Ovdje svaka riba ima svoj karakter, a zaposlenici nevjerojatne priče: 10 godina jedinog slatkovodnog akvarija u Hrvatskoj

Istrijanka koja je more zamijenila Koranom. Ronilac koji umjesto u rijeke i more ulazi u akvarije. Veterinar kojeg nazivaju šaptačem ribama i kojem je trebalo dva mjeseca da se „pomiri“ sa somom. Znanstvenik koji ima svoju omiljenu ribu, kao što obični ljudi imaju najdražu kavu ili čokoladu. Konobar koji u pauzi šeta akvarijem i promatra podvodni svijet. Sve njih srest ćete u Aquatici, jedinom slatkovodnom akvariju u Hrvatskoj, koji ovih dana slavi deseti rođendan. U njegovih 25 akvarija danas živi više od 120 vrsta riba i drugih vodenih životinja, među kojima je više od 40 endemskih vrsta, a od otvorenja u listopadu 2016. godine posjetilo ga je više od 660.000 ljudi.

No, iza staklenih stijena, vode, biljaka i podvodnih stanovnika skriva se još jedan svijet. To je svijet ljudi koji svakodnevno brinu o tome da sve funkcionira, koji poznaju navike i karaktere riba, dočekuju posjetitelje, održavaju sustave, razvijaju nove sadržaje i proučavaju tajanstveni život naših rijeka. Osam ljudi s kojima smo razgovarali u Aquatici imaju nešto zajedničko. Svi su ovdje od samog početka, od 2016. godine, i svi su na svoj način rasli zajedno s akvarijem. Neki su u njemu ostvarili profesionalne snove, neki pronašli ljubav, a neki otkrili koliko ih vlastiti posao, čak i nakon deset godina, još uvijek može iznenaditi.

Kada je prije deset godina Aquatika otvarala vrata prvim posjetiteljima, nisu svi bili uvjereni da će projekt uspjeti. Uostalom, kome bi bilo zanimljivo dolaziti gledati slatkovodne ribe koje ionako žive u rijekama oko nas? Hoće li se ljudi zbog njih zaustavljati u Karlovcu? I treba li gradu uopće takva atrakcija? S tim se pitanjima od prvog dana suočavala Margarita Maruškić Kulaš, ravnateljica Aquatike, Istrijanka koja je zbog ljubavi zamijenila more karlovačkim rijekama. Iza sebe je imala iskustvo rada u turizmu, ali vođenje jedinstvenog slatkovodnog akvarija značilo je ulazak u potpuno novi svijet.

„Najveći izazov bila je upravo promjena percepcije javnosti zbog velike razlike između onoga što se očekivalo od Aquatike i slike koju je o projektu imala lokalna zajednica“, prisjeća se Margarita. Danas brojke govore same za sebe. U deset godina Aquatiku je posjetilo više od 660.000 ljudi, a samo tijekom 2025. godine njih 68.286. No, možda je još važnije što je akvarij postao mjesto na koje se posjetitelji vraćaju i koje Karlovčani doživljavaju kao dio svojega grada. Ovdje se više ne dolazi samo gledati ribe, nego i na predavanja, izložbe, radionice, koncerte ili jednostavno na kavu i šetnju uz Koranu.

Margarita je posebno ponosna na činjenicu da je Aquatika prerasla svoju početnu turističku ulogu i postala mjesto edukacije, znanstvenih istraživanja i zaštite prirode. U digitalnom svijetu ipak inzistira na tome da glavne zvijezde ostanu stvarne životinje. „Mi smo kao prezentacijski alat dobili predivne žive ekrane, akvarije u kojima žive ribe“, objašnjava i dodaje kako nijedan digitalni prikaz ne može zamijeniti susret sa stvarnim živim bićem.

Da se trud isplatio, potvrđuju i međunarodna priznanja. Aquatika je nedavno osvojila međunarodnu nagradu T365 Excellence Awards 2026 kao priznanje za uspješno povezivanje održivog turizma, zaštite prirode, edukacije i razvoja lokalne zajednice. Margarita pritom naglašava kako je održivost kontinuiran proces koji zahtijeva predanost, odgovornost i stalno preispitivanje vlastitih praksi, uz svijest da uvijek postoji prostor za napredak.

Koliko je početak bio neizvjestan, dobro pamti i Ivana Kaleb Vuletić, voditeljica Službe za marketing, koja je u projekt stigla čak i prije nego što je akvarij službeno otvoren. Zajedno s ravnateljicom razmišljala je o svemu, od organizacije prostora do radnog vremena. Jedna od prvih dilema bila je treba li akvarij, poput muzeja, imati jedan neradni dan u tjednu. Odgovor se nametnuo sam.

„Ribe ne znaju da je ponedjeljak, one moraju dobiti hranu, pumpe moraju raditi“, prisjeća se Ivana kako su odlučili raditi svih sedam dana u tjednu. Da su donijeli dobru odluku, pokazale su i brojke. U prvih godinu dana Aquatiku je obišlo čak 100.000 posjetitelja, znatno više od očekivanog. Skeptici su polako mijenjali mišljenje, a lokalni proizvođači, koje su u početku morali nagovarati na suradnju, počeli su se sami javljati.

Ivana posebno voli činjenicu da ljudi iz Aquatike ne odlaze samo s fotografijama, nego i s novim znanjem. Postav je zamišljen kao putovanje kroz život jedne rijeke, od izvora do ušća, a posjetitelji pritom upoznaju životinje koje u prirodi možda nikada ne bi vidjeli. Neke od njih endemske su vrste koje žive na vrlo malom području i ne postoje nigdje drugdje na svijetu. Pamti njemačkog novinara koji joj je tijekom obilaska rekao da se vidi koliko zaposlenicima znači njihov posao. Naime, primijetio je kako se tijekom razgovora sagnula i sa šetnice podignula papirić. Njoj je to bila sasvim obična gesta, a njemu dokaz da se o prostoru i prirodi ovdje brine s puno pažnje. Jedna od najdražih rečenica koje je čula od posjetitelja i danas joj je potvrda da sve što rade ima smisla: „Nisam znala da toliko toga živi u našim rijekama. Sada ću drugačije promatrati prirodu.“

Da bi cijela priča funkcionirala, potrebno je mnogo više od hranjenja riba i dočekivanja posjetitelja. To najbolje zna Ivanka Trpčić Stipetić, voditeljica financija i administrativnih poslova, kroz čije ruke, kako kaže, na neki način prolazi gotovo sve što se događa u ustanovi. Kada je prije deset godina došla u Aquatiku, morala je praktički iz početka učiti složeni sustav proračunskog računovodstva. Javna ustanova koja istodobno posluje na tržištu, ostvaruje prihode i ima brojne administrativne obveze bila je velik profesionalni izazov.

A izazov je bio i cijeli projekt, vrijedan gotovo 4,9 milijuna eura, od čega je oko 4,8 milijuna osigurano iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sam kompleks projektirao je zagrebački arhitektonski studio 3LHD, inspiriran povijesnom karlovačkom Zvijezdom i njezinim zemljanim bedemima. Zgrada je najvećim dijelom ukopana u teren i prekrivena zelenim krovovima kako bi se što prirodnije uklopila u krajolik uz Koranu.

Upravo je arhitektura ono što posebno veseli Ivanku, koja je nekoć studirala arhitekturu. Često na posao dolazi pješice, a pogled s mostova na Korani zna podijeliti s prijateljima. Najdraži su joj zeleni krovovi Aquatike, koji u proljeće, kada ih prekriju makovi, izgledaju bajkovito, dok je zimi podsjećaju na hobitske kućice. Koliko je Aquatika u međuvremenu postala poznata, osvijestila je i tijekom jednog slučajnog susreta u Beču. Čovjek kojemu je spomenula gdje radi ispričao joj je da je s obitelji već posjetio karlovački akvarij i da mu se jako svidio. „Mislim da sam blagoslovljena time što imam priliku raditi ovdje, jer je ovo za mene najljepše radno mjesto u Karlovcu“, kaže Ivanka, kojoj su najdraži upravo ljudi s kojima već deset godina dijeli svakodnevicu.

Sasvim drugačiji pogled na isti prostor ima Marin Jarnjak, iskusni ronilac, koji se gotovo 50 godina druži s podvodnim svijetom. Samo što danas, osim u rijekama i moru, roni i unutar akvarija. Njegov je posao čišćenje velikih stakala, održavanje podvodnog prostora, popravljanje kamenja i granja te briga o uređenju staništa. U najveće akvarije često ulazi bez boce na leđima kako njome slučajno ne bi udario u staklo. A dok radi, oko njega plivaju ribe duge i do metar i pol, teške tridesetak kilograma.

Marin je u Aquatici zaronio još prije otvorenja, dok u akvarijima nije bilo riba, a voda je bila toliko mutna da je trebalo riješiti problem filtracije. Dobro pamti i kako su tijekom gradnje kroz otvor na mjestu današnjeg trga dizalicom spuštali golemo granje koje je trebalo postati dio podvodnih staništa. Tek nakon toga prostor se mogao zatvoriti. „U akvariju mi se znalo dogoditi da riba dođe i zabije se u mene dok čistim stakla“, govori mirno Marin, koji se takvih susreta nimalo ne boji.

Posebno je zanimljivo što neke ribe same preuređuju svoj životni prostor. Somovi, primjerice, kako rastu, postaju dovoljno snažni da pomiču panjeve i granje. Marin to uspoređuje s ljudima koji uređuju vlastiti stan. Iako je cijeli život vezan uz vodu, priznaje da ga slatkovodni akvarij i dalje iznenađuje. A djeca? Njima je pogled na ronioca među ribama prava atrakcija. Kada ga ugledaju iza stakla, često mu mašu i daju pet.

U Aquatici se tijekom deset godina naučilo mnogo toga o ponašanju riba. A o njihovim navikama i zdravlju posebno mnogo zna Krešimir Kuri, doktor veterinarske medicine, koji se brine o stanovnicima svih 25 akvarija. Njegov je posao osigurati da svaka vrsta dobije odgovarajuću hranu, kvalitetnu vodu i što prirodnije uvjete za život. To nije nimalo jednostavno kada u akvarijskom sustavu živi nekoliko tisuća organizama, od kojih svaki ima vlastite biološke potrebe.

Neke su ribe prilično izbirljive. Štuka, primjerice, u Aquatici jede isključivo živu ribu, dok za sivog glavaša posebno uzgajaju vodene buhe. Ribe prije ulaska u glavne akvarije prolaze karantenu, a tijekom velikih gužvi zaposlenici dodatno brinu o njihovu imunitetu jer im buka i mnoštvo ljudi mogu izazvati stres.

Krešimir pritom razbija i jedan poznati mit: ribe nemaju pamćenje od samo tri sekunde. One prepoznaju ljude koji ih hrane, pamte događaje i razvijaju vlastite navike. O tome najbolje svjedoči njegova anegdota sa somom. Jednom je som progutao magnet kojim je student čistio akvarij. Veterinar mu je morao gurnuti ruku u usta i izvaditi magnet. Riba koja mu je dotad uredno jela iz ruke nakon tog događaja puna dva mjeseca nije željela prići. „Som mi je do tada jeo iz ruke, ali se nakon tog događaja toliko naljutio da dva mjeseca nije htio doći blizu“, prisjeća se Krešimir. A kada bi karaktere riba trebalo usporediti s ljudima? Šaran bi, kaže, bio odličan kolega jer je miran i prilagodljiv, dok bi pastrva bila mnogo zahtjevnija zbog svoje agresivnosti i teritorijalnosti.

Da slatkovodni svijet krije mnogo više nego što možemo zamisliti, potvrđuje i dr. sc. Goran Jakšić, voditelj stručne i tehničke službe Aquatike, profesor fizike i doktor biotehničkih znanosti. S ribama je povezan od djetinjstva, a u Aquatici se posebno posvetio znanstvenim istraživanjima i povezivanju ustanove s fakultetima i institutima.

Jedno od istraživanja posebno mu je ostalo u sjećanju. Zajedno s roniocem Marinom Jarnjakom otkrio je goleme mladice, ribe duge više od metra i teške između deset i petnaest kilograma, u hladnom pritoku Kupe. Ondje je voda čak i usred srpnja imala prosječnu temperaturu od samo 13 stupnjeva. Istraživači su zaključili da takvi hladni vodotoci ribama mogu služiti kao utočišta tijekom sve toplijih ljeta.

No Goranovu omiljenu ribu ne krase velike dimenzije. Upravo suprotno. Riječ je o krbavskoj gaovici, malenoj endemskoj vrsti koja živi na području Krbavskog polja. Duga je do deset centimetara, a njezina sposobnost prilagodbe nevjerojatna je. Kada ljeti presuše vodotoci, povlači se u podzemlje. Ondje boravi i tijekom zimskog mirovanja, a kada se voda vrati, ponovno izlazi na površinu. „Nekada sam mislio da će te malene ribe krša prve odlaziti, a pokazalo se da ih je evolucija napravila čvrstima, izdržljivima“, govori Goran.

Trenutačno radi i na velikom projektu, enciklopediji slatkovodnih riba Hrvatske. Prema znanstvenom popisu koji navodi, u našim vodama zabilježeno je čak 137 slatkovodnih vrsta riba, među kojima 49 endemskih. Aquatika svojim istraživanjima daje doprinos njihovu poznavanju i očuvanju, a sudjeluje i u međunarodnim znanstvenim projektima koji istražuju onečišćenje voda, klimatske promjene i zaštitu ugroženih ekosustava.

Dok se u akvarijima odvija složen život njihovih stanovnika, na ulazu je svakodnevno jednako živahno. Ondje već deset godina radi Sandra Kovačić, prodavačica na recepciji i u suvenirnici, jedna od prvih osmero zaposlenih u Aquatici. Tijekom godina susrela je ljude iz cijelog svijeta, brojne školske grupe i obitelji koje u Karlovac dolaze na izlet. Većina zna što ih očekuje, ali ne baš svi. „I danas nas ponekad iznenade oni koji misle da dolaze u aquapark na zabavu, da ih očekuje prskanje vodom, hranjenje riba ili čak kupanje“, smije se Sandra.

Posebno je vesele djeca, iako se u suvenirnici ponekad prolije i pokoja suza kada shvate da džeparac nije dovoljan za sve što su zamislili. Sandra im tada pomaže odabrati sitne uspomene. U suvenirnici posebno mjesto imaju lokalni proizvodi, od magneta i keramike do neobičnih suvenira s motivom karlovačke magle. Jedan joj je susret ostao posebno urezan u pamćenje. Posjetiteljica kojoj je pomogla na recepciji kasnije je u knjizi dojmova napisala cijelu stranicu pohvala na račun njezine srdačnosti i osmijeha. Sandru je to dirnulo jer je ono što je njoj bio sasvim običan radni dan nekome ostalo kao posebno lijepa uspomena.

Takvi susreti dobro pokazuju zašto je Aquatika tijekom deset godina postala važan dio života grada. Ovdje se organiziraju izložbe, radionice i edukativni programi, a u suradnji s Gradskom knjižnicom Ivan Goran Kovačić pokrenuta je i Zelena knjižnica, projekt koji je ušao među sedam najboljih na svijetu u izboru za nagradu IFLA Green Library Award.

Koliko Aquatika može utjecati na nečiji život, možda najbolje pokazuje priča Miroslava Čerkeza, voditelja smjene u caffe baru. Miroslav je Aquatiku prvi put posjetio dok je još bila gradilište. Toliko ga je zainteresirala da se kasnije prijavio za posao. Želio je raditi na recepciji, no ponudili su mu vođenje kafića. Isprva je odbio, ali se ipak predomislio. Danas kaže da tu odluku ne bi mijenjao.

Tijekom deset godina kroz akvarij je prošetao barem tisuću puta. Posebno ga veseli promatrati djecu koja skupljaju hrabrost da sama naruče sok ili sladoled, a rado se prisjeća i malog humanitarnog Adventa koji su organizirali u prvim godinama rada. Njegovo je radno mjesto jedno od onih koja pokazuju da Aquatika odavno nije samo atrakcija za koju se kupuje ulaznica. Na trgu i u kafiću susreću se obitelji s djecom, umirovljenici, turisti i Karlovčani koji dolaze samo prošetati uz Koranu. Miroslav smatra da je upravo akvarij mnogim putnicima dao razlog da se zaustave u Karlovcu, gradu kroz koji su prije uglavnom samo prolazili.

No Aquatika mu je donijela nešto mnogo važnije od posla. Ondje je upoznao suprugu, koja je u akvariju radila kao studentica. „Radili smo zajedno, nešto je zaiskrilo i rodila se ljubav. Prvi put kad smo sjeli na kavu, već smo tada znali da je to to“, prisjeća se Miroslav. Danas su roditelji dviju djevojčica s kojima često dolaze u šetnju do mjesta na kojem je započela njihova zajednička priča.

Pitate li danas bilo koga u Hrvatskoj gdje se nalazi jedini slatkovodni akvarij, većina će kao iz topa ispaliti: Karlovac. Aquatika je postala brend, prepoznatljiva atrakcija, mjesto koje se mora vidjeti, kojem se jednako vesele djeca i odrasli. Ribe su uvijek glavne zvijezde, ali da sve savršeno funkcionira brine uigran tim. Osim predstavljenih osmero zaposlenika koji su u Aquatici od prvog dana, još ih se 9 kasnije pridružilo. To su Dino Grijak, Jasmina Mihalić, Branka Grgićak, Marijan Mrljak, Laura Benković, Nikolina Boić Bogović, Marijana Knežević, Emanuela Lemić i Valentina Brozinić. Svi su oni dio uspjeha ove prekrasne karlovačke priče.

U proteklih deset godina Aquatika je izrasla u znanstveno-edukativni centar koji sudjeluje u istraživanjima, promiče očuvanje slatkovodnih ekosustava i na zanimljiv način približava prirodu ljudima. Njezina posebnost nije samo u broju životinjskih vrsta koje se mogu vidjeti iza stakla, nego u tome što posjetiteljima omogućuje da razumiju čitav život jedne rijeke, od izvora do ušća. Ono što se nije promijenilo u ovih deset godina je briga ljudi koji stoje iza cijelog sustava. Za neke je Aquatika ostvarenje dječjeg sna, za druge mjesto profesionalnog razvoja, za treće prostor u kojem su pronašli prijateljstva, ljubav ili ono jednostavno, a tako važno: zadovoljstvo dolaska na posao.