Kruh na vješalici: hvalevrijedan običaj kojim Turci nesebično pomažu beskućnicima i siromašnim sugrađanima

Kruh na vješalici: Hvalevrijedan običaj kojim Turci pomažu beskućnicima
piše Putni Kofer

Siromaštvo je nezaobilazan fenomen današnjeg svijeta o kojem se svakodnevno raspravlja na različitim razinama. Ono pogađa jednu petinu svjetskog stanovništva koje živi s manje od 1,25 dolara dnevno. I dok se mnogi ljudi pa i institucije siromašnih sjete tek dva puta godišnje, postoje i oni koji shvaćaju da je siromaštvo cjelogodišnji problem te svojim akcijama nastoje potrebitima olakšati život. “Askıda ekmek”, što u prijevodu znači “kruh na vješalici” ili “suspendirani kruh” važan je i iznimno koristan turski običaj. Iako se ova fraza na prvu može učiniti pomalo besmislenom, kada kažemo vješalice, nemojte misliti na vješalice za odjeću, ovaj sustav je malo drugačiji.

IMA LI KRUHA NA VJEŠALICI? PLATI DVIJE ŠTRUCE, UZMI SAMO JEDNU I POMOZI ONIMA KOJI SU U POTREBI

U posljednjih nekoliko godina u mnogim zapadnim zemljama postalo je uobičajeno da se prilikom naručivanja hrane za osobne potrebe može uplatiti obrok za siromašnije sugrađane, a oni ga kasnije besplatno dobiju u restoranu, bistrou ili pučkoj kuhinji. U Turskoj ova naizgled moderna ideja “plaćanja unaprijed” seže stoljećima unatrag. Zove se “askıda ekmek”, a odnosi se na plaćanje kruha u pekari.

Ovaj hvalevrijedni običaj ima svoje korijene u islamskoj religiji, a u Turskoj se oko 99 posto stanovništva izjašnjavaju kao muslimani. Stvar funkcionira vrlo jednostavno: odeš u pekaru i platiš dvije štruce kruha, a uzmeš samo jednu. Prilikom plaćanja kruha, kažete osobi koja uzima novac da je jedan od njih “askıda ekmek”. Vaš kruh bit će zapakiran i obješen s drugima, a kad ljudi dođu tijekom dana i pitaju “Askıda ekmek var mi?” (“Ima li kruha na vješalici?”), mogu uzeti pogačicu besplatno.

Život uz rijeku Neretvu: upoznajte neotkriveni biser s juga Hrvatske kroz objektiv lokalne autorice

Već godinama po besplatan kruh dolaze brojni građani, a običaj je snažno vezan uz lokalnu tursku kulturu i religiju. Iako nije u potpunosti jasno kada je započela ova praksa, vjeruje se da je ukorijenjena u osmansko doba i koncept “zekata”, muslimanskog stupa vjere koji se usredotočuje na različita djela milosrđa. Riječ zekat u arapskom jeziku ima značenje rast i čistoća, on čisti od grijeha osobu koja ga izdvaja, a prema vjerovanju davanje zekata uzrokuje napredak i rast imovine. Ne treba zaboraviti da je davanje kruha od posebne važnosti u Turskoj jer u islamskom vjerovanju kruh održava život, a zaštita života je sveta.

OBIČAJ PLAĆANJA UNAPRIJED POSTOJI VEĆ STOTINU GODINA I U DRUGIM DRŽAVAMA

Osim akcije darivanja kruha, u posljednjih nekoliko godina plemenite ideje su se masovno proširile putem društvenih mreža te osvojile sve one koji žele na ovaj način pomoći siromašnima. “Uvjetna kava” ili “kava za kasnije” je običaj koji navodno potječe iz Napulja, a radi se o tome da gost u znak solidarnosti plati “caffe sospeso”, jednu ili više kava koje će kasnije popiti oni koji si to inače ne bi mogli priuštiti. Zbog velikog porasta broja novozaraženih u Italiji, prošle je godine ovo dobro djelo prošireno i na testove za koronavirus. Naime, u jednom od najgušće naseljenih područja Napulja, lokalna zajednica je nudila stanovnicima priliku da naprave brzi test i anonimno doniraju drugi.

Pokret “uvjetna kava” nije povezan s religijskim uvjerenjima, a slično tome diljem svijeta se proširila ideja o narudžbi sendviča, odnosno čitavog “ručka za kasnije”. Običaj plaćanja unaprijed postoji već stotinu godina, ali je kao pokret oslabio u vrijeme ekonomskog rasta nakon Drugog svjetskog rata. Praksa je oživljena krizom Eurozone te je postala sinonim za društvenu solidarnost, ali i podsjetnik da sa samo nekoliko kovanica možemo nekome učiniti život ljepšim.

Potpuno drugačije časne sestre: umjesto u molitvi, dane provode uzgajajući marihuanu i prodavajući proizvode od kanabisa

PODIJELI: