Speleolozi su na Biokovu istražili špilju koje nema u arhivima: ljudi su je desetljećima koristili za danas zaboravljeni zanat

Hrvatske planine kriju mnoge tajne kojih često nismo ni svjesni dok ih im se divimo iz daljine ili se na njih penjemo. A velik dio tih tajni krije se u podzemlju. Na Biokovu, dalmatinskom gorostasu, istraženo je više od 400 špilja i jama. One se istražuju i dalje, pa su se tako članovi Speleološkog Odsjeka HPD Biokovo ovih dana spustili u jamu nedaleko od planinarskog doma pod svetim Jurom za koju su sami naveli kako je jedna iz njihove serije “nema toga u arhivi”.

Kako nam je ispričao Rikardo Škorlić iz navedenog speleološkog društva, riječ je o Kašogijevoj jami, koja je prvi put istraživana 1987. godine. „Jama je duboka 25 metara, a nalazi se 120 metara istočno od planinarskog doma,“ doznajemo od sugovornika. Na fotografijama je vidljivo kako je jama tipična krška, s gotovo okomitim stijenama i uskim prolazima do kojih se probija tek malo dnevnog svjetla.

Istraživače je iznenadilo, ali i rastužilo ono što su tamo našli. „Kao i sve jame u padinama podno odašiljača i ova je puna otpada kojeg su bura i jugo nosili po snježnim padinama da bi na kraju, kao u bilijaru, sve završilo u okolnim ‘rupama’“, napisali su na Facebook stranici. No osim smeća, u jami su otkrili i  tragove starog zanata koji je desetljećima živio na Biokovu. Jama je, naime, služila kao ledenica!

„Jama je, kao i još mnoge jame na Biokovu, još prije 30-ak godina bila puna leda i nekada je služila lokalnom stanovništvu kao izvor vode u sušnim ljetnim mjesecima za pojenje stoke, a pojavom turizma led se koristio za pohranu namirnica i hlađenje pića u Makarskoj. Danas zbog klimatskih promjena leda više nema, ali u jami su ostali tragovi “ledarenja” kao što su ostaci greda koje su ledari koristili za silazak u jamu i vađenje leda“, saznajemo od Rikarda Škorlića.

Ledenice na Biokovu su prirodne podzemne jame u kojima se zbog specifične klime i hladnog zraka zadržava vječni snijeg i led. U prošlosti su lokalni ljudi, takozvani ledari ili sjekači, ulazili u opasne jame. Odlamali su komade leda teške i do 30 kilograma, pa ih na magarcima prenosili u podnožje planine za hlađenje hrane i pića.

„Kupovali su ga ribari, mesari i imućniji stanovnici, a mnogim obiteljima upravo je prodaja leda predstavljala važan, nekima i glavni izvor prihoda. Prije pojave električnih hladnjaka ono što nam je danas svakodnevica bilo je roba koja se morala doslovno izvaditi iz utrobe planine,“ piše o ovom starom zanatu portal Dalmacija Danas, a ledenicama se bavi i međunarodni znanstveni projekt IceLink, u sklopu kojeg su ove godine provedena istraživanja jama Dusa i Crna ledenica na području PP Biokovo.