Direktan let Ryanaira iz Zagreba doveo nas je na otok na kojem je i zimi 20 stupnjeva! Popisali smo sve troškove i savjete iz prve ruke

„Ryanair ima super ponude za letove, ajmo negdje!“ Većina naših obiteljskih putovanja počinje kad supruga izgovori tu rečenicu, piše fotograf Vedran Tolić. Tako su ovog siječnja proveli devet dana na Lanzaroteu, obiteljski, s dvoje djece, i vratili se oduševljeni. Vedran je na svom blogu i s Putnim Koferom podijelio sve detalje putovanja, atrakcije koje su vidjeli, korisne savjete za kretanje otokom, ali i popis cijena koje su plaćali. Dijelove njegova bloga donosimo u nastavku!

Lanzarote je jedan od najstarijih otoka Kanarskog arhipelaga, vulkanskog podrijetla i oblikovan erupcijama koje traju milijunima godina. Smatra se da je upravo Lanzarote bio među prvim naseljenim kanarskim otocima zbog blizine afričke obale i povoljnih vjetrova. Prema posljednjim podacima iz 2025. godine na Lanzaroteu živi oko 170.000 stanovnika, što je rekordna brojka. U istoj godini gotovo 3,5 milijuna turista posjetilo je otok, a samo iz Velike Britanije stiglo ih je više od 1,7 milijuna. Prognoze kažu da će ta brojka iz godine u godinu samo rasti.

Za nas četvero povratne karte Ryanaira ispale su 350 eura, s uključenom velikom prtljagom i osiguranjem s mogućnošću otkazivanja. Doslovno dan-dva prije puta nismo znali hoćemo li putovati jer je Aria imala visoku temperaturu, tako da je ta stavka za otkazivanje uvijek poželjna. Let je bio jako ugodan, djeca su super izdržala tih četiri i pol sata, a Stjepan je i na Kanarima proslavio svoj osmi mjesec.

Smještaj u hotelu THB Royal na južnom dijelu otoka koštao je 1.700 eura, s uključenim doručkom. Riječ je o hotelu koji ima dva vanjska bazena, od kojih je jedan grijani. Doručak je solidan, sobe su prosječne, ali imaju super terase. Ne patimo na luksuz, tako da nam je smještaj bio sasvim dobar. Jedino nam nikako nije bilo jasno to da kupaonica nema nikakvu ventilaciju, nego se doslovno moraju otvoriti vrata od sobe i kupaonice da bi se dobila „ventilacija“. Također, ono što ćete vidjeti na gotovo svakom smještaju i u restoranu jest natpis da toaletni papir ne bacate u školjku, nego u smeće pored. Voda nije za piće nigdje, ali flaširana se lako nađe na svakom koraku po malim cijenama. Gotovo svugdje smo mogli plaćati karticom.

Uz smještaj smo uzeli i rent a car, koji se plaća prilikom preuzimanja auta. Putem kompanije Cicar smo uzeli Peugeot 3008, automatik. Kod čekanja na rent a car zvali su nas sa susjednog štanda, gdje je brend Cabrera Medina, u biti je riječ o istoj kompaniji. Za 280 eura za devet dana cijena je stvarno i više nego povoljna, s uključenim dvjema autosjedalicama za djecu, hibridnim modelom Peugeot 3008 s automatskim mjenjačem.

Prije nego se vratim na sam putopis, evo još malo servisnih informacija. Nismo točno računali, ali prosjek troškova po danu bio je između 100 i 200 eura. Nakon doručka u hotelu uputili bismo se na neku od lokacija, a primjerice najskuplji je bio izlet u Rancho Texas, gdje su nas ulaznice ispale 120 eura. Skupo je, ali dobrim dijelom i opravdano, više ću pisati kasnije o tome. Za ručak smo uvijek uzimali predjelo, nekad juhu za dijete, glavno jelo i pića, a cijena bi za takav ručak bila između 50 i 70 eura. U usporedbi s Hrvatskom, cijene su tu negdje, a za brojne proizvode čak i jeftinije.

Dok su krajem siječnja u Zagrebu temperature bile u minusu, mi smo ovdje bili u kratkim rukavima i tražili hlad na +20. I to je upravo najveća prednost. Od devet dana vrijeme je bilo „li-la“ dva dana, ostalo je bilo sunčano. Za smještaj smo odabrali jug otoka jer je više orijentiran obiteljskom turizmu i tamo najmanje puše vjetar. Većina atrakcija je prema sjeveru, tako da svaki dan bude vožnje oko 30, 40 minuta do nekog odredišta, ali to je zanemarivo.

Jedna od obaveznih lokacija koju vjerojatno svatko posjeti je Nacionalni park Timanfaya. Kod upisivanja u navigaciju najbolje je upisati restoran El Diablo, jer ako upišete nacionalni park, dovest će vas na lokaciju prije, gdje možete vidjeti deve i, ako želite, platiti jahanje na njima. Sve je to u pet minuta vožnje, ali čisto zbog praktičnosti. Kažu da znaju biti velike gužve za ulaz jer paze na broj posjetitelja, ali mi smo čekali svega desetak minuta, to je više stvar sreće. Po osobi je ulaz iznosio 30 eura, dok je za djecu do sedam godina ulaz besplatan.

Za polazak autobusa informirajte se prije odlaska, da znate kada kreće. Tura autobusom traje 45 minuta, ne izlazi se nigdje, nego kroz vožnju, uz nekoliko stajanja i objašnjenja, možete vidjeti sve ljepote prirode. Neke su lokacije zaista fascinantne, imate dojam kao da ste na drugom planetu. Sva ta kombinacija vulkana i lave stvorila je na cijelom Lanzaroteu nešto doista čarobno. Odlazak u Timanfayu je za svaku preporuku, a prije ili poslije ture možete posjetiti i restoran. Specifičnost je u tome što se jela peku na vulkanskom otvoru, tamo imaju veliki roštilj i toplina s dubine od 20, 30 metara peče vaše jelo. Nemojte očekivati gastronomski spektakl, ali barem znate kako je jelo pripremljeno, pa to ostane uspomena za cijeli život.

Da je riječ o aktivnom geotermalnom području, vodiči uvijek demonstriraju, prvo dio sa slamom, gdje se vidi kako se zapali, a zatim najzanimljiviji dio, kada uliju vodu u otvore i nakon nekog vremena dođe do erupcije pare poput gejzira.

Nakon ovoga logičan nastavak puta bio je prema El Golfu i Zelenoj laguni. To je malo ribarsko mjesto sa stotinjak stanovnika i nekoliko restorana. Jako je fotogenično vidjeti lagunu zelenih boja. Koliko sam gledao po internetu, riječ je o tome da otopljeni minerali i mikroalge stvaraju tu zelenkastu boju, a između lagune i oceana je „granica“ crnog pijeska. Vidikovac s kojeg možete vidjeti ovaj prirodni fenomen odličan je, a do njega ima možda pet minuta lagane šetnje. Jedini problem često bude vjetar, ali na toplini on nekako čak i dobro dođe. Samo gledanje valova ispod vidikovca nešto je što možete raditi satima, baš umiruje.

Najveći promašaj bio je Aquarium Lanzarote. Tamo smo otišli zbog lošeg vremena, došli smo do popularnog Vrta kaktusa, ali je počela padati kiša pa smo tražili alternativu u zatvorenom. Ulaz je iznosio oko 40 eura i ribe koje se mogu vidjeti su stvarno super. Najviše dominiraju morski psi i to je glavna atrakcija, zanimljivo ih je vidjeti. Međutim, cijela „tura“ traje možda 15 minuta. Na ulazu će vas fotografkinja pitati da se fotografirate kod green screena, pa vas kasnije u obradi ubace na razne fejk pozadine. Sve to skupa je pomalo trash, ali teškog srca odbijam takve stvari, pa sam podržao njezin rad. Problem je što je to jako skupo kad usporedite da možete dobiti stvarne fotografije, primjerice s dupinima, drugdje za puno manje novca. Ovo iskustvo od desetak fotografija platili smo 40 eura. Iako fotografkinja kaže da je cijena 120 eura, ali eto, posebna ponuda. Kriv sam.

Priča kaže da se popularni glumac Omar Sharif toliko zaljubio u ovu kuću da ju je odmah odlučio kupiti. Međutim, nije stigao ni uživati u njoj, a već ju je izgubio na poznatoj kartaškoj partiji. Koliko u toj priči ima istine, teško je znati, ali svakako je zanimljiva. Muzej LagOmar je prekrasno zdanje, ambijent je toliko lijep i fotogeničan da se zaljubite u njega u sekundi, pa ne čudi da je isto bilo i s popularnim glumcem. Neke od najljepših fotki snimio sam upravo ovdje, a u otprilike sat vremena možete sve obići u miru. Ulaznica za odrasle iznosi 10 eura, za djecu od 2 do 12 godina 8 eura, a za najmlađe je besplatna.

Idući dan odlučili smo otići do surferskog mjesta Playa de Famara. Kolega je preporučio i preporuka se pokazala odličnom. Toliko pijeska i vjetra na jednom mjestu rijetko gdje možete doživjeti, ne pokušavajte mijenjati objektiv na fotoaparatu, ali baš je divno. Sunce prži, ekipa uživa, ja fotkam, milina. Super je gledati brojne surfere, od onih koji treniraju na plaži i pripremaju se, do onih koji su već u vodi.

Najbolja stvar bila je to što smo otišli do mjesta La Caleta, doslovno minutu, dvije autom od plaže. Tamo smo naišli na restoran Sol. Kakva fina hrana! Osoblje vrhunsko, hrana još bolja, baš se sve poklopilo. Riječ je o manjem restoranu s možda desetak stolova, ali imali smo sreće da je jedan bio slobodan.

Drugi pokušaj. Prvi put kad smo došli u ovaj prekrasni vrt kaktusa, počela je padati kiša pa smo odustali. Međutim, ispalo je još bolje jer smo drugi put došli sat i pol prije zatvaranja i imali najbolje moguće svjetlo za potpuni doživljaj. U Jardínu de Cactus vidjet ćete više od 500 različitih vrsta kaktusa, ukupno više od 4.500 primjeraka raznih veličina i oblika, od minijaturnih do onih veličine velikog drveta.

Ovo je jedno od fotogeničnijih mjesta s pravim „wow“ efektom. Sama šetnja kroz sve te kaktuse, u uređenom ambijentu, ostavlja bez daha. Nažalost, nismo probali kolače od kaktusa i ostale delicije jer kafić nije radio. Ovo je mjesto koje treba staviti na sam vrh liste prioriteta prilikom posjeta.

Za ovo iskustvo platili smo najviše, 120 eura za nas četvero, suprugu, kćer od četiri godine, sina od osam mjeseci i mene. Iako na prvu zvuči skupo, kad pogledate što sve dobijete za taj novac, cijena se nekako može opravdati. Tamo se nalaze bazeni s toboganima i raznim sadržajima, tako da doslovno možete provesti cijeli dan kupajući se, a tu su i hrana, piće i ostale usluge. Zoološki vrt je nešto što se posebno ističe i glavni je dio Rancho Texasa, možete vidjeti razne životinje, a za obilazak vam treba oko sat vremena.

Najveća prednost zoološkog vrta su programi za posjetitelje. Mi smo prvo gledali program s morskim lavovima, nešto slično smo već vidjeli u Ljubljani. Za najmlađe je ovo odlično, morski lavovi imaju razne točke, a možete se i fotografirati s njima. Nakon toga smo se uputili na program s pticama. Treći program bio je s papigama, koje su „reciklirale“ smeće i letjele s jedne strane na drugu. To je bilo najmanje atraktivno, ali tko može odoljeti lijepim papigama? Nakon toga smo otišli na program s dupinima, koji je bio fascinantan. Rancho Texas je najskuplji od svih posjećenih mjesta, ali kad sve zbrojimo i oduzmemo, vrijedilo je.

Jedna od atrakcija na Lanzaroteu svakako je i tunel od lave, špilja koja je nastala prije više od 3.000 godina, kada je eruptirao obližnji vulkan Monte Corona. Ulaznice se kupuju isključivo online, za odrasle cijena je 17 eura, za djecu od 7 do 12 godina 8,50 eura, a za mlađe je ulaz besplatan. Svakih 15 minuta ulazi nova grupa, a sve se odvija uz pomoć vodiča koji objašnjava na španjolskom i engleskom jeziku. Sama špilja je fascinantna, a pomisao na njezin nastanak i sve procese koji su se odvijali dodatno oduševljava. Najveći problem je na nekoliko dijelova gdje se treba malo više saginjati, ali u pravilu je prolazak dosta jednostavan, i za nas s dvoje male djece bio je sasvim u redu.

Jedna od popularnijih plaža je Papagayo. Skretanje do nje od našeg hotela bilo je udaljeno svega nekoliko minuta. Osim što je popularna, dolazak do nje je ujedno i najzahtjevniji, jer makadamom treba voziti oko pola sata. Maksimalno smo pazili na rent a car, vozili sporo, a sam dolazak na plažu potvrdio je da se isplatilo prijeći toliki put.

Pogled na Atlantski ocean i plažu vrijedio je svake minute tog makadama. Nakon nekoliko fotki spustili smo se do plaže i malo se okupali. Guštanje. Veći valovi, pijesak, sunce, savršena kombinacija. Ovo je dio putovanja gdje samo treba uživati, bez hodanja i traženja znamenitosti.