Dubrovnik nije jedini grad na obali koji ima zidine! Ovaj jadranski biser skriva jednako impresivne bedeme koje je zaštitio UNESCO

Grad podno Velebita magično je privlačan turistima u svako godišnje doba, a posebno ljeti. Za Zadar je slavni redatelj Alfred Hitchcock rekao da je tamo doživio najljepši zalazak sunca, pa se smjestite na obalu ili neku terasu uz more i u smiraj dana provjerite je li bio u pravu. No, jeste li znali da Zadar, baš poput slavnog Dubrovnika, ima svoje zidine? Za razliku od bisera juga Hrvatske, čije zidine poznaje cijeli svijet, mnogi ostanu iznenađeni kada otkriju da i Zadar ima svoj kameni obrambeni pojas koji ne samo da priča priču o otporu i borbi, već je i službeno zaštićena svjetska baština. Zadarske zidine već stoljećima pričaju priče o borbi, otporu i snazi grada, a dio njih donosimo u nastavku.

Zadarske zidine, poznate i kao Bedemi zadarskih pobuna, stoljećima su štitile grad od napadača, pružale zaklon stanovnicima i potvrđivale važnost Zadra na jadranskoj karti. Od 2017. godine upisane su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, kao dio obrambenog sustava Mletačke Republike, a 2020. godine revitalizirane su i otvorene za posjetitelje, zahvaljujući sredstvima Europske unije.

Dio su kulturnog krajolika koji svjedoči o nevjerojatnoj upornosti Zadrana. Naime, ime su dobile po čak jedanaest buna koje su stanovnici podizali protiv mletačke vlasti. Njihova gradnja započela je još u 12. stoljeću, a ključne dogradnje i utvrđenja provedene su u 16. stoljeću zbog prijetnje Osmanskog Carstva.

Zadarske zidine nisu tamo samo zato što su stare ili lijepo obnovljene. Njihova vrijednost leži u jedinstvenoj vojnoj arhitekturi koja je u 16. i 17. stoljeću predstavljala vrhunac inženjerskih rješenja Mletačke Republike. U vremenu kada je Jadran bio poprište neprestanih sukoba između Mlećana i Osmanlijskog Carstva, Zadar je imao ključnu ulogu. Naime, bio je obrambena točka, ali i strateški centar za kontrolu istočnog Sredozemlja.

Upravo zato su Mlečani uložili znanje, novac i vrijeme kako bi izgradili snažan fortifikacijski sustav, koji se nije temeljio samo na zidinama, već i na bastionima, rovovima i precizno projektiranim vratima. Arhitektonska rješenja zadarskih bedema bila su tada vrhunac vojne tehnologije, a i danas predstavljaju rijetko sačuvan primjer tog tipa obrane u Europi.

UNESCO ih je 2017. godine prepoznao kao dio transnacionalne svjetske baštine pod nazivom „Obrambeni sustavi Mletačke Republike 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar“. Zadar je tako ušao u društvo gradova poput Bergama, Palmanove i Kotora, mjesta u kojima su Mlečani ostavili svoj trag u obliku savršeno osmišljenih obrambenih struktura.

Unutar tog obrambenog sustava, važnu ulogu imaju i monumentalna gradska vrata, precizno projektirani prolazi kroz koje se ulazilo u tadašnji utvrđeni grad. Osim što su služila kontroli pristupa, ta su vrata bila i reprezentativni elementi, oblikovani tako da odmah ostave dojam na svakoga tko bi došao pred zidine. Danas su upravo ona jedan od najupečatljivijih podsjetnika na bogatu vojnu i urbanističku povijest Zadra.

Onaj tko je bio Zadru sigurno će vam reći kako je jedan od najimpresivnijih trenutaka pri dolasku u stari dio grada svakako susret s Kopnenim vratima. Zaista je teško proći pored njih, a da vam pogled ne zastane na lavu Svetog Marka i Svetom Krševanu na konju. Iako su podignuta još 1543., djeluju kao da i dalje budno promatraju tko ulazi u grad. Riječ je o najreprezentativnijem primjeru renesansne fortifikacijske arhitekture u Dalmaciji, djelu poznatog mletačkog arhitekta Michelea Sanmichelija. Kopnena vrata podignuta su u doba kada je Zadar bio ključna točka obrane Mletačke Republike.