Jedan otočić, nijedan stanovnik i kuća do koje se stiže samo brodom. Ovdje možete provesti odmor usred zaštićenog zaljeva

Ideja pustog otoka oduvijek nam je zvučala romantično. Počevši od velikih književnih djela koja su nas „omađijala“ tom idejom pa do holivudskih filmova koji su to uvijek znali dobro upakirati u jarke boje, puno izlazaka i zalazaka sunca, mir, plaže, more i kao da ništa drugo nije potrebno. Papir i ekran dobro podnose te maštarije, ali kada konkretno počnete razmišljati o sitnicama poput pitke vode, električne energije i činjenice da je najbliža trgovina, u najboljem slučaju, na drugom otoku, romansa ipak malo izblijedi. Međutim, nećete se ljutiti ako kažemo da je romantika ipak malo precijenjena, ali zato potpuni mir nikada ne gubi na cijeni. Stoga smo pronašli jedno mjesto na Jadranu gdje se usred zaštićenog zaljeva može prespavati na otočiću bez stalnih stanovnika.

Jugoistočni dio Dugog otoka razlomljen je u uvale, hridi i školjeve koji zajedno čine jedan od najprepoznatljivijih krajolika zadarskog arhipelaga. S jedne strane Telašćice uzdižu se strme litice okrenute prema otvorenom moru, s unutarnje se nižu mirni zaljevi, a između njih smjestilo se slano jezero. Negdje usred svega toga nalazi se Burnji Školj, maleni otočić bez stalnih stanovnika na kojem stoji Villa Zora.

Jedini put do kuće vodi preko mora. Gosti koji dolaze automobilom trajektom iz zadarske Gaženice stižu u Brbinj, a vlasnici ih ondje dočekuju i vode do luke Dugo Polje, gdje ostavljaju vozilo, a do Burnjeg Školja preostaje još pet minuta vožnje brodicom. Za one koji na Dugi otok dolaze katamaranom ili zrakoplovom organiziran je prijevoz iz Zaglava, dok se gosti s vlastitim plovilom mogu vezati uz privatni mul. Dolazak se unaprijed dogovara s domaćinima, koji goste dočekuju na otoku, pomažu im s prtljagom i prije prvog kupanja objašnjavaju jednu važnu stvar: ova kuća ne funkcionira kao bilo koja druga kuća.

Villa Zora smještena je tek nekoliko metara od mora, a borovi i masline oko nje toliko su blizu da kuća više djeluje kao nastavak krajolika nego kao građevina. Unutrašnjost je jednostavna i prilagođena boravku četvero ljudi. Dvije spavaće sobe gledaju prema moru i masliniku, između njih je potpuno opremljena kuhinja, a ostakljena blagovaonica preuzima i ulogu dnevnog boravka. Terasa služi kao blagovaonica pod otvorenim nebom, a oko kuće su raspoređeni viseća mreža među stablima, roštilj i ležaljke. Nekoliko koraka dalje nalazi se plaža s izravnim ulazom u more i mul uz koji pristaju brodice.

Ono što kuću doista razlikuje od većine ljetnih smještaja ne vidi se u namještaju nego u načinu na koji funkcionira. Burnji Školj nema priključak ni na električnu ni na vodovodnu mrežu. Struja dolazi iz solarnih panela i pohranjuje se u baterijama pa je potrebno biti malo oprezniji kod potrošnje. Hladnjak, zamrzivač, Wi-Fi, rasvjeta i punjenje mobitela mogu se koristiti bez posebnih ograničenja, dok vlasnici za televizor, klima-uređaje i ventilatore preporučuju određeni raspored korištenja. Uređaji velike snage, poput sušila za kosu, tostera, električnog kuhala, glačala i aparata za kavu, ne koriste se jer bi mogli preopteretiti sustav.

Još je zanimljivija situacija s vodom. Kišnica se skuplja u podzemnom spremniku i koristi za tuširanje, kuhanje, pranje povrća i voća te posuđa, ali nije namijenjena za piće. Pitku vodu gosti zato donose sa sobom ili je, uz prethodnu najavu, mogu zatražiti od domaćina. Vlasnici preporučuju i kratko tuširanje, do tri minute, te pranje zubi uz čašu vode umjesto otvorene slavine. Pravila koja bi u običnom apartmanu zvučala pretjerano ovdje imaju vrlo jednostavno i razumno objašnjenje.

Izolacija, međutim, ne znači da dan morate provesti u ležaljci. S terase se vide jahte koje prolaze kanalom, SUP daske u daljini i ribarske brodice koje prolaze između otoka. Gostima su na raspolaganju oprema za ronjenje te SUP daska, a uz dozvolu Parka prirode Telašćica moguće je i okušati se u ribolovu. Moguće je unajmiti i brodicu, pod uvjetom da osoba koja njome upravlja ima odgovarajuću dozvolu. Time se krug naglo širi: jezero, ostatak Telašćice, Kornati i Dugi otok postaju odredišta za jednodnevni izlet kako biste se navečer ponovno vratili na isti mali komad kopna.

Pusti otok, dakle, u stvarnosti ipak traži nešto više logistike nego na filmu. Treba misliti na vodu, struju, prijevoz i ono što ste zaboravili kupiti prije nego što je brod krenuo. Međutim, možda upravo u tome i jest njegova privlačnost. Nekoliko dana svijet se svede na ono što ste ponijeli sa sobom, jednu kuću, more i komadić kopna gdje vrijeme postane relativan pojam.