U blizini Hrvatske nalazi se jedna od najbolje očuvanih utvrda u Europi, uskoro se na njoj posljednji put održava čuveni festival

Drugi najveći grad u Srbiji, Novi Sad, njegovi stanovnici zovu prijestolnicom europske povijesti, ali i balkanske gostoljubivosti, a najznačajnija atrakcija svakako mu je Petrovaradinska tvrđava, poznata i kao ”Gibraltar na Dunavu”. Jedna od najbolje očuvanih utvrda u Europi, građena od 1692. do 1780. godine, predstavlja izuzetan primjer vojne arhitekture, prostire se na površini od 112 hektara te ima desetera vrata, 12.000 puškarnica i mjesta za čak 400 topova. Od 2000. ondje caruje i EXIT, jedan od najvažnijih festivala u Europi, a ovogodišnje, jubilarno 25. izdanje, koje će trajati od 10. do 13. srpnja, bit će, nažalost, posljednje. Pokrenut kao studentski pokret za mir i slobodu u Srbiji i na Balkanu, EXIT je, po riječima organizatora, ostao bez financijske potpore nakon što je stao na stranu studentskih prosvjeda, koji se lani od studenog održavaju diljem susjedne nam države.

Donji, ravničarski dio Petrovaradinske tvrđave u 18. stoljeću oblikovan je u vojno-stambeni kompleks s brojnim trgovima, zgradama, isusovačkim samostanom, kao i masivnim vratima te bastionima koji su kroz povijest imali obrambeni karakter. Tzv. Donji grad uređen je po principu vojno-barokne arhitekture, a jedan od njegovih najznačajnijih objekata bila je Beogradska kapija iz 1753., dugačka 20 metara, s dva kolosijeka i dva pješačka prolaza.

U produžetku iste od 1769. postojao je i “Centralni kazneni zavod Vojnog suda Slavonske generalne komande”, gdje su zatvarani oficiri, vojnici i civili, među kojima su bile i neke poznate osobe poput pjesnika Antuna Gustava Matoša i Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika SFRJ. U podgrađu Petrovaradinske tvrđave 1922. izgrađena je i Srpska pravoslavna crkva sv. Pavla, koja je velikom rekonstrukcijom 1992. i 1993. dobila današnji velebni izgled u srpsko-bizantskom stilu.

Gornjom tvrđavom dominira čuvena Kula sa zanimljivim satom, čija velika kazaljka pokazuje sate, a mala minute i to kako bi lađari na Dunavu čak i s velike udaljenosti od obale mogli vidjeti koliko je sati, ali i kako bi se vojnici, koji su se ravnali po satima, a ne minutama, lakše smjenjivali na straži. Ova atrakcija dobila je nadimak ”pijani sat” jer isti kasni kad je hladno, a žuri kad su temperature iznimno visoke. Sat se zbog vrlo starog mehanizma mora ručno navijati svaki dan.

A na gornjem platou Tvrđave pronaći ćete i Muzej grada Novog Sada. U glavnoj zgradi, tj. Skladištu topova i municije, mogu se razgledati dvije stalne izložbe, ”Petrovaradinska tvrđava u prošlosti” i ”Novi Sad od 18. do 20. stoljeća”, ali i posjetiti oko 16 kilometara duge podzemne vojne galerije iz 1783. Dio te mreže hodnika i borbenih linija s puškarnicama otvoren je za javnost uz stručno vodstvo, a tura vodi i kroz minski sustav, koji je nakon onog u belgijskom Antwerpenu, slovio kao drugi najveći na svijetu.

Danas na Petrovaradinskoj tvrđavi, tik uz Bastion carice Marije Terezije, živi i radi više od stotinu umjetnika okupljenih u Udrugu ”Likovni krug”, koja se smatra najvećom stalnom umjetničkom kolonijom na svijetu koja je otvorena tijekom cijele godine. Ateljei ovih iznimno talentiranih ljudi prava su turistička atrakcija koju definitivno vrijedi posjetiti. Tvrđava je, naravno, prepuna i šarmantnih kafića te vrhunskih restorana s fantastičnim pogledom na Dunav i čitav Novi Sad.

Što se tiče samog mjesta na kojem se nalazi Petrovaradinska tvrđava, istraživanja su pokazala da su ga ljudi nastanjivali još u paleolitiku, dok prvo utvrđeno naselje datira iz mlađeg brončanog doba, točnije iz ere tzv. Vučedolske kulture. Rimljani su ondje još u 1. stoljeću, nakon što su pokorili keltska plemena, izgradili svoju utvrdu, a kasnije su tim prostorom vladali i Huni te Bizant. Prvotna tvrđava kroz povijest je imala vrlo važnu ulogu u obrani od turskih napada. Pala im je u ruke 1526. i pod njihovom vlašću ostala sve do Velikog bečkog rata, koji je trajao od 1683. do 1699. Kad je carska austrijska vojska 1687. ušla u Petrovaradin, stara srednjovjekovna tvrđava je porušena, a na njezinom mjestu 1692. postavljen je kamen temeljac suvremene tvrđave, čija je gradnja, uz prekide, trajala gotovo čitavo stoljeće.

Početkom 19. stoljeća Petrovaradinska tvrđava bila je najjača i najbolje naoružana tvrđava Habsburške monarhije, zbog čega je i prozvana ”Gibraltarom na Dunavu”. Ova novosadska ljepotica 1948. proglašena je i spomenikom kulture, a vojvođanske vlasti 1991. dodijelile su joj i laskavu titulu nepokretnog kulturnog dobra od velikog značaja.