Ovo je ljeti najljepša cesta u Hrvatskoj: duga je samo 15 kilometara, a uz nju se nižu šareni štandovi puni domaćeg voća i povrća

Tko se barem jednom vozio od Ploča prema Opuzenu, zna da se tim putem ne prolazi sasvim ravnodušno. Dionica državne ceste D8, poznatije kao Jadranska magistrala, ovdje se odvaja od kamenitih obronaka i spušta prema Neretvi. Cesta kreće iz Ploča i prolazi kroz Stablinu i Čeveljušu, zatim kroz Rogotin, gdje se pred vozačima otvara široka, obrađena dolina ispresijecana malim kanalima i rukavcima. Put nastavlja dalje prema Kominu, naselju koje se gotovo dva kilometra proteže uz rijeku, a potom stiže do Opuzena, grada čije je ime odavno povezano s mandarinama. I gotovo cijelim tim potezom nižu se šareni štandovi zbog kojih je ova cesta na glasu kao jedna od najšarmantnijih i najmirisnijih u Hrvatskoj!

Uz cestu dugu oko 15-ak kilometara poredani su brojni drveni stolovi, stari suncobrani i vage koje se koriste već desetljećima. Iza njih stoje ljudi koji su voće i povrće ubrali istoga jutra, često na parcelama koje se prostiru odmah uz cestu. Dok kupujete rajčice, smokve, lubenice ili paprike, pogled vam nerijetko pada na prostrano polje ili voćnjak iz kojeg su stigle.

Ponuda uz cestu prati ritam sezone. U proljeće se pojavljuju jagode i trešnje, a tijekom ljeta vremešne stolove preuzimaju lubenice, dinje, breskve, nektarine, rajčice, paprike i mladi krumpir. Rujan donosi smokve i grožđe, dok se u listopadu gotovo sve počinje vrtjeti oko mandarina. Upravo su one najprepoznatljiviji proizvod doline Neretve, a u vrijeme berbe mnogi vozači usporavaju uz cestu i kući odlaze s punim vrećicama tek ubranih plodova.

Uz svježe voće i povrće tu su i domaći proizvodi koji se ne kvare tako brzo: med, rakije i likeri od mandarine, sušene smokve, arancini, ajvar, zimnica…

Da bi priča bila potpuna, treba znati da ova plodna dolina nije oduvijek izgledala ovako. Neretvanska delta bila je stoljećima močvara, a današnja polja rezultat su velike melioracije koja je počela šezdesetih godina prošlog stoljeća i trajala dva desetljeća. Zanimljivo je i da kroz Komin prolazi cesta koju je, prema lokalnoj predaji i povijesnim zapisima, dao izgraditi još Napoleon, pa se ovim potezom u nekom obliku trguje i putuje već dva stoljeća.

Danas se u dolini uzgaja gotovo sve. Mještani vole reći da ovdje uspijeva svaka kultura osim banane, a mandarina je odavno postala i izvozni adut, jedan od rijetkih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda koji se u ozbiljnim količinama prodaje vani.

Najljepše u cijeloj priči jest to što štandovi uz cestu nisu isključivo turistička atrakcija. Oni su tu, naime, zbog lokalne ekonomije, zbog obitelji koje od te zemlje žive. Kad kupite gajbu bresaka kod Komina ili vreću mandarina prije Opuzena, novac ne ide nikakvom posredniku nego čovjeku koji je to posadio, zalijevao i ubrao.

Zato, ako vas put ovog ljeta nanese prema jugu, nemojte žuriti. Skrenite na staru cestu uz Neretvu, otvorite prozor i stanite kod prvog štanda koji vam se svidi. Kući ćete se vratiti s punim gepekom, a usput ćete proći kroz jedan od najneobičnijih krajolika u Hrvatskoj, dolinu u kojoj rijeka, polja i cesta žive jedni pored drugih kao stari susjedi.