U ovaj sam dalmatinski grad nekad dolazila zbog kupanja i izlazaka, a danas me osvaja baštinom, hranom i kalama punim života

Oblutak s plaže. Školjka neobičnog oblika. Kava s pogledom na more. Miris ribe s gradela. Svatko ima neku drugu asocijaciju na Makarsku, ali mislim da nema osobe koja ju je posjetila, a da neće pomisliti na ove stvari koje meni prve padaju na pamet. Dalmatinski grad poznat po prekrasnim plažama kao mlada sam povezivala s izlascima i kupanjem, a danas s oduševljenjem otkrivam njegovo drugo lice: zelenilo Osejave i poluotoka Svetog Petra, nevjerojatnu kulturnu i povijesnu baštinu, lokalnu gastronomiju skrivenu u uskim kamenim kalama…

Makarska je danas nevjerojatan spoj prirodnih ljepota, s morem i Biokovom u glavnoj ulozi, i autentičnog dalmatinskog načina života. Ne čudi što je ta ljepota otkrivena davno, ljude je privlačila poput magneta još od kraja 19. stoljeća, a prije 120 godina stigle su i prve organizirane grupe što se danas smatra službenim početkom turizma u Makarskoj. Ti prvi boravci u to vrijeme nisu izazvali posebnu pozornost, gosti su spavali prenoćištima u privatnim kućama, gdje su imali i osigurane obroke, ali ti skromni počeci s vremenom su promijenili život cijelog grada.

U zadnjih 120 godina promijenilo se puno toga, putovanja su postala dostupnija nego ikad, tehnologija nam je približila i najudaljenije kutke svijeta, smještaj pronalazimo jednim klikom. No neke se stvari ne mijenjaju. Ne mijenja se pogled na plavetnilo, miris borova, sol na koži koja nas miluje satima nakon što smo izašli iz mora. Ne mijenjaju se prekrasne makarske plaže sa svijetlim oblucima, čisto more i planina koja se uzdiže nad obalom.

Makarska u koju su prije 120 godina stigli prvi gosti bila je grad trgovine, ribarstva, pomorstva i rada na zemlji. Makarska danas grad je u kojem u zoru ribari na kočama prodaju ribu, gdje kalama odjekuju razgovori, gdje vrijeme teče sporije, „pomalo“ je način života, a u središtu je dana marenda od domaćih, lokalnih proizvoda, uvelike slična onoj koja se jela i prije 120 godina. Toliko se toga promijenilo, a istovremeno, ono što je važno ostalo je isto.

Plaže su mnogima prva asocijacija na Makarsku, i jasno je zašto je tako. Zato sam prilikom zadnje posjete istražila njezino drugo lice koje me dočekalo nasmiješeno, puno cvijeća i slatkih tajni iza svakog ugla. Nakon obilaska Franjevačkog samostana i fascinantne zbirke školjki u Malakološkom muzeju, uvukla sam se u staru gradsku jezgru.

Na Kačićevu trgu pogled privlače crkva svetog Marka, stara fontana i pročelja kuća. S trga se ulazi u mrežu uličica u kojima se izmjenjuju cvijeće na prozorima, mali lokali i kutci za predah. Kalalarga poziva da usporite: pogledate izlog, zavirite iza ugla, pronađete stol u hladu. Na svakom se koraku vidi da ovaj dio grada posljednjih godina dobiva puno pažnje i da se potiče uređenje prostora i otvaranje sadržaja zbog kojih se u njega dolazi.

I zaista, stara gradska jezgra sve je ljepša i ljepša. Osim cvijeća i zelenila na svakom koraku, koji su me posebno oduševili, kale se obnavljaju tradicionalnim kamenim oblucima, kogulama, a u njima su smješteni zanimljivi mali lokali, obrti, taverne koje u svakodnevni ritam grada unose živost. I to nije slučajnost, već promišljeno djelovanje lokalne zajednice.

Kroz program „Lokale u kale“ podupiru se mali poduzetnici i obrtnici koji rade u staroj jezgri. U 2026. potpore je ostvarilo 26 poduzetnika, među njima i šest početnika. Iza tih brojki su stvarni ljudi koji otključavaju svoje lokale, uređuju izloge i stvaraju nove razloge za šetnju centrom. I to se vidi: iako sam posjetila Makarsku izvan dva udarna ljetna mjeseca, grad je bio pun života i na svakom sam koraku vidjela neki izlog, restoran ili lokal u koji sam poželjela zaviriti. Ova obnova prostora i podrška malom poduzetništvu Makarsku je dovela do finala europskog izbora European Capitals of Small Retail 2026. u kategoriji Vanguard.

Od susreta s ribarima u zoru, kave s pogledom na more, kupanja s pogledom na Biokovo i šetnje mediteranskim ulicama punim cvijeća čovjek će sigurno ogladniti. I tek će onda zaista upoznati ritam Dalmacije. Marenda oko podne važna je kao i jutarnja kava i večernja šetnja uz more. Konobe i restorani u Makarskoj nude autentičnu dalmatinsku spizu od svježih lokalnih namirnica, pripremljenu s ljubavlju i poštovanjem prema tradiciji.

U Makarskoj se isplati ustati ranije, prošetati rivom i doživjeti grad u njegovom autentičnom ritmu. Ribari se taman vraćaju s ulovom, oko njih nastaje vreva, lokalci biraju najbolju ribu i razmjenjuju ideje i recepte za ručak koju će pripremiti. Ako treba vidjeti samo jednu sliku Makarske koja pokazuje da se duša tog grada u 120 godina nije promijenila, to je taj trenutak jutarnjeg šušura oko koča.

Priču o gradu danas turistima približavaju upravo ti ribari na rivi, ali lokalni obrtnici, svaka nona koja sjedi ispred dvora i svaki konobar koji im donosi kavu ili ručak na stol. Grad su ljudi, bili su prije 120 godina i ostali su sve do danas. Upravo oni čine Makarsku živom, zanimljivom, trude da se da izgleda sve ljepše i svoje goste dočekuju s osmijesima i raširenih ruku. U Makarsku se više ne dolazi samo zbog plaža, dolazi se zbog sporta, glazbe, gastronomije i adventskog programa. I isplati ju se doživjeti u svako godišnje doba.