Otkud sfinga usred Splita, tisućama kilometara od Egipta? Car ju je naručio da mu čuva palaču, a stanovnici grada su je zbog straha izbjegavali

Split je poseban po mnogočemu, a njegovoj posebitosti definitivno doprinosi i ona – čuvena sfinga na Peristilu. Fascinira svojim izgledom, svojom poviješću i legendama, atrakcija je među turistima, a za domaće neizostavni dio stare srčike grada podno Marjana. No, iako manje više svi ‘znaju’ za sfingu u Splitu, koliko doista znate o njoj? Znate li da je ona samo jedna od mnogih koje možete pronaći u tom gradu? Ili koliko je stara ili od kojeg je materijala izrađena? I kako je uopće završila u Splitu, u srcu grada, Dioklecijalnovoj palači? U nastavku teksta odgovaramo na sva postavljena pitanja. Ali i više do toga.

Sfinga u Splitu, nesvakidašnji i neočekivani ‘biser’ grada, smatra se jednim od najstarijih predmeta u gradu podno Marjana. Duga je 2,46 metara, visoka oko jedan metar, izrađena od afričkog crnog granita, a stoji na Peristilu, ispred katedrale sv. Duje, u samom srcu fascinantne Dioklecijanove palače. Za njezin dolazak u ‘centar svita’ zaslužan je upravo car Dioklecijan. I iako je najpoznatija u Splitu, nije jedina koja krasi taj grad, iako jedina ima glavu.

„Potječe iz doba faraona Tutmozisa III. pa se smatra jednim od najstarijih predmeta u Splitu (više od 3000 godina). Spada u skupinu androsfinga, stvorenja koja su imala kombinaciju lavljeg tijela i ljudske glave, a ova splitska zanimljiva je i po tome što joj udovi završavaju ljudskim rukama, a ne pandžama kralja životinja. Osim mjesta gdje se nalazi, tisućama kilometra od Egipta, splitska je sfinga neobična i po tomu što u rukama drži posudu za prinose žrtvovanja, što je simbol kralja u zavjetu bogovima i rijedak je detalj na sličnim spomenicima“, navode na stranicama Turističke zajednice Hrvatske.

No, kako je ona uopće završila na mjestu na kojem se danas nalazi, ispred jednako neobične katedrale sv. Duje, jedne od najstarijih u Europi jer se nalazi u mauzoleju cara Dioklecijana, poznatog – ironično – upravo po progonu kršćana? I za to je zaslužan sam car. On je, naime, ide priča, bio opčinjen egipatskom kulturom, pa tako i vjerovanjima vezanima uz sfinge, onima da su one čuvarice svetih mjesta. Prema njegovi naredbi iz Egipta je dopremljeno čak 12 sfingi (neki tvrde 13), a one su krasile njegovu palaču.

Dalmacija Danas pak piše kako o sfingi, na kojoj se nalaze i slabo očuvani hijeroglifi te koja je i prepolovljena, kruže razne legende. “Prema prvoj legendi zbog vjerovanja da su sfinge poganski simboli u kršćanskim su pohodima porazbijane kako bi se uništio svaki spomen na njih, dok je po drugoj priči došlo do pucanja sfinge na pola uslijed udara groma sa zvonika sv. Duje koji je u to vrijeme bio u lošem stanju, pa je komad kamena pao na sfingu”, piše taj medij u svom članku na temu sfinge. Sfinga, dodaju, ima razbijen i gornji dio glave, što pak je navodno produkt toga što je po njoj padala sitna i ledena kiša.

Sfinga na Peristilu možda je najpoznatija splitska sfinga, no nikako nije jedina, iako jedina ima glavu. Dosta je poznata i sfinga bez glave koja se nalazi ispred Jupiterova hrama, dok se ostaci ostalih čuvaju što u Dioklecijanovim podrumima što u muzejima. Među tima ističu se glava sfinge izrađene od crvenog granita te ostaci sfinge izrađene od bijelog mramora.

Pošto sfinge prati pomalo zloglasan imidž – da zaustavljaju prolaznike, postavljaju zagonetke te netočan odgovor kažnjavaju smrću – stari su Splićani navodno imali običaj kloniti se splitskih sfingi, odnosno izbjegavati kontakt s njima. No, kad se postavilo pitanje prodaje sfinge američkom biznismenu koji ju je navodno želio kupiti, odgovor je bio ‘ne’.