ove neobične životinje izlaze na obalu i tada je pravo vrijeme ako ih želite vidjeti. Nutrije su se toliko nastanile u Pragu da su postale dio ekosustava, a najčešće ih možete vidjeti na Kampi i uz kanal Čertovka, na Střeleckom otoku, Libeňskom otoku te uz mirnije dijelove riječnih obala, gdje se često zadržavaju i u blizini središta grada.
SUŽIVOT LJUDI U GRADU I NUTRIJA
Kao što su one ljudima postale atrakcija, tako su se i nutrije navikle na ljude u Pragu. Toliko su slobodne da čak prilaze posjetiteljima i onima koji ih fotografiraju. S obzirom na njihov neobičan izgled, koji je mnogima simpatičan, nerijetko dobiju i hranu zauzvrat, što je u posljednje vrijeme postalo veliki problem za grad jer su se nutrije dodatno razmnožile. Stoga su gradske vlasti pozvale sve turiste i ljubitelje nutrija da ih ne hrane.
Razlog tome ipak ne leži samo u porastu broja nutrija, nego i u činjenici da ove životinje mogu biti opasne. Kao što smo ranije napomenuli, nutrije nisu male životinje, mogu narasti i do 60 centimetara te težiti i do 10 kilograma, a riječ je o divljim životinjama, a ne o kućnim ljubimcima. Nutrije imaju velike i oštre zube te mogu prenositi razne bolesti.
U PRAGU IM JE SAVRŠENO
Nutrije često žive i zajedno sa štakorima te mogu prenositi bolesti koje dolaze od štakora, poput leptospiroze, na ljude. Također mogu prenositi parazite koji uzrokuju kožne bolesti poznate kao „nutrijina svrab“. Stoga ih je bolje izbjegavati i promatrati s udaljenosti.
„Razlog zbog kojeg ima toliko nutrija u gradu je jednostavan. U Pragu imaju apsolutno idealne uvjete, povoljnu klimu i obilje hrane koju im osiguravaju sami stanovnici i turisti. Međutim, njihova je populacija toliko narasla da Prag počinje regulirati njihov broj na svom području”, izjavio je Václav Nejman, voditelj spasilačke stanice gradske šumarske tvrtke Lesy hl. m. Prahy (LHMP) za lokalne novine.
KAKO SU NUTRIJE DOŠLE U PRAG?
Nutrije izvorno potječu iz Južne Amerike, a u Europu su dovezene početkom 20. stoljeća zbog krzna i mesa. Međutim, planovi da se njihovo meso proširi kao prehrambeni proizvod nisu uspjeli, pa su mnogi uzgajivači odustali kada se pokazalo da je tržište bilo precijenjeno.
U kontinentalnu Europu stigle su 1930-ih, a već sredinom 20. stoljeća bile su prisutne i u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Danas se u većini svijeta, osim u Južnoj Americi, smatraju invazivnom vrstom. Ipak, u nekim državama bivšeg Sovjetskog Saveza, poput Kirgistana i Uzbekistana, njihovo se meso i dalje konzumira, a u Moskvi je postalo i dio moderne „održive“ gastronomske scene zbog niskog udjela masti i okusa koji podsjeća na puretinu i svinjetinu. Međutim, u Pragu su i dalje ponajprije senzacija za turiste, dok se gradske vlasti ne odluče za neki oštriji pristup.













