Najkraća državna granica u Europi nalazi se usred glavnog grada! Milijuni ljudi svake godine prelaze je bez ikakve kontrole

Vjerujemo da možemo bez puno pretjerivanja reći da je ovo državna granica koju smo zasigurno prešli barem tridesetak puta. Vjerojatno je to granica koju smo najviše puta prešli u životu. Ove s Bosnom i Hercegovinom dobra su joj konkurencija, razlika je samo u tome što, kad idete kod naših istočnih susjeda, barem znate da ste zasigurno ušli u drugu državu. Prijelaz između Italije i Vatikana nešto je poput imaginarne granice. Postoji na karti, ali nema onog, kako bi Balašević rekao, „njakanja“ preko granice. Dok se šetate ulicama Rima, a u blizini ste Vatikana, rijetko kada ćete sa sigurnošću znati u kojoj ste državi.

Naime, ako do sada niste znali, granica između Italije i Vatikana nalazi se u samom srcu Rima i duga je svega oko 3,2 kilometra, zbog čega se smatra jednom od najkraćih državnih granica u Europi. Ova granica okružuje Vatikan, koji se prostire na tek 0,44 četvorna kilometra. Veći dio granice čine visoki kameni zidovi izgrađeni još u 16. i 17. stoljeću, dok se najpoznatiji ulaz nalazi na Trgu svetog Petra i baš na toj lokaciji milijuni ljudi godišnje praktički neprimjetno prelaze iz Italije u drugu državu.

Zanimljivo je da Vatikan nema klasične granične prijelaze poput drugih država, nego nekoliko glavnih ulaza kroz povijesne zidine koje okružuju najmanju državu na svijetu. Ukupno postoji šest glavnih ulaza, a najpoznatiji među njima su Porta Sant’Anna, glavni cestovni ulaz koji čuva Švicarska garda. To je ujedno i jedan od najvidljivijih prijelaza granice upravo zbog garde i činjenice da će vas doista netko zaustaviti ako pokušate tuda proći. Vjerojatno će vas uskoro i pustiti, osim ako se ne događa nešto važno u samom Vatikanu.

Ulaz Arco delle Campane koriste svi oni koji prolaze prema bazilici svetog Petra, a postoji i poseban ulaz za Vatikanske muzeje na sjevernoj strani zidina. Nijedan od tih ulaza nećete doživjeti kao klasičnu državnu granicu. Osim njih postoje i službeni ulazi poput Petriano Entrancea i Porta del Perugino koje koriste zaposlenici, diplomati i službena vozila te tu za „obične“ ljude nema prolaza, dok je Porta Cavalleggeri povezana s rimskom četvrti Borgo. Unatoč ovih nekoliko punktova gdje ne možete proći, granica između Italije i Vatikana i dalje je jedna od „najmekših“ na svijetu.

Prve vatikanske granice počele su nastajati još 852. godine kada su sagrađene zidine nakon napada saracenskih pljačkaša koji su opljačkali baziliku svetog Petra. Papa Lav IV. tada je naredio izgradnju obrambenog zida oko takozvanog Leoninskog grada, područja koje je obuhvaćalo današnji Vatikan i dio Rima. Zidine su bile visoke gotovo 12 metara i protezale su se oko Vatikanskog brežuljka u dužini nešto manjoj od dva kilometra, prema informacijama portala Medievalists.

Tijekom stoljeća pape su dodatno proširivale i učvršćivale fortifikacije, dijelom zbog političke moći, a dijelom zbog zaštite od nasilja i sukoba u Rimu. Iako su mnogi dijelovi zidina nestali, velik dio granice Vatikana i danas čine upravo ti povijesni zidovi koji su stoljećima štitili središte Katoličke crkve.

Poznato je da su kroz povijest pape, osim vjerske, imale i političku moć te su vladale velikim dijelom središnje Italije poznatim kao Papinska Država. Međutim, tijekom ujedinjenja Italije u 19. stoljeću nova talijanska država postupno je osvojila gotovo cijeli teritorij pod papinskom kontrolom. Konačni prijelom dogodio se 1870. godine kada je talijanska vojska zauzela Rim, a papa je izgubio svoju državu.

Desetljećima nakon toga pape nisu priznavale vlast Italije nad Rimom i smatrale su se „zatvorenicima u Vatikanu“. Taj sukob trajao je gotovo 60 godina i naziva se „Rimsko pitanje“. Rješenje je stiglo 1929. godine kada su Italija i Sveta Stolica potpisale Lateranske ugovore.

Zahvaljujući tome Vatikan je službeno postao neovisna i suverena država, a Italija je priznala papinu vlast nad tim malim teritorijem u srcu Rima. Zauzvrat je Vatikan priznao Kraljevinu Italiju i Rim kao njezin glavni grad. Glavni razlog stvaranja Vatikana bio je osigurati papi političku neovisnost kako ne bi bio pod kontrolom neke druge države, piše Britannica.