
BRZO I JEFTINO
Preporuke
Nevjerojatna je to priča o nevjerojatnim mogućnostima ljudskog tijela, uma i volje, ali i spremnosti da se za uspon na vrh – što brži i bez sigurnosne užadi – riskira apsolutno sve. Dokumentarac Utrka do vrha (‘Duell am Abgrund’ u originalu, odnosno u engleskoj verziji ‘Race to Summit’), iako vas vodi na snijegom zavijene vrhunce, definitivno će vas zagrijati i podići razinu adrenalina nevjerojatnim scenama, čak i ako ovaj film gledate duboko zavaljeni u kauč.
Film Utrka do vrha, dostupan na Netflixu, u sat i 30 minuta vodi vas u svijet dva renomirana i svjetski poznata alpinista i rekordera – Danija Arnolda i preminulog Ueli Stecka, dva Švicarca koja su, želeći to ili ne, na kraju bila uključena u međusobno rivalstvo u postizanju brzinskih rekorda na nekim od najpoznatijih i najslavnijih europskih vrhova te su, u postizanju istih, bili spremni riskirati sve, pa i vlastiti život. Postignuća slavnog dvojca komentira, primjerice, jednako slavni Alex Honnold (čije nevjerojatne pothvate prati dokumentarac “Free Solo”), ali i niz drugih sugovornika iz života dvojca.
Jedna od zvijezda u čiji um i životnu filozofiju dokumentarac pokuša prodrijeti jest Ueli Steck, poznat pod nadimkom ‘švicarski stroj’, odnosno ‘Swiss Machine’, koji je izgubio život u Himalajama, tijekom jednog od aklimatizacijskih uspona, 30. travnja 2017. godine. Iza sebe je ostavio nevjerojatni niz rekordnih pothvata, među kojima se posebno ističu solo uspon južnom stranom Annapurne (što mu neki osporavaju) te brzinske rekorde na tzv. North face trilogyju, odnosno nekim od najvećih i najtežih izazova u Alpama: sjevernim stranama Eigera, Grandes Jorassesa i Matterhorna.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Penjanjem se počeo baviti još kao tinejdžer, a na famozni 3967 metara visoki Eiger popeo se u 18. godini života. Godine 2004. sa Stephanom Siegristom ispenjao je Eiger, Mönch i Jungfrau u samo 25 sati, a godinu kasnije imenovan je jednim od najboljih europskih alpinista… Uspjesi su se samo nastavili, ‘ulov’ je postajao sve ekstremniji. Naime, svoj prvi brzinski rekord na zloglasnoj sjevernoj strani Eigera postavio je 2007. godine. Ispenjao ga je za samo tri sata i 54 minute, a onda ga iduće godine dodatno poboljšao – dva sata, 47 minuta i 33 sekunde.
Da je doista ‘stroj’ dokazao je i u ljeto 2015. godine, kada je ispenjao svih 82 alpskih vrhova viših od 4000 metara u 62 dana bez da je koristio motorizirano vozilo, dakle između penjanja se kretao biciklom. Doduše, bio je dva dana sporiji od rekorda koji je iznosio 60 dana, ali samo zato što je privremeno obustavio misiju nakon što je njegov penjački partner iz jedne od ekspedicija, Martijn Seuren, umro dok je pokušavao ispenjati posljednji vrh kojim bi se upisao u povijest kao prvi Nizozemac koji je svladao svih 82 alpskih 4000-tisućnjaka.
Kasnije iste godine, Steck je opet bio na Eigeru. Sada mu je trebalo samo dva sata, 22 minute i 50 sekundi… Po zanimanju stolar iz Ringgenberga kod Interlakena, na kraju je skončao upravo penjući se. Navodno je padao u smrt kojih 1000 metara. Ne zna se kako je točno i zašto pao, no penjao je bez sigurnosne užadi, pokušavajući biti što lakši i brži, što bliži prirodi i što iskreniji u srazu s njom.
Drugi akter također je Švicarac po imenu Dani Arnold. Rođen 1984. godine, odrastao je u Biel ob Bürglenu u švicarskom kantonu Uri. Penjanjem po zaleđenim slapovima, bez sigurnosne zaštite, počeo se baviti dok mu je bilo 20 godina, a s vremenom je postao poznat široj javnosti po svojim nevjerojatnim postignućima koja su također uključivala brzinske rekorde i prve uspone. Primjerice, sjeverna strana Eigera 2011. godine. Ispenjao je taj zahtjevni izazov u dva sata i 28 minuta te je bio čak 20 minuta brži od tadašnjeg Steckova rekorda (da bi ga Steck opet ‘porazio’ 2015. godine i bio brži za šest minuta).
No, nije tu bio samo Eiger – tu je brzinski rekord od sat i 35 minuta na zapadnom grebenu Salbitschijena, pa prvi zimski uspon na Torre Egger u Patagoniji sa Stephanom Siegristom i Thomasom Senfom. U siječnju 2012. ispenjao je ‘The Hurting’ u Škotskoj, koji se smatra jednim od najtežih penjačkih izazova na svijetu te vrste, dok je u travnju 2013. godine s Davidom Lamom zabilježio prvi uspon istočnom stranom Moose’s Tootha na Aljasci. Dvije godine kasnije, 2015., postavio je brzinski rekord na sjevernoj strani Matterhorna. Trebao mu je samo jedan sat i 46 minuta, a zatim je uslijedio rekordni uspon 2018. na Grandes Jorasses (4208)… Najnoviji rekord oborio je ove godine, u lipnju – devet sati, 36 minuta i 55 sekundi za sva tri grebena Salbitschijena.
BRZO I JEFTINO
simbol tradicije
neočekivana atrakcija
IDEJA ZA VIKEND IZLET
ZA SVE GENERACIJE
VELIKI VODIČ ZA KRK
Dragulji hrvatskog turizma
Čuda vulkanskog svijeta
proljetni city break
KAO IZ BAJKE
pogledi koji se pamte
MINI VODIČ PO LJUBLJANI