U srcu Dalmatinske zagore ponosno stoji minaret star više od 400 godina: grad u kojem se nalazi nekad je imao pet džamija, a danas je najpoznatiji po pršutu

Prekrasni otoci, morska obala, plaže i kamenite mediteranske ulice prepoznatljivi su motivi Dalmacije, no ta južna hrvatska regija ponosi se i biserom skrivenim iza planina Biokovo, Dinara i Mosor koji čine prirodnu granicu između morskog i kopnenog dijela Dalmacije. Dalmatinska zagora je zbog blizine mora sve popularnije odredište za godišnje odmore i vikend izlete, prepuna je prirodnih ljepota koje ostavljaju bez daha, ali i povijesnih ostataka koji već stotinama godina bdiju na njenim stanovnicima. Jedan od njih je i minaret u Drnišu, danas živi svjedok prošlih vremena i podsjetnik na vrijeme kad su Turci harali ovim dijelom Dalmacije.

Zahvaljujući velikim osvajanjima Osmanskog Carstva i njihovom snažnom prodoru prema zapadu, Turci su stigli na područje Drniša u 15. stoljeću. Njihova vladavina trajala je od 1522. do 1683. godine, a cijelo je to razdoblje ostavilo golem velik utjecaj na sam razvoj grada. Kako navodi Turistička zajednica grada Drniša na svojim službenim stranicama, dokumenti iz ovog perioda opisuju Drniš kao grad koji ima pet džamija, “sahat kulu” i orijentalni toranj s gradskim satom. Većina ovih građevina uništena je kad su Mlečani preuzeli kontrolu nad cijelim teritorijem.

Posebno je impresivan minaret iz 16. stoljeća, jedini osmanski minaret koji je ostao sačuvan u Hrvatskoj sve do danas. Smatra se da je to bio najzapadniji minaret u Europi koji su sagradile Osmanlije, građen je od fino klesanih kamenih blokova, a visok je sveukupno 12 metara.

O bogatoj i burnoj povijesti grada svjedoči i crkva sv. Ante koja je elegantno sagrađena na temeljima nekadašnje džamije. Na pročelju crkve sačuvani su izvorni prozori, vijenac od kamena i zazidana vrata, a u unutrašnjosti je vidljiva tursko-maurska ornamentika.

Unutar kruga od nekoliko desetaka metara na području Drniša stoje pravoslavna crkva, minaret, ostaci nekadašnje džamije… Ovaj fascinantan spoj arhitektonskih i vjerskih elemenata stvara zaista jedinstvenu atmosferu, koju teško da ćete doživjeli u bilo kojem drugom hrvatskom gradu.

Hvale se u ovom pitomom kraju i vrhunskim pršutom koji se dobiva tradicionalnim postupkom proizvodnje kojeg čine obrada buta, suho soljenje, prešanje, ispiranje, dimljenje, sušenje na zraku i zrenje. Ova slasna delikatesa simbol je grada, a radi se o proizvodu sa zaštićenim geografskim podrijetlom koji u Drnišu uspijeva zbog izrazito povoljnih mikro-klimatskih uvjeta i oštre bure.

Iz Turističke zajednice grada Drniša navode kako tragovi uzgoja svinja na ovom području datiraju od otprilike 1500 godine prije Krista, a prvi pouzdaniji podaci o proizvodnji zapisani su u Šibenskom statutu iz 14. stoljeća.