Najpoznatija ulica u Hrvatskoj duga je manje od 300 metara, a za nju je čuo cijeli svijet: zbog nevjerojatne ljepote zovu je i salonom na otvorenom

Turisti ga obožavaju i tepaju mu da je najljepši biser Jadrana, a njegov stari grad još je 1979. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Prekrasan Dubrovnik kroz stoljeća je uspio sačuvati svoje prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače, fontane… Njegove gradske zidine, dugačke čak 1940 metara, uključuju pet tvrđava, 16 kula i bastiona te slove kao jedan od najočuvanijih fortifikacijskih sustava u čitavoj Europi. Nema ljepšeg muzeja na otvorenom od Dubrovnika, a jedna od njegovih najvećih atrakcija svakako je čuveni Stradun, koji mještani zovu i Placa.

Ta glavna gradska ulica u Dubrovniku dugačka je 298 metara i proteže se kroz staru gradsku jezgru. Ova živopisna pješačka ljepotica popločena je kamenim kockama, uglačanima do sjaja drvenog parketa, zbog čega je Pjaca prozvana i ulicom-salonom. Bila je i ostala trgovačko središte te prava žila kucavica najljepšeg grada na krajnjem jugu Hrvatske, ali i šire.

Veličanstveni i bezbroj puta opjevani Stradun proteže se od istoka prema zapadu, a nalazi se između Vrata od Pila i Vrata od Ploča. Smatra se da je nastao u 10. ili 11. stoljeću i to zatrpavanjem morskog rukavca, koji je dva dubrovačka naselja, Ragusu i Dubravu, razdvajao na dva dijela.

Regulacijski plan izgradnje Dubrovnika uređen je statutom iz 1272. godine. Sve poprečne ulice u povijesnoj jezgri sijeku se pod pravim kutom, a kuće na Stradunu datiraju iz razdoblja nakon katastrofalnog potresa, koji je 1667. pogodio grad. Specifične su po tome što imaju vrlo sličan raspored, jednake su visine i krase ih skoro pa iste fasade.

U istom potresu uništene su mnoge gotičke i renesansne građevine, a novo arhitektonsko rješenje izvedeno je u baroknom stilu. Prizemlja kuća na Placi bila su rezervirana za trgovine i imala su zaobljena vrata ”na koljeno” kako bi se prostor maksimalno iskoristio, a roba lakše izlagala.

U veliki magazin ulazilo se iz sporedne ulice, na prvom katu bio je stambeni prostor, na drugom su se nalazile sobe, a kuhinja i ostale gospodarske prostorije smještale su se u potkrovlja. Naime, kad je u Dubrovniku nakon razornog potresa 1667. buknuo i požar, donesena je nova odredba o preseljenju kuhinja u potkrovlja baš kako bi se u budućnosti spriječili slični potencijalno opasni scenariji.

Sam naziv Stradun potječe od Mlečana, koji su se njime zapravo rugali dužini same ulice (veliku ulicu pogrdno su zvali ”stradone”), dok ime Placa dolazi od latinske riječi ”platea”, tj. ”platea communis”, što znači mjesto javnog života ili ulica.

Najpoznatija ulica u Dubrovniku prve javne petrolejske svjetiljke dobila je 1838. Na početku i kraju Straduna danas možete vidjeti i dvije impresivne fontane, Veliku i Malu Onofrijevu česmu, kao i gradski te zvonik franjevačke crkve i samostana. Sama Placa završava trgom Luža.

Placom svakog 3. veljače prolazi svečana procesija za kultnu Festu svetog Vlaha, a ondje se organiziraju i spektakularni dočeci Nove godine. Za Stradun se kaže da je puno više od obične ulice jer je u njega utkan identitet čitavog Dubrovnika. Nije nikakvo čudo što mu se oduševljeni turisti iz svih krajeva svijeta uvijek iznova rado vraćaju…