Mali grad na jugu Hrvatske, poznat po jagodama i pršutu, krije nekoliko prekrasnih kula! U jednoj od njih rođen je legendarni Tin Ujević

Dizdarevića, Avala, Cukarinovića, Šabića, Muminova kula… Slavne vrgoračke kule posebna su zdanja, svjedoci davnih vremena koji uporno stoje i prkose prolasku vremenu i svim nedaćama. Iako je svaka od njih vrijedna pažnje i zanimljiva, jedna se među njima ipak posebno ističe, među ostalim svojim dimenzijama. Radi se o tzv. Tinovoj kuli. Vodimo vas u zdanje u kojem se, kažu, navodno rodio Tin Ujević, jedan od najslavnijih hrvatskih pjesnika.

Tinova kula samo je jedan od njezinih brojnih imena. Nazivaju je, osim pjesnikovim imenom, i Kapetanova kula ili Kapetanovića kula, Dizdareva ili Dizdarevića te Franića kula. Najveća je vrgoračkih kula i bila je dio srednjovjekovnih gradskih zidina. Četvrtastog je oblika i ima tri kata, prizemlje i potkrovlje, a datira iz 17. stoljeća. Vodi se kao zaštićeno kulturno dobro.

Tinova kula u Vrgorcu imena duguje onima koji su u njoj živjeli kroz vrijeme ili bili njezini vlasnici, a jedan od njih bio je navodno i mletački kapetan. Visoka je 12 metara, s debelim zidovima: debljina im je između 80 i 100 centimetara. Od 70-ih godina je u vlasništvu Grada Vrgorca. Kroz svoju povijest imala je dvojaku funkciju: onu obrambenu, ali i stambenu. Jedna od tvrdnji koja se vrlo često povezuje s njom jest to da se upravo u tom zdanju rodio Tin Ujević. No, neki smatraju da to nije točno, odnosno da se on zapravo rodio u drugoj kuli, Cukarinovića kuli ili Fratarskoj kuli.

Tinova kula, nekada čuvarica grada i sigurno utočište pred prijetnjama, danas je dom kulturi i umjetnosti. U njezinim kamenim zidovima odvijaju se razna kulturna događanja, a posebno se ističe manifestacija „S Tinom u Vrgorcu“, koja svake godine početkom srpnja, uoči pjesnikova rođendana, slavi život i stvaralaštvo Tina Ujevića.

Mimo toga, u kuli se nalazi i galerija u kojoj se izlažu djela domaćih i stranih umjetnika. Zahvaljujući svemu navedenom, Tinova kula se prometnula u najslavniju vrgoračku kulu.

No, i sve ostale kule, većinom izgrađene na zapadnom području grada, posebne su svaka na svoj način. Najljepšom se smatra, primjerice, Avala koja se nalazi na uzvisini, na putu prema tvrđavi Gradina. Za najmisteriozniju slovi Cukarinovića kula, dok su dimenzijama manje Šabića kula (Pakerova) i kula Mumin age Atlagića. Ova potonja je najmanja kula u Vrgorcu, ima jedan kat i dvoja vrata. Prostor oko nje dobio je, po njoj, ime Muminovac.

Cukarinovića kula, kao drugi kandidat za rođenje Tina Ujevića, nalazi se kraj župnog ureda. „U Vrgorcu je sačuvana priča da je kula pripadala Ahmet-agi Cukarinoviću koji je u dvoboju s Ivanom Vlatkovićem iz Senja (Senjanin) ostao bez ruke na megdanu u Makarskoj 1596. godine. Nakon odlaska Osmanlija, nove mletačke vlasti dale su kulu franjevcima, vjerojatno kao nagradu za pomoć pri oslobađanja Vrgorca. U vlasništvu franjevaca nalazi se i danas”, prenosi stranica Društva prijatelja Vrgorske starine. Šabića kulom (Pakerova), inače trokatnica, nalazi se nedaleko spomenika Tinu Ujeviću.

Kule nisu jedina atrakcija Vrgorca. Grad je poznat i po dobrim jagodama, vinu i pršutu, a ime je dobio zahvaljujući svom geografskom položaju na uzvišenju. Nad njime bdije srednjovjekovna tvrđava Gradina, dok je on sam nekada bio opasan zidinama. Vrgorac krasi, među ostalim i park iz doba Austrougarske, iz 1898. godine.