Proveli smo vikend na jednom od najljepših mjesta u Sloveniji: tirkizna rijeka i u jesen je savršena ideja za izlet

Sunčane jesenje vikende još uvijek se može iskoristiti za boravak na otvorenom, a ako vam nedostaje ideja za jednodnevni izlet u prirodu, destinacija koju se isplati staviti na popis nalazi se u susjednoj nam Sloveniji. Riječ je o dolini Soče, poznatoj po bogatoj prirodi, prekrasnoj bistroj i tirkiznoj rijeci koja ondje protječe te krajoliku koji ju okružuje. Kao takva, baš je idealna za predah od tjedna.

Do doline, koja se nalazi u okolici Kobarida, moguće je stići automobilom iz Pule za otprilike tri sata, te nekih pola sata duže iz Zagreba. Mi smo se iz Istre uputili prema Kobaridu, slikovitom gradiću iz kojeg smo nastavile prema jednom od najpoznatijih prirodnih bisera ovoga kraja – slapu Kozjak.

Kobarid je gradić u kojemu možete napraviti kratku pauzu i pripremiti se za odlazak u prirodu. U centru se nalazi popriličan broj restorana, kafića te crkva i muzej. Ako dolazite automobilom, svakako unaprijed provjerite mogućnosti parkiranja jer se ono uglavnom naplaćuje. Valja imati na umu i da ovaj predio, osim prirode, iza sebe ima i dugu, ali i tešku povijest. Naime, na tom su se području tijekom Prvog svjetskog rata odigrale neke od ključnih bitki, a svemu svjedoči i Muzej Kobarid u centru grada, na putu prema Dolini, koji je posvećen spomenutim bitkama, s izloženim fotografijama i starinskim naoružanjem, te vrlo potresnim ratnim ispovijestima.

Pješke se iz Kobarida može prema Kozjaku, a prva stanica je Napoleonov most, jedan od prepoznatljivih simbola ovoga kraja. Kameni most ime je dobio prema Napoleonovim postrojbama koje su ovuda prolazile na putu prema prijevoju Predel. Daljnji put od mosta prema slapu Kozjak vodi kroz jako lijepu i glasnu prirodu, pored rijeke koja žubori, te kroz guste šumske staze.

Voda je ondje toliko bistra da se na pojedinim mjestima, ne samo jasno vide kamenčići na riječnom dnu, već je teško odrediti granicu gdje uopće i počinje voda, a koji je dio suh. I same smo se uvjerile u to jer je nekoliko ljudi nogom kročilo u poprilično ledenu vodu koju isprva, zbog njene bistrine, nisu ni primijetili. Upravo zato treba biti oprezan pri kretanju uz obalu i na kamenitim dijelovima staze, ali i nositi vodonepropusnu obuću. Uz to, nakon kiše stijene mogu biti skliske, pa je najbolje odabrati čvrstu obuću s dobrim prianjanjem, idealno gojzerice.

I premda se radi o izletu koji ne zahtijeva posebno planinarsko iskustvo, dobro je odjenuti se slojevito. Čak i u jesen za sunčanih dana, gdje temperatura na mjestima može sezati i do 20 stupnjeva Celzijevih, hodanje može zagrijati tijelo više nego što očekujete, dok je u sjenovitim dijelovima šume osjetno svježije. Kratka majica ispod duge odjeće zato je dobra kombinacija.

Ulaz na uređeni pristup slapu se naplaćuje. Ulaznica za odrasle iznosi šest eura, dok studenti, umirovljenici i grupe s više od deset odraslih osoba plaćaju četiri eura po osobi. Od parkirališta do slapa potrebno je otprilike pola sata do četrdeset minuta laganog hoda u jednom smjeru, a na povratku svakako vrijedi zastati i na visećem mostu preko Soče.

Ako niste ljubitelj visine, trebate znati da je prelazak preko njega uistinu vrijedan suočavanja sa strahom, ali i vrlo siguran. Uostalom, pogled koji se pruža s mosta brzo odvraća pozornost od nemira jer ispod njega prolazi divlja rijeka predivne tirkizne boje i nemoguće je da vas ne očara.

Nakon šetnje do slapa Kozjak, odmorile smo na obližnjoj livadi, pojele sendviče te shvatile da nam je ostalo još dosta vremena te da bi bilo super posjetiti još jedno mjesto. Brzo smo se dogovorile da će to biti 30 minuta vožnje udaljen Tolmin.

A Tolminska korita su me čak i više oduševila od Kobarida. Mnogo je krajolika dramatičnog izgleda, visokih stijena i opet te divne bistre vode. Daleko najljepši prizor su masivne stijene između kojih prolazi voda u nijansama tirkizne, plave i zelene boje. I ondje nas je uz put pratio gromoglasni šum prirode, a valja naglasiti da je staza nešto zahtjevnija nego ona koja vodi do slapa Kozjak. Više je mostova i stepenica, ali samim time je i krajolik nekako obilniji.

Tijekom obilaska vrijedi obratiti pozornost i na Medvjeđu glavu, neobično oblikovan kamen zaglavljen između stijena, te jedan od spektakularnijih pogleda, onaj s Vražjeg mosta, položen visoko iznad kanjona. Za obilazak je dobro odvojiti dovoljno vremena kako biste mogli uživati u pogledu i prolaziti stazom bez žurbe, a put se može prijeći za nešto više od sat vremena. I ovdje vrijedi pravilo da je čvrsta, udobna obuća najbolji izbor, a na strmijim dijelovima treba biti oprezan i držati se označene staze. U ovo doba godine ulaz se plaća osam eura za odrasle, a popust imaju djeca i studenti te veće grupe.