Bili smo na jednoj od najljepših šetnica u Europi! Stazu koja vodi kroz krošnje 10 metara iznad tla pamtit ćemo cijeli život

Svi se možemo složiti da je sunčano nedjeljno jutro izvrsno vrijeme za istraživanje novih gradova ili prirode. Bilo da ste doma pa se uputite negdje u okolicu na kratki izlet ili, kao u ovom našem slučaju, da ste u drugoj zemlji pa je zapravo nedjelja kao stvorena samo za otkrivanje nepoznatih lokacija.

Ranim jutrom, još prije doručka, odlučili smo da ćemo dan provesti negdje u šumi. Arhitektura i atmosfera gradova Francuske uvijek impresioniraju, ali prirodne ljepote ove zemlje podižu ljestvicu toliko visoko da ju malo tko može doseći. Regiju Alsace, koju smo na tom putovanju otkrivali, krase gradovi poput Strasbourga, Colmara, Eguisheima i Kayserberga, ali i manje poznati regionalni parkovi koji nude spektakularne vidike.

Manje od sat vremena od Strasbourga, u regionalnom parku Vosges du Nord pronašli smo idealnu lokaciju da se malo pročistimo od betona i buke. Nije bilo ni 10 sati ujutro kada smo došli u Chemin des Cimes Alsace, odnosno dio parka čija je najveća atrakcija šetnica kroz krošnje.

Automobilom je moguće doći do samo jednog dijela parka gdje će vas dočekati iznimno prostran parking na kojem morate ostaviti vozilo. Nije to bilo kakav parking, to je parking u jednoj od najrazvijenijih zemalja Europe. Ostali smo zatečeni organiziranošću i suvremenim sadržajem kojim je bio opremljen. Vjerujte nam, čak ni naš glavni grad nema ništa ni približno tako sofisticirano uređeno i potpuno besplatno na raspolaganju posjetiteljima.

Odmah u blizini parkinga nalazi se postaja za panoramski vlakić koji će vas odvesti do glavne destinacije. Vlak polazi otprilike svakih 10 do 20 minuta i vožnja je besplatna, a ako ste u formi i imate volje, možete se i prošetati otprilike 3 kilometra uzbrdo do samog ulaza u Chemin des Cimes Alsace. Mi smo pričekali vlakić jer smo bili umorni od šetnji proteklih dana i za otprilike 15 minuta bili na ulazu u šetnicu.

Vlakić vozi vijugavom cestom kroz gustu šumu listopadnih i crnogoričnih vrsta. Kako se uspinjete prema destinaciji, tako se postupno mijenjaju boje, mirisi i temperatura zraka. Zbilja opuštajuće iskustvo koje vam na neki način pruža osjećaj da se vratite u djetinjstvo.

Ima nešto u tim vlakovima, odnosno vlakićima, koji podsjećaju na dječje igračke te vas odmah transportiraju u neko drugo doba, neko drugo ja. Znatiželjno smo, široko otvorenih očiju, promatrali ta visoka stabla, prostrane krošnje i životinje koje slobodno lutaju u dubini šume te se hihotali poput djece kao da prvi put gledamo takve prizore. Tko zna, možda je bilo nešto u tom francuskom zraku.

Kada smo stigli na odredište, prvo i osnovno, i najvažnije, otišli smo popiti kavu. Malo dalje od posljednje postaje vlakića nalazi se restoran sa zbilja širokom ponudom doručaka i napitaka, a kasnije i kuhanih jela za ručak. Kao što smo ranije napomenuli, u istraživanje smo se uputili na prazan želudac i bez magičnog napitka pa je sada bio idealan trenutak da napunimo energiju kako bismo mogli dalje nastaviti našu avanturu.

Povišena drvena terasa među krošnjama svojevrstan je preludij onome što smo došli vidjeti. Ugodan ambijent sa samo nekoliko popunjenih stolova, zbilja fina kava te obilni i ukusni muffini omogućili su nam da dobijemo potrebnu okrjepu. Zanimljivo je napomenuti da se cijene bitno ne razlikuju od onih u našim gradovima; kava s mlijekom i zbilja velik muffin koštali su 6 eura.

Ipak, s druge strane, ulaznica za šetnicu u krošnjama nešto je skuplja nego što bi možda trebala biti. Odrasli moraju izdvojiti 15 eura po osobi, a za djecu u dobi od 4 do 14 godina platit ćete 12 eura, dok djeca mlađa od 4 godine imaju besplatan ulaz. Pojedinačno to i ne zvuči previše, ali ako idete na obiteljski izlet, na kraju je to pozamašna svota koju trebate izdvojiti za šetnju bez previše sadržaja.

Sama šetnica duga je oko kilometar i laganom šetnjom za otprilike 30 minuta stižete do velikog tornja koji se uzdiže 30 metara u visinu, odnosno prostire se na 10 etaža. Duž same šetnice nema previše sadržaja. Čvrsta i stabilna drveno-metalna konstrukcija smještena je na visini od otprilike 10 metara tako da cijelo vrijeme hodate kroz krošnje stabala, što je poprilično jednostavan, ali zanimljiv doživljaj.

Kada tek krenete, nemate neki poseban osjećaj gdje ste jer je šetnica udaljena i po nekoliko metara od stabala, ali kako odmičete dalje, tako se u pojedinim dijelovima gotovo naslanja na stabla i tek tada ostavlja pravi dojam visine i neobične lokacije. Duž rute nalaze se edukativne točke, odnosno ploče s informacijama o regiji, prirodi i životu. Obično na tim mjestima konstrukcija ima i isturene dijelove koji pružaju dodatni pogled na okolno područje.

Nakon pola sata, ili koliko god želite jer vrijeme nije ograničeno i možete se šetati koliko vam odgovara, stižete do glavne atrakcije, a to je visoki toranj. Staza se u obliku spirale nastavlja prema vrhu poprilično visokog tornja. Radi se o usponu na desetu etažu pa ovaj dio zahtijeva nešto više kondicije i vremena, a manjoj djeci može biti izazovan.

Sam vrh poslastica je kakva mu i priliči. Panoramski pogled od 360° na Sjeverne Vogeze, Rajnsku nizinu i Schwarzwald nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Zelenilo koje odmara proteže se na sve strane pa poželite tamo ostati satima, ali svakoj avanturi dođe kraj pa tako i ovoj.

Povratak je moguć istim putem kojim ste i došli ili metalnim toboganom dugim čak 75 metara. Spust niz tobogan morate dodatno platiti 5 eura. U prvom trenutku ideja je bila primamljiva, ali kada smo čuli zvukove iz tobogana i one koji su se na to odvažili, ipak smo odustali. Laganom šetnjom spustili smo se dolje i mirno završili svoje istraživanje.