Najljepši dio Jadrana, koji ima 2718 sunčanih sati godišnje, mjesto je nestvarne prirode i brojnih arheoloških tajni

Nevjerojatno čisto more koje se na horizontu spaja s kristalno plavim nebom, miris soli, toplo sunce, opuštajuće zelenilo i pjesma cvrčaka – zvuči kao destinacija za odmor iz snova! Mjesto na kojem imate osjećaj kao da je vrijeme stalo. Sve to su Pakleni otoci, po mnogima najljepši dio našeg Jadranskog mora. Smješteni u neposrednoj blizini Hvara, od kojeg ih dijeli čudesni Pakleni kanal, ovi otoci imaju čak 2718 sunčanih sati godišnje. Njihovoj ljepoti dolaze se diviti turisti iz svih krajeva svijeta pa je more koje ih okružuje svakog ljeta prepuno luksuznih jahti, jedrilica, izletničkih brodova i malih barki, a kupači kao da se natječu tko će otkriti najskrovitiju i najveličanstveniju uvalu. Izbora im definitivno ne manjka!

No Paklinski ili Pakleni otoci puno su više od turističke atrakcije i hita na društvenim mrežama. Osim što su od 1968. zaštićeni u kategoriji značajnog krajobraza, ujedno su i dio europske ekološke mreže Natura 2000, što dovoljno govori o važnosti njihovog prirodnog bogatstva. Skupinu čine otočići Dobri, Gojca, Jerolim, Marinkovac, Paržanj, Planikovac, Pokonji dol, Stambedar, Sveti Klement, Travna, Vlaka, Vodnjak Mali, Vodnjak Veli, Gališnik, a tu su i dva istoimena Borovca.

Iako su vraški lijepi, Pakleni otoci nemaju ama baš nikakve veze s paklom. Jer ime su zapravo dobili po paklini, vrsti borove smole koja se koristila u brodogradnji, ali i kao lijek za natečenja i nagnječenja kod ljudi i životinja. Kao posljedica lokalnog dijalekta, točnije zbog iskrivljavanja riječi paklina, ova rajska skupina stoga se naziva i Paklenim otocima.

Najveći otok je Sveti Klement i ima tri naselja – Momića polje, Vlaku i Palmižanu. A u ovom potonjem nalazi se i impresivan botanički vrt s egzotičnim biljem. Isti je u vlasništvu obitelji Meneghello, koja se može pohvaliti dugogodišnjom tradicijom sadnje biljaka, započetom još u prvim godinama 20. stoljeća. Borovi, kaktusi, tamarisi, juke, oleandri… Nema čega nema!

Inače, čitave Paklene otoke prekriva mediteranska makija česmine, mirte, pelina i smrče, a na nekim mjestima pronaći ćete i šume alepskog bora. Gusta zelena vegetacija, u kombinaciji sa specifičnom bijelom vapnenačkom obalom, ovom komadiću raja na srednjem Jadranu daje vrlo prepoznatljiv izgled koji ostavlja bez daha. Na otocima također rastu i vrijesak, ružmarin, kadulja, kamilica, majčina dušica, komorač, lovor, kao i druge aromatične mediteranske biljke.

Današnji izgled Paklenih otoka formiran je nakon posljednjeg ledenog doba, kad se razina mora podigla za više od 100 metara, preplavljujući udoline između reljefnih uzvišenja i formirajući brojne morske kanale. Sigurnost plovidbe oko otočja, koje lokalno stanovništvo naziva i Škojima, regulira nekoliko svjetionika, koji se nalaze na rtu Klobuk, otočiću Veli Vodnjak, Svetom Jerolimu, Pokonjem Dolu, Gališniku, kao i hridi Baba pred samim ulazom u ACI marinu Palmižana.

Osim što je raj za nautičare, akvatorij Paklenih otoka iznimno je popularan i među zaljubljenicima u ronjenje. Duboki vertikalni grebeni obrasli crvenim algama, žutim gorgonijama i velikim rožnjačama, bezbroj vrsta riba, zvjezdača, mahovnjaka, spužvi, morskih puževa, rakova… Podmorje ovog otočja prepuno je života i nestvarnih ljepota!

A jedan od njegovih najvažnijih simbola je posidonija, najraširenija i endemska morska cvjetnica čitavog Sredozemlja. Iznimno je važna za ekosustav jer djeluje kao prirodan pročišćivač mora, vezuju zagađivače i pomaže u borbi protiv klimatskih promjena, sprječava eroziju obale, stabilizira morsko dno, proizvodi kisik… Naravno, ne smijemo izostaviti ni plemenitu perisku, endemskog i najvećeg jadranskog školjkaša koji može narasti i do metra, a kritično je ugrožen od kraja 2019.

Iako jedina tri mjesta na Škojima, Momića Polje, Vlaka i Palmižana, danas nisu stalno naseljena, o najstarijim stanovnicima Paklenih otoka, Ilirima, svjedoči nekoliko gomila pronađenih na otoku Sveti Klement. Iste su uglavnom bile grobišta, no koristile su se i kao osmatračnice ili vjerska obredna mjesta.

Osim toga, u uvali Soline, također na Svetom Klementu, nalaze se ostaci antičke rimske vile s mozaikom koji je ukrašavao dno bazena. Taj povijesni spomenik danas predstavlja najreprezentativniji objekt iz kasnohelenističkog i rimskog razdoblja na širem području grada Hvara. Spomenuta uvala nekoć je imala iznimnu važnost zbog plodnog polja, ali i luke koja je služila za opskrbu brodova hranom i vodom te kao zaklon u slučaju nevremena.

Podmorje Paklenih otoka krije i mnoge arheološke tajne. Antički brodolomi iza sebe su ostavili vrijedne nalaze poput keramičkog posuđa na sjeverozapadnoj strani rta Izmetište kod otoka Sveti Klement ili amfora kod otočića Gojca i na pješčanom morskom dnu s južne strane Svetog Klementa. A na potonulom antičkom brodu kod otočića Baba, osim grube keramike, pronađeni su i fini tanjuri ružičasto-crvene glazure sa žigom u obliku rozete, simbolom iz helenističkog doba.

Višestoljetnom životu na Škojima svjedoči i crkvica sv. Klementa u naselju Vlaka. Sagrađena je još u 16. stoljeću, kad su dominikanci na otoku Svetog Klementa imali i svoj hospicij. Krasi je izvrstan oltar nepoznatog autora s palom koja prikazuje sv. Klementa i sv. Dominika.

Pakleni otoci, kao i sam Hvar, nadaleko su poznati i po svojim zemljištima, koja su omeđena suhozidima i iskrižana stazama u pravilnim razmacima. Polja na Škojima oduvijek su bila zasađena vinovom lozom i smokvom, a u antici i srednjem vijeku ondje se sijalo čak i žito. Da, more je uvelike oblikovalo identitet ovih impresivnih Škoja, a na nama je da ih čuvamo i ostavimo u nasljeđe budućim generacijama, netaknutima i savršeno lijepima, baš kako i zaslužuju…