Dalmatinski grad u kojem povijest pleše na svakom koraku ima očuvani minaret, impresivnu utvrdu, crkve, ali i fantastičan pršut i mir koji je nemoguće kupiti novcem

Foto: Getty Images
piše Antonio Ivičević

Kada bi stare ulice, stoljetne zgrade i spomenici koji odolijevaju zubu vremena mogli pričati, oni bi toliko toga rekli o slikovitom šibenskom zaleđu koje se može pohvaliti dugom i burnom prošlošću. Prije tridesetak godina cijeli je ovaj kraj bio industrijska oaza središnje Dalmacije, kroz stoljeća su se ovdje izmjenjivale brojne civilizacije, a ono što se nije promijenilo je njegova netaknuta ljepota, tradicija koju i danas brižno njeguju njegovi stanovnici, toliko željeni mir koji nitko ne može niti kupiti niti platiti.

Slikoviti povijesni most iz 14. stoljeća preživio je ratove, poplave i požare: vrvi životom i malim trgovinama i jedan je od najljepših simbola Toskane

Upravo ove riječi najbolje opisuju unutrašnji dio Šibensko-kninske županije koji smo nedavno posjetili, a koji često ostaje u sjeni razvikanih obalnih gradova i predivnih otoka koji poput magneta privlače turiste iz cijelog svijeta. Zaustavili smo se u Drnišu i zaljubili se u njegovu nevjerojatnu povijest, melankoličnu atmosferu grada koji je nekoć bio industrijsko središte, gastronomsku baštinu na čelu sa slavnim pršutom, ljude koji otvorenih srca danas dočekuju baš svakog putnika… Ovaj mali grad velikog srca zaista je mjesto u kojem vrijedi provesti dan, dva ili vikend i osjetiti povijest koja doslovno pleše na svakom koraku.

DRNIŠ: MEŠTROVIĆEV KRAJ, GRAD PRŠUTA I BOGATE POVIJESTI I KULTURE

Sunce je obasjalo prekrasni dalmatinski krš dok smo se lagano vozili iz Šibenika prema pitoresknom Drnišu. Na horizontu se ocrtavaju obrisi tog malenog gradića, dok nas put vodi prema njegovom srcu – nedavno obnovljenom glavnom gradskom trgu Poljana. Tamo nas je dočekala Josipa Petrina, turistička vodičica i s osmijehom na licu uvela nas je u atmosferu ovog posebnog grada, nazivajući ga “Meštrovićevim krajem, gradom pršuta i bogate povijesti i tradicije koje se prepliću posvuda”. Već u tim riječima leži obećanje o otkrivanju skrivenih bisera koji čine dušu ovog dragulja šibenskog zaleđa.

CIJELI JE DRNIŠ POPUT MUZEJA NA OTVORENOM, A POSEBNO SE PONOSE MEŠTROVIĆEVOM OSTAVŠTINOM

U malenom mjestu Otavice u neposrednoj blizini Drniša živio je jedan od najistaknutijih hrvatskih umjetnika, kipara i pisaca, čuveni Ivan Meštrović, pa smo šetnju započeli od njegove fascinantne fontane “Vrelo života”. Ova kamena ljepotica djelo je mladog Meštrovića, nastalo 1907. godine, preživjela je dva svjetska i Domovinski rat, a nastala je po narudžbi bečkog industrijalca Karla Wittgensteina te se sve do 50-ih godina prošlog stoljeća nalazila u atriju barokne palače Wittgenstein u austrijskoj prijestolnici.

Slikoviti, kameni gradić na obroncima planine spaja povijest, prirodu i duhovnost, a ima i najviše besplatnih turističkih atrakcija u Europi

Nedaleko od gradskog perivoja i živopisne fontane ugledali smo impozantnu zgradu Gradske uprave, čije pročelje krasi kopija Meštrovićeva grba grada s prepoznatljivim prikazom gradskog zaštitnika, Svetog Roka. U istom okruženju smjestio se Gradski muzej Drniš, koji čuva vrijednu zbirku djela velikog umjetnika. U župnoj crkvi Gospe od Ružarija možete vidjeti oltar na kojem ponosno stoji poznata skulptura Gospe Petropoljke, a brojni drugi detalji i priče diljem gradskih ulica odvest će vas u svijet poznatog umjetnika. Zaista, grad Drniš je poput muzeja na otvorenom.

ARHITEKTONSKA SENZACIJA I SPOJ ISTOKA I ZAPADA

U Drnišu danas živi oko 2.500 stanovnika, a gotovo svi se ponose povijesnom ostavštinom koja je oblikovala tu prekrasnu vizuru ponosnog grada. Dok putnici često biraju istraživanje poznatih europskih metropola poput Rima, Berlina i Atene kako bi doživjeli komadić povijesti našeg kontinenta, u Drnišu, dalmatinskom gradu koji zbog svoje arhitekture odiše multikulturalnošću, povijest je prisutna i (nažalost) neistražena baš na svakom koraku.

U laganoj šetnji otkrivamo prekrasnu pravoslavnu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, koja je sagrađena na mjestu stare crkvice iz 1618. godine. Zatim nailazimo na impresivnu crkvu sv. Ante koja je nastala na mjestu nekadašnje džamije, a koja i danas sadrži neke njene sačuvane elemente poput središnjeg svoda, odnosno centralnog dijela u obliku kocke.

Posebno čuđenje izazvao je minaret “usred ničega”, sagrađen u 16. stoljeću, koji se smatra najzapadnijim sačuvanim minaretom iz Osmanskog Carstva. Naposljetku dolazimo do Gradine, srednjovjekovne utvrde i mjesta od kuda se Drniš širio i postao gradom, s koje puca pogled na kanjon rijeke Čikole.

“Kakva iznenađujuća povijest i predivna kulturna baština!” – razmišljao sam dok sam koračao kroz ovo nevjerojatno mjesto. Na dohvat ruke, unutar kruga od nekoliko desetaka metara, stoje pravoslavna crkva, minaret, ostaci nekadašnje džamije, danas preuređene u katoličku crkvu. Ovaj fascinantan spoj arhitektonskih i vjerskih elemenata stvara zaista jedinstvenu atmosferu, koju nismo doživjeli ni u jednom drugom hrvatskom gradu. Drniš je prepun iznenađenja, ali ovdje priča tek počinje…

GRAD PRŠUTA KOJI IMA OZNAKU ZAŠTIĆENOG GEOGRAFSKOG PORIJEKLA

Vjerojatno ne postoji gurman koji nije čuo za slavni drniški pršut, koji se dobiva tradicionalnim postupkom proizvodnje kojeg čine obrada buta, suho soljenje, prešanje, ispiranje, dimljenje, sušenje na zraku i zrenje. Ova slasna delikatesa simbol je grada, a radi se o proizvodu sa zaštićenim geografskim podrijetlom koji u Drnišu uspijeva zbog izrazito povoljnih mikro-klimatskih uvjeta i oštre bure. Iz Turističke zajednice grada Drniša navode kako tragovi uzgoja svinja na ovom području datiraju od otprilike 1500 godine prije Krista, a prvi pouzdaniji podaci o proizvodnji zapisani su u Šibenskom statutu iz 14. stoljeća.

Priču o ovoj delikatesi ispričao nam je Zvonimir Marin, predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta, koji se čitav život bavi pršutima, u početku kao direktor velike tvrtke, a onda je pokrenuo vlastitu proizvodnju. Mještani ga hvale kao doktora za pršute i pršutarskog vuka, a on sam kaže kako je cijeli svoj život posvetio proučavanju i proizvodnji te kako “takve delikatese danas nema nigdje u svijetu”. Iz njegove obiteljske pršutane izlaze proizvodi visoke kvalitete, sve rade ručno te se oslanjaju na tradicionalna znanja i vještine. Osim pršuta rade i slanine, šokole i pečenice koje se mogu nabaviti i u njihovoj trgovini “Bura i sol” u Zagrebu.

DOMAĆA HRANA OBITELJI RELJIĆ U VINARIJI VIZZULIN: SVE RADE SAMI, ILI UZ POMOĆ LOKALNIH OPG-OVA

A kakav bi to bio posjet Drnišu, a da nismo kušali tu hvaljenu, ukusnu domaću hranu. Gastronomski doživljaj potražili smo u vinariji Vizzulin, gdje nas je s toplinom dočekala obitelj Reljić. Ponosno ističu da sve svoje proizvode uzgajaju ili nabavljaju od drugih OPG-ova, čime promiču lokalnu zajednicu i podržavaju domaću proizvodnju. Poslužili su nam domaći sir i pršut, ukusnu paštetu od pršuta, odležani ramstek koji je čuvan u posebnoj komori koja mu daje jedinstvenu aromu i mekoću.

Ono što čini izletište Vizzulin posebnim je mogućnost rezervacije cijele vinarije samo za vašu grupu, što će vam omogućiti da uživate u intimnom okruženju. Srdačna obitelj Reljić pratila nas je cijelo vrijeme, pa smo na trenutak osjetili kao da smo dio njihove obitelji. Sve se odvijalo u idiličnom seoskom okruženju s prekrasnim pogledom na vinograde.

KUĆI PONESITE SUSAK, AUTENTIČNI SUVENIR OVOG KRAJA

Pred sam kraj dana svratili smo u Siverić, maleno mjesto nedaleko od Drniša, gdje nas je srdačno dočekao Ivan Tomić Mlađo. Već dugi niz godina posvećen je izradi suska, tradicionalnog drniškog vrča izrađenog od smreke, koji je nekada služio za pijenje vina. Susak danas predstavlja najautentičniji suvenir Drniša, savršen za ponijeti kao trajnu uspomenu. Ivan je jedan od rijetkih majstora koji ga izrađuje od početka, ručno, s istim znanjem i strašću kao i nekada. U svaki susak Ivan je utkao obilje ljubavi, vremena i vještine. Tijekom naše posjete Siveriću imali smo priliku svjedočiti samo djeliću tog kompleksnog procesa i čak se sami okušati u slaganju jednog suska.

Stoljetna tradicija, netaknuta ljepote prirode, povijesna baština neprocjenjive vrijednosti, gastronomija koja osvaja svijet… Drniš ima sve – i zaista je mjesto koje vrijedi posjetiti i doživjeti neku drugu Hrvatsku. Hrvatsku u kojoj nema puno turista (a trebalo bi ih biti), mirnu Hrvatsku koja je ostala netaknuta promjenama u svijetu, tim toplim i divnim ljudima u Hrvatskoj koji unatoč brojnim nevoljama svoj kraj toliko vole da ga nizašto na svijetu ne bi mijenjali. Vjerujte mi, posjet Drnišu neće vas razočarati.

PODIJELI ČLANAK