Ušli smo u vojni tunel u Šibeniku koji je pretvoren u klub: nekada su u njemu boravili vojnici, a danas nastupaju DJ-evi iz cijelog svijeta

Mišo, Vice i Arsen. Ta tri velikana, uz čija su imena odrasle generacije i zbog kojih Šibenik već desetljećima zauzima posebno mjesto na glazbenoj karti Hrvatske, zna baš svatko. No ako mislite da se glazbena priča ovog prekrasnog grada na našoj obali svodi isključivo na dalmatinsku pjesmu, šansonu i poznate festivalske pozornice, mogli biste se poprilično iznenaditi. Šibenik je, naime, posljednjih godina razvio jednu od najzanimljivijih kulturnih scena na našoj obali, a posebno nas veseli što u njemu još uvijek postoje ljudi koji ne čekaju da im netko ponudi sadržaj, nego ga sami svakodnevno stvaraju. Tako je prije nekoliko godina skupina prijatelja, tražeći mjesto na kojem bi mogli slušati glazbu koju vole, otkrila napušteni vojni tunel i preuredila ga u prostor za koncerte, umjetničke radionice i razne druge kulturne sadržaje.

Na ulazu u šibenski Tunel dočekao nas je Ante Pancirov, jedan od osnivača kulturne organizacije RatCat, koja od 2018. godine djeluje u ovom neobičnom prostoru. Ante je dugogodišnji novinar, čovjek koji dobro poznaje svoj grad, ali i netko tko je posljednjih godina velik dio vremena i energije posvetio tome da nekadašnji vojni objekt dobije sasvim novu namjenu.

Nakon kratkog upoznavanja krenuli smo u obilazak. Prolazimo kroz ulaz i polako se spuštamo u prostor koji se definitivno razlikuje od svega onoga što smo dosad vidjeli u Šibeniku. Vanjski svijet ostao je iza nas, a zamijenili su ga betonski zidovi, masivna vrata, hodnici koji se račvaju u različitim smjerovima… Svakih par metara pitali smo se što se nalazi iza sljedećeg prolaza, a Ante nas odmah na početku usputno upozorava da je ovo što vidimo tek komadić kompleksa. Objašnjava nam i da je riječ o nekadašnjem vojnom objektu povezanom sa šibenskim vojnim brodogradilištem i remontnim sustavom. Njegova povijest seže daleko u prošlost, a prostor je tijekom desetljeća mijenjao funkcije i prilagođavao se potrebama različitih vojnih uprava.

„Najduži hodnik dugačak je oko 140 metara. Kada bi se zbrojili svi hodnici i prolazi, bilo bi to sigurno nekih 600 metara”, govori nam Ante i napominje da je riječ o procjeni. U čitavom kompleksu nalaze se tri glavna hodnika povezana međusobnim prolazima, ali i brojne prostorije različitih veličina i namjena. Neke su danas uređene i koriste se za kulturna događanja i koncerte, druge služe za radionice i kao pomoćni prostori, dok pojedini dijelovi još uvijek čekaju obnovu. Posebno je zanimljiv podatak da se temperatura u tunelu tijekom godine zadržava na približno 17 stupnjeva. Dok se ljeti šibenske ulice užare na suncu, ovdje je stalno svježe! Ta će nam činjenica kasnije otvoriti i razgovor o mogućnostima da se kompleks koristi za sasvim drukčije sadržaje, od vođenih turističkih obilazaka do manjih gastronomskih događanja.

Povijest ovog podzemnog svijeta zaista je impresivna. Ante nam objašnjava kako su se na širem području nekadašnjeg vojnog kompleksa tijekom više od stotinu godina izmjenjivale različite vlasti i vojske. Spominje razdoblje Austro-Ugarske, talijanske uprave, Kraljevine SHS i Jugoslavije, tijekom koje je vojna infrastruktura dodatno razvijana. Posebno važnu ulogu u razvijanju tunela imao je nekadašnji remontni sustav i vojno brodogradilište. Kompleks je bio dio infrastrukture povezane s vojnom industrijom, a nakon raspada Jugoslavije i promjena vlasništva nad brodogradilištem ostao je izvan funkcije i desetljećima je bio praktički nepoznat većini građana Šibenika.

„Prije našeg dolaska ovdje nije bilo organiziranih događanja. Prostor je bio zatvoren. Neki su ljudi znali da postoji nekakav tunel, oni koji su imali veze s nekadašnjim remontnim zavodom ili vojskom, ali većina nije imala pojma što se nalazi unutra”, prisjeća se Ante. Na pojedinim mjestima još se mogu vidjeti tragovi vremena, ali i izvorni elementi koje članovi RatCata nastoje sačuvati.

Iako smo došli pričati o glazbi, u jednom trenutku našeg obilaska glazbena priča potpuno je pala u drugi plan. Ante nas vodi do dijelova kompleksa u kojima se još uvijek nalaze originalni vojni strojevi i tehnička oprema, a ono što smo vidjeli ostavilo nas je prilično zatečenima. Pred nama su se našli veliki uređaji, instalacije i dijelovi sustava koji su nekada omogućavali funkcioniranje podzemnog objekta. Ante nam pokazuje opremu iz pedesetih godina prošlog stoljeća, uključujući velike motore, generatore i ventilacijski sustav. Posebno ga fascinira činjenica da je toliko toga ostalo sačuvano.

„Ovo je jedan od razloga zašto nam je toliko važno očuvati prostor. Na mnogim drugim mjestima takvi su uređaji uklonjeni, rastavljeni ili prodani kao staro željezo. Ovdje još uvijek imamo originalne strojeve i možemo pokazati kako je cijeli sustav funkcionirao”, objašnjava. „Kad vidiš kako su ljudi prije toliko godina sve ovo napravili, shvatiš koliko su dobro znali što rade. Danas često imamo dojam da su nekadašnja tehnička rješenja bila primitivna, ali ovdje vidiš da to nimalo nije bilo tako”, dodaje Ante.

Nakon što smo se upoznali s vojnom prošlošću tunela, zanimalo nas je kako je uopće došlo do toga da se ovdje danas organiziraju DJ večeri. Sve je počelo 2018. godine kada je nekoliko prijatelja, među kojima je bio i Ante, tražilo prostor u kojem bi mogli slušati glazbu koja im se sviđa. „Mi smo jednostavno voljeli određenu vrstu elektroničke glazbe, a u Šibeniku nije bilo mjesta na kojem smo je mogli slušati. Nismo tražili prostor da otvorimo nekakav komercijalni klub. Htjeli smo imati mjesto na kojem ćemo se moći okupljati i puštati svoju glazbu”, prisjeća se. Prvotno su pokušavali pronaći drugi prostor, ali nisu uspjeli postići dogovor. Zatim su čuli za neki ‘mali’ tunel i odlučili ga pogledati. „Kada smo prvi put ušli, shvatili smo koliki je to zapravo prostor i kakve mogućnosti ima. Tako je sve krenulo”, govori nam.

Naravno, od ideje do današnjeg izgleda trebalo je uložiti mnogo rada. Prostor nije bio uređen za javna okupljanja. Nije postojala infrastruktura potrebna za organizaciju glazbenih događanja, a gotovo sve trebalo je prilagoditi postojećim uvjetima. Članovi udruge počeli su postupno uređivati pojedine prostorije, čistiti, popravljati i osposobljavati dijelove kompleksa. Pritom su vodili računa o sigurnosti, električnim instalacijama, ventilaciji i izlazima za nuždu. „Kada si mala udruga, naučiš koristiti svaku stvar više puta. Ne bacaš nešto čim se pokvari. Pokušavaš popraviti, prenamijeniti i ponovno iskoristiti”, objašnjava Ante. Danas se u Tunelu nalazi prostor za klupske programe, ali i niz drugih sadržaja…

RatCat je tijekom godina uspio razviti zanimljivu glazbenu priču. U Tunelu su nastupali DJ-evi i producenti iz različitih dijelova svijeta, a program je kroz godine privukao publiku iz drugih hrvatskih gradova, ali i susjednih država. Ante nam govori kako su ljudi znali dolaziti iz Zagreba, Ljubljane i Beograda, samo kako bi proveli večer u ovom neobičnom prostoru. Među izvođačima čija se imena spominju u razgovoru su argentinski Thomass Jackson i Mufti iz Meksika, kao i drugi predstavnici međunarodne alternativne elektroničke scene. „Nikad nismo imali potrebu podilaziti trendovima. Imali smo svoju glazbu i svoj program. Nismo razmišljali o tome da moramo puštati ono što je trenutačno najpopularnije kako bismo privukli što više ljudi”, govori nam Ante. U Tunel su često dolazili ljudi srednje životne dobi, parovi i ljubitelji elektroničke glazbe koji su znali što žele čuti i kakvu atmosferu očekuju. Nekima nije bio nikakav problem sjesti u automobil i putovati nekoliko sati zbog jednog događaja. Osim DJ večeri, u Tunelu su održavani i nastupi bendova, alternativne kazališne predstave te različite audiovizualne projekcije.

Puno je truda bilo potrebno kako bi ovakav kompleks uopće funkcionirao. Treba naglasiti kako tu nije riječ o običnoj dvorani u kojoj se ugase svjetla i zaključaju vrata nakon završetka događanja. Tunel je velik, zahtjevan i podložan problemima kakve donosi sama njegova podzemna lokacija. Vlaga, prodor vode tijekom kišnih razdoblja, održavanje instalacija, čišćenje, tehnička oprema i stalni sitni popravci samo su dio svakodnevnih obveza, a zatim dolazi i organizacija samih programa. „Ljudi misle da je organizirati događaj samo pozvati DJ-a i pustiti glazbu. Ali netko mora otići po izvođača na aerodrom, odvesti ga na večeru, pripremiti klub, riješiti tehniku, očistiti prostor i odraditi sve ostalo. Kada nas je malo, to postane ozbiljan posao”, objašnjava Ante.

Udruga danas ima pedesetak članova, ali se aktivnim radom bavi tek četiri, pet ljudi. „Sve je počelo zbog zabave, a onda se dogodi da cijeli dan radiš u klubu, pripremaš događaj, čistiš i organiziraš, pa kad navečer napokon dođe vrijeme za zabavu, toliko si umoran da ti se više ništa ne da”, govori nam. Zato su posljednjih godina i smanjili broj događanja. Pandemija je dodatno promijenila navike publike, a rast troškova i sve zahtjevnija organizacija učinili su kontinuitet još težim. Ipak, Ante naglašava da problem nije isključivo u interesu publike. „Kada bismo organizirali više događanja, ljudi bi dolazili, ali mi ih fizički ne možemo toliko odraditi”, kaže. S druge strane, ne žele jednostavno odustati. Svjesni su da bi zatvaranjem kluba velik dio prostora ponovno mogao pasti u zaborav. Zato im je važno da Tunel nastavi živjeti, čak i ako jednog dana nova generacija preuzme veći dio aktivnosti.

Glazbeni program samo je dio priče koji organizira udruga RatCat. Osim kluba, članovi se bave audiovizualnom produkcijom, kreativnim radom, medijima i projektima povezanima s recikliranjem. Jedna od članica udruge od odbačenih materijala izrađuje nakit i druge uporabne predmete. Plastika, elektronički otpad i materijali koji bi inače završili u smeću ovdje dobivaju novu vrijednost. Od njih nastaju prstenje, torbice i drugi kreativni proizvodi. Udruga ima i vlastiti online magazin Šigureca, kroz koji se bavi kulturnim i društvenim temama te promovira scenu.

Ante je tijekom života dio vremena proveo u Zagrebu, no danas uživa u povratku u rodni grad, koji se, kako nam govori, posljednjih godina nevjerojatno promijenio. „Šibenik je danas stvarno odlično mjesto za život. Imaš mir, nema toliko stresa, dobra je hrana, kvaliteta života je visoka. Grad se potpuno transformirao u odnosu na ono kakav je bio devedesetih”, govori nam. Posebno ističe razvoj kulturne ponude, obnovu tvrđava, festivale i brojne programe zbog kojih Šibenik danas ima sasvim drukčiju poziciju na turističkoj karti Hrvatske.

Iako se programi danas održavaju nešto rjeđe nego prijašnjih godina, šibensko podzemlje ni ove jeseni i zime neće mirovati. Do kraja godine najavljena su još tri glazbena događanja, a prvo je na rasporedu već 31. listopada, kada će se Tunel za Noć vještica pretvoriti u veliki podzemni plesni podij. Publiku će zabavljati DJ Jock, jedno od najpoznatijih imena hrvatske techno scene, i Ivan Levačić, poznati bubnjar sastava ABOP, Chui i Kries, koji će nastupiti sa svojim elektroničkim projektom Eleven. Sljedeća velika večer zakazana je za 5. prosinca, kada u organizaciji Adriatic Pulsea u Šibenik stiže armenski producent Ruben Karapetyan, jedno od istaknutijih imena svjetske progressive house scene, kojem će se za DJ pultom pridružiti TRiTON. Za kraj godine priprema se i poseban novogodišnji klupski program, čiji će detalji i izvođači biti objavljeni naknadno.