Znate li zašto sat na zagrebačkoj katedrali uvijek pokazuje 7:03? Prekrasna građevina u srcu glavnog grada Hrvatske krije zaista fascinantne priče

“Za nikaj na svetu ja menjal te ne bi, moj Zagreb, tak imam te rad. Moj dom i veselje sem našel vu tebi, za mene najlepši si grad”, ovako je o Zagrebu pjevao legendarni Ivica Šerfezi, a ljepotama naše metropole ne prestaju se diviti ni mnogobrojni turisti, kojih je iz godine u godinu sve više i više. Naravno, za većinu njih glavna atrakcija u gradu je zagrebačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja dominira Kaptolskim trgom i smatra se najmonumentalnijom sakralnom građevinom u neogotičkom stilu jugoistočno od Alpa. Isprva je bila poznata kao katedrala sv. Stjepana, a danas je posvećena Uznesenju Marijinu i kraljevima svetom Stjepanu i svetom Ladislavu.

S tri strane zatvara je nadbiskupski dvor, a krase ju i dva tornja. Onaj sjevernog zvonika bio je visok 104, a južnog 105, dok je s metalnim križevima dosezao i 108 metara. No nakon potresa iz 2020., ti dijelovi su uklonjeni pa su sad tornjevi visoki oko 92 metra. Zagrebačka katedrala datira s kraja 11. stoljeća, kad je ugarski kralj Ladislav utemeljio Zagrebačku biskupiju. Njezinim osnivanjem prvi put spominje se i Kaptol, jedno od dva srednjovjekovna naselja iz kojih je kasnije nastao Zagreb.

Kralj Ladislav nakon osnutka biskupije najvjerojatnije nije gradio novu crkvu, nego je postojeću iz 10. ili 11. stoljeća odredio za katedralu. Gradnja nove prvostolnice započela je nakon njegove smrti, vjerojatno nakon 1102., a trajala je više od sto godina. Katedrala je posvećena 1217. prilikom polaska kralja Andrije II. u V. križarski rat.

U provalama Tatara 1242. katedrala je teško stradala. Sačuvani su samo sakristija i ostaci koji pokazuju da je ista bila građena u prijelaznom romaničkom stilu. Biskup Stjepan II. nakon provale Tatara dao je za potrebe katedralnog bogoslužja podignuti kapelu sv. Stjepana Prvomučenika. Ta građevina romaničko-gotičkih oblika danas je ugrađena u kompleks nadbiskupskog dvora.

Novu katedralu u gotičkom stilu, nastalu na ostacima stare i urušene predtatarske katedrale, biskup Timotej posvetio je sv. Stjepanu, ugarskom kralju. Svetište i sakristija koji su tad izgrađeni sačuvani su do danas. U drugoj polovici 15. stoljeća, za vrijeme biskupa Osvalda Thuza, čitava građevina je natkrivena i započela je izgradnja zvonika na južnoj strani pročelja, piše na internetskoj stranici Katedrala.hr.

Osnivanjem Zagrebačke biskupije utemeljena je i njezina Riznica, u kojoj se i dan-danas čuva neprocjenjivo blago, uključujući predmete koji datiraju od 11. pa sve do 19. stoljeća. Jedan od njih je i Felicijanova povelja iz 1134., najstariji dokument između Save i Drave, koji spominje osnivanje Zagrebačke biskupije 40 godina poslije njezina utemeljenja.

Prvi veliki požar zagrebačku katedralu zahvatio je 1624., a uzrokovao ga je grom koji je zapalio njezin krov. U njemu je izgorio čuveni glavni oltar biskupa Osvalda iz 1489. Drugi veliki požar iz 1645. također joj je nanio veliku štetu, a potres magnitude 6,3 prema Richteru s epicentrom na području Medvednice iz 1880. uzrokovao je urušavanje svodova u svetištu i koru, oštećenje zvonika, a probijen je i pod te su zdrobljeni oltari.

Temeljita obnova katedrale provedena je u neogotičkom stilu po nacrtima graditelja Friedricha Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Unutrašnjost je, između ostalog, obogaćena vrijednim inventarom, baroknim oltarima od drveta i mramora te propovjedaonicom kipara Mihaela Cusse, a 1855. nabavljene su i velike orgulje koje je izradila tvrtka Walcker iz njemačkog Ludwigsburga.

Osim toga, hrvatski kardinal i zagrebački nadbiskup Juraj Haulik dao je oslikati prozore svetišta, koji su ujedno i najstariji vitraji u čitavoj Hrvatskoj. A kad izađete iz katedrale, s njezine desne strane primijetit ćete zaustavljeni sat. Vrijeme na njemu uvijek iznosi 7:03 i odnosi se na koban trenutak kad je potres te 1880. pogodio Zagreb.

Zagrebačka katedrala također je i posljednje počivalište važnih hrvatskih junaka i mučenika, kao što su Fran Krsto Frankopan, Franjo Kuharić, Alojzije Stepinac, Ivan Antun Zrinski i Petar Zrinski. Godine 1994. posjetio ju je papa Ivan Pavao II., a u lipnju 2011. i papa Benedikt XVI.

U ožujku 2020. razoran potres jačine 5,5 po Richteru s epicentrom u Markuševcu srušio je kameni vrh južnog tornja, na kojem je bio pričvršćen pozlaćeni križ s gromobranskim šiljkom. Prva misa nakon potresa održana je na Badnjak, 24. prosinca 2020., a predvodio ju je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.