U ovom slikovitom, ali izoliranom bosanskom selu i danas se živi kao nekad, na njegovim uskim ulicama ljudi se mimoilaze s krdima ovaca

Foto: Sead Kazija /Flickr

Posljednje pravo bosansko selo, mjesto na kojem se može vidjeti kako se u toj zemlji živjelo nekad, mjesto zarobljeno u vremenu… Selo Lukomir često se opisuje svim ovim izrazima, ali niti jedan od njih ne dočarava u potpunosti ljepotu i mistiku tog mjesta. Lukomir je najviše naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, smješteno na 1495 metara nadmorske visine.  Riječ je o jednom od najslikovitijih i povijesno najbogatiji sela u zemlji. Turiste oduševljavaju njegove uske ulice kojima redovito prolaze krda ovaca, kućice s neobičnim krovovima i nevjerojatna priroda koja ga okružuje.

DO SELA NEMA ASFALTIRANE CESTE PA JE NAJBOLJE DOĆI PJEŠKE ILI TERENSKIM VOZILOM

Planinsko selo Lukomir nalazi se na južnim obroncima planine Bjelašnice. Udaljeno je oko 30 kilometara od Konjica i 45 od Sarajeva. Do njega ne možete, međutim, tako jednostavno doći. Zbog loših planinskih cesta potrebno je terensko vozilo ili quad, a mnogi odlučuju do njega planinariti. Prema povijesnim nalazištima pretpostavlja se da je ovo područje bilo naseljeno još u 14. i 15. stoljeću, a ljudi su se oduvijek najviše bavili stočarstvom. U posljednjih 20 godina selo bilježi velik pad broja stanovnika, sa 156 koliko ih je ovdje živjelo 1991. na tek 13 koliko je popisano 2013.

DO LUKOMIRA VODE DVIJE PLANINARSKE STAZE KOJE KREĆU IZ SELA UMOLJANI NA BJELAŠNICI

Asfaltirane prometnice do sela nema, zadnjih 11 kilometara je makadamska cesta koja posjetitelje pomalo priprema na prizor koji će u ovom jedinstvenom selu zateći. Poseban je doživljaj selo posjetiti pješke, što je moguće dvjema obilježenim pješačkim stazama. Obje kreću iz sela Umoljani na Bjelašnici i vode kroz ogoljene krške krajolike, ali i cvjetne livade okružene prekrasnim planinskim pejzažima. Dolazak do sela poseban je doživljaj. Ono je poput živog etno sela, u kojem ljudi i danas žive tradicionalnim načinom života.

JEDINSTVENA GRADNJA PLANINSKIH KUĆA S MALIM PROZORIMA I KROVOVIMA OD PRUĆA

Kamene kuće u selu građene su poštujući planinski krajolik u kojem se nalaze. Jedinstvene su po krovovima prekrivenim bukvom, hrastom i jelom, a prozori su vrlo maleni. Stanovnici ovdje žive samo ljeti, jer ih oštra temperatura i visoki nanosi snijega zimi “potjeraju” u dolinu. Bave se zemljoradnjom i stočarstvom, a u selu je više ovaca nego ljudi. Prema nekim podacima, na zelenim pašnjacima oko sela ljeti pase čak 4000 ovaca, koje ćete često vidjeti kako prolaze uskim seoskim ulicama na povratku u tor.

TURIZAM VRAĆA ŽIVOT U SELO, ALI ONO JE ZADRŽALO STARINSKI DUH

Danas selo oživljava zahvaljujući turizmu. Ima svu potrebnu infrastrukturu, poput struje i telefona, a prije desetak godina renovirana je i stara džamija. Ljeti je u selu moguće pronaći i smještaj i otvoreni restoran s tradicionalnim bosanskim specijalitetima, te od stanovnika naučiti nešto o tradicionalnoj arhitekturi i tehnikama korištenim za izgradnju ovih kuća, kao i svakodnevnom životu seljana nastanjuju selo. Ovo je područje idealno za planinarski izlet i odmor u prirodi, uživanje u prekrasnim pogledima na planine u okolici i mirnom seoskom životu.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli C E Y C K Y (@ceycky)

Pročitajte još