Dalmatinski dragulj podno Biokova pun je tragova duge povijesti, ima prekrasne plaže te miriše na mir i romantiku

S jedne strane moćno Biokovo, koje već na prvi pogled izaziva divljenje i strahopoštovanje, s druge beskrajno, plavo more. A točno između njih, u zagrljaju istodobno čvrstom i nježnom, leži pitoreskna Podgora. Ovo mjestašce iz bajke, u kojem živi svega 1500 stanovnika, samo je jedan u niski bisera najljepšeg dijela jadranske obale, čuvene Makarske rivijere. Oduvijek okrenuta pomorstvu i ribarstvu, danas je sve popularnija turistička destinacija, pogotovo za one željne mira i romantike. Miljama daleko od gradske vreve i uobičajenog ljetnog šušura, Podgora će vas oduševiti svojim šljunčanim plažama, pet i pol kilometara dugom obalom, opuštenom atmosferom, zanimljivim povijesnim pričama i brojnim znamenitostima. Tako malena, a opet tako velika!

Ime je, naravno, dobila zahvaljujući činjenici što se nalazi tik podno samog Biokova. Stari dio, Gornju Podgoru, izgradili su mještani koji su pred čestim napadima hajduka bili primorani bježati na obronke planine. Donja Podgora, poznata i pod nazivom Kraj, najvećim dijelom podignuta je 1962., nakon razornog potresa koji je uništio velik dio makarskog kraja.

No tragovi povijesti ostali su živjeti u mjestu i prkositi zubu vremena. Tako se i danas u mnogim ruševinama starih kuća u Podgori mogu pronaći bakreni novčići. Njih su mještani još od doba Mletaka tradicionalno zakapali pod pragove kuća koje su se tek trebale izgraditi. Vjerovali su, naime, da će im to donijeti sreću, a ova prekrasna tradicija održala se sve do sredine 20. stoljeća.

Prema povijesnim podacima, prvi spomen Podgore datira iz 1571. godine, no brojni arheološki artefakti svjedoče o prisustvu čovjeka na ovim prostorima još od prapovijesti i antike. Vjerojatno je razlog tome bio i velik broj potoka te izvora slatke vode. To potvrđuje i zanimljiva činjenica da je još početkom 20. stoljeća ova neprikosnovena ljepotica Makarske rivijere imala čak 24 mlinice.

Uz Podgoru se veže i jedna zanimljiva, ali tragična legenda o djevojci Tekli, koja je za vrijeme plovidbe umrla na jedrenjaku. Njezin otac, shrvan od boli zbog gubitka jedine kćeri, odbio je baciti njezino tijelo u more, kako su nalagali drevni običaji. A onda je, ploveći blizu Podgore, pronašao lokaciju čije su ga vizure asocirale na brod, a njezini čempresi na jarbole. I baš ondje pokopao je svoju jedinicu, a njezin grob bio je prvi na mjestu koje i danas nosi ime Punta svete Tekle.

U Podgori, koja je od pamtivijeka duboko vezana uz more, 1942. osnovana je partizanska ratna mornarica. A dvadeset godina kasnije, na obroncima Biokova, odmah iznad Gornje Podgore, podignut je spomenik nazvan ”Galebova krila”. Pritom ono slomljeno simbolizira mornare poginule u borbi za slobodu, a drugo, koje stoji uspravno, konačnu pobjedu nad fašizmom. U Gornjoj Podgori nalaze se i ostaci kule Roščića, dio obrambenog sustava od Turaka iz 17. i 18. stoljeća. Nažalost, u potresu iz 1962. teško je oštećena posljednja preostala, Roščića kula.

A iako malo, ovo šarmantno dalmatinsko mjesto itekako je ponosno na svoju dugu kršćansku tradiciju, čemu svjedoči i velik broj crkvi te kapelica, njih čak 20-ak. Izdvajamo crkvu Sv. Roka iz 17. stoljeća, s grobljem na kojem su, prema lokalnoj predaji, pokapani umrli od kuge. Crkva je 1962. teško oštećena u potresu, ali zvonik joj je nedostajao i puno prije toga, točnije od Prvog svjetskog rata, kad ga je neprijateljska vojska koristila umjesto topovskih kugli.

Tu je i kapelica-svjetionik Ijak, smještena na istoimenom rtu, a posvećena Blaženoj Djevici Mariji i sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca. Ni najstariji mještani ne znaju reći kad je točno izgrađena, a na nekim mjestima ista se čak spominje i kao jedan od najstarijih očuvanih svjetionika Mediterana, koji je nekoć bio u potpunosti funkcionalan.

A jedna novijeg datuma, koja plijeni pozornost neobičnim izgledom, je unikatna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Izgrađena je 1964. od armiranog betona, ima oblik šatora i dugačka je 21 metar. U njoj se nalazi kameni oltar, stiliziran u obliku grčkog slova Omega, zvonika nema, a umjesto njega, na vrhu začelja crkve, postavljeni su zvučnici za elektronska zvona.