
Kvizovi
Mjesta
Ovo mjesto nije poput drugih. Dapače, moglo bi se raditi o najposebnijoj i najneobičnijoj pustinji na svijetu… Možda zbog nekih od najviših dina na svijetu? Možda zbog tamošnjih jezera stiješnjenih između tih istih ‘mega-dina’ koja dolaze u cijeloj plejadi boja? Ili pak zbog nevjerojatnih zvukova i buke koju proizvode njezine dine? Možda je ipak kombinacija. Naime, priča o ovoj pustinji vodi nas u daleku Kinu. Ona se zove Badain Jaran i mjesto je kakvo nećete naći nigdje drugdje na svijetu. Zbog svoje posebnosti i neobičnosti u srpnju ove godine je uvrštena i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, pod imenom ‘Pustinja Badain Jaran – tornjevi pijeska i jezera’.
Pustinja Badain Jaran dio je legendarne pustinje Gobi. Nalazi se na platou Alashan, na visini od oko 1200 metara, a proteže se kroz provincije Gansu, Ningxia i Unutarnja Mongolija, na ukupno 49 tisuća četvornih kilometara te je treća najveća pustinja u Kini. UNESCO je definira kao ‘mjesto susreta tri pjeskovite regije Kine koje se ističe velikom gustoćom tzv. mega-dina ispresijecanih jezerima, a zatim pobraja sve njezine rekordne karakteristike: to da je dom najviše stalne dine na svijetu, zatim najveće koncentracije jezera između dina te najvećeg područja tzv. pjevajućeg pijeska.
No, krenimo prvo od samih dina, a one su neke od najvećih stalnih dina na svijetu te dosežu visinu i od 500-tinjak metara, dakle oko 100 u visinu naslaganih autobusa na kat. Naravno, u ovoj pustinji nisu sve dine stalne, no ove najveće to definitivno jesu.
To znači da je kod tih dina u stalnom pokretu samo plitki površinski sloj pijeska, dok se srednji i bazni dijelovi dine sastoje od kompaktnih slojeva pijeska koji se ‘stiskao’ tisućama godina, do mjere da u tim slojevima stvrdnutog pijeska i pješčenjaka, primjerice djelovanjem erozije, može doći čak i do nastanka litica ili pak špilja.
Badain Jaran pustinja hvali se dinama različitih veličina. Velike u prosjeku broje oko 200 metara, no tzv. mega-dine uzdižu se i do vrtoglavih 500 metara. Među tim gigantima jedna je najslavnija, a ime joj je Bilutu Peak. To je najviša dina u Aziji, ali i treća najviša na svijetu. No, u kontekstu te dine, ne smije se zaboraviti još jedan podatak. Ona se, ako se uračuna i nadmorska visina same uzvisine na kojoj pustinja ‘stoji’, uzdiže do 1600 metara nadmorske visine.
Kad smo već kod dina, valja se pozabaviti i fenomenom pjevajućih dina, odnosno pjevajućeg pijeska. Ova pustinja samo je jedno od 30-ak mjesta na svijetu gdje se taj neobični i još uvijek do kraja nerazjašnjeni fenomen događa. Naime, tamošnje dine poprilično su bučne i proizvode jaku buku, od pištanja do tutnjave. Zvuk se čak uspoređuje sa zvukom lavine ili pak preletom aviona propelerca.
Taj glasan, oštar zvuk može potrajati i dulje od minute, a vjeruje se da ga uzrokuje elektrostatička promjena do koje dolazi kad vjetar ‘vuče’ površinske slojeve pijeska niz padinu dine. Taj fenomen događa se samo u zadovoljavajućim uvjetima – među ostalim, ljeti, kada je pijesak suh te na padinama pod nagibom od najmanje 30 stupnjeva.
No, da bi sve bilo još čudnije i neobičnije, u toj pustinji se nalazi i 144 jezera rasutih između tih gorostasnih dina. Jezera su različita, neka su slatkovodna, druga su izrazito slana, a ni dan danas nisu do kraja istražena. Ona dolaze u različitim bojama pa ih nazivaju i ‘duginim jezerima’. Različite nijanse plave, zelene, žute i crvene mogu se zahvaliti salinitetu vode te mikrobima koja nastanjuju jezera.
Kako točno ta jezera, koja se većinom nalaze u južnim predjelima pustinje, nastaju i dalje nije u potpunosti jasno. Pretpostavlja se da se rađaju zahvaljujući izvorima iz podzemnih tokova vode, koji pak nastaju slijevanjem oborinskih voda s planina koje okružuju pustinju. Postoje dvije grupe jezera prema njihovu obliku. Neka su izdužena i plitka, maksimalno dva metra duboka. Druga su ovalna i dublja, do 15 metara.
Što se tiče posjete te pustinje, on je moguć, a najbolje je vrijeme za istu od lipnja do listopada. Zima i proljeće su hladniji, ali i poznati i po vrlo snažnim, upornim vjetrovima. Svakako je potrebna prikladna obuća jer se temperatura pijeska penje i do 80 stupnjeva Celzijevih. Osim gorostasnih dina, jezera i neobičnog pješčanog pjeva, među atrakcije u pustinji spadaju i hram Badain Jaran iz 1868. godine te grad Khara Khoto, poznat i kao ‘crni grad’. On je smješten na sjeverozapadu pustinje, a datira iz 1032. godine. Na rubu pustinje nalazio se, od 1957. do 1961. godine, i zloglasna institucija za preodgoj, radni kamp Jiabiangou. Čak 2500 od 3000 njegovih zatvorenika je umrlo.
Kvizovi
S plaže u svemir
Čudnovati fenomen
S plaže u svemir
Čudnovati fenomen
Velebna građevina
Neobična instalacija
Zanimljiva potraga
Otok na vapnencu
BISER NA KRUPI
DUBOKO U UTROBI PULE
ŠARMANTNO ŠARENILO