Dugo ispijanje kave, uživanje u svakom gutljaju i trenutku, bez žurbe, nešto je što nam je u Hrvatskoj jako dobro poznato. Strani turisti često upravo naše višesatno uživanje na terasama ističu kao zanimljivost koja im je upala u oko i koja im se sviđa. Međutim, nismo mi tu praksu izmislili. Postoji grad u kojem je dugo ispijanje kave, bez žurbe, zaštitio i UNESCO kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Taj je grad, dakako, Beč, a njihove bečke kavane i danas su mjesta na kojima vrijeme kao da je stalo i u kojima se uživa u ambijentu jednako koliko i u piću.
U ZLATNO DOBA U GRADU JE BILO ČAK 600 KAVANA
Kultura bečke kavane na popisu je UNESCO-a od 2011. godine, a cijela priča o njima seže još u 17. stoljeće. Tada je, naime, otvorena prva kavana, a u zlatno doba u Beču ih je bilo oko 600. Zabilježeno je kako je 1720. kavana Café Kramer bila prva koja je gostima ponudila i novine za čitanje. U početku su u kavane smjeli samo muškarci, a ženama je dozvoljen pristup tek 1856. godine.
Kultura kavana praksa je koja i danas predstavlja neizostavni dio onoga što znači biti Bečanin. Kroz povijest su bečke kavane služile kao legendarna sastajališta umjetnika, intelektualaca i revolucionara, od Beethovena do Freuda.
POSEBNA ATMOSFERA, KAVA NA SREBRNOM PLADNJU I MRAMORNI STOLOVI
Kako, dakle, izgleda tipična bečka kavana? “Iako kavana ima u svim europskim gradovima, opuštena atmosfera bečke kavane jedinstvena je u svijetu. Nigdje drugdje se kava ne poslužuje na srebrnom pladnju, uvijek uz čašu vode i sa žlicom za kavu na rubu šalice. Bonton, rituali i elegancija agilnih konobara u crnim prslucima ono su što stvara tu posebnu atmosferu bečke kavane.
I interijer kavana ostao je skoro pa nepromijenjen: tu su mramorni stolovi, tapecirani kauči, slavni stolci Thonet br. 14 te lokalne i svjetske novine u drvenim držačima,” navodi stranica Austria Info. Kavana je, navodi se na stranici UNESCO-a, mjesto na kojem “se troši i vrijeme i prostor, a na računu je samo kava”.
UŽIVANJE BEZ PRITISKA DA SE JOŠ NEŠTO NARUČI
Tipična bečka kavana ima udobne separee, elegantne Thonet stolice od savijenog drveta i polirane mramorne stolove. Neke od najpopularnijih opcija su Melange (mješavina espressa ‘produženog’ vrućom vodom i prelivena mlijekom na pari i pjenom) i dekadentni Einspänner (baršunasti espresso poslužen u čaši, okrunjen komadićem šlaga).
“Iskustvo bečke kavane definirano je nedostatkom pritiska da se naruči još hrane i pića ili da se žurno nastavi dalje, što posjetiteljima omogućuje da u njoj ostanu satima, ispijajući jednu kavu. Tradicija davanja novina za posudbu posjetiteljima dodatno potiče ovu ležernu atmosferu, potičući osjećaj zajedništva i intelektualnu razmjenu,” navodi se na Austria Info.
KAVANA JE PRODUŽETAK VLASTITOG DNEVNOG BORAVKA
Kavana se i danas smatra “produžetkom” vlastitog dnevnog boravka. I dalje su to mjesta na kojima uz šalicu kave možete voditi ugodne razgovore s prijateljima, uživati u lijepoj atmosferi i dobrom društvu. “U kavani Zum Schwarzen Kameel okupljaju se studenti, ali i političari, kavana Café Prückel popularna je među umjetnicima, a glumce i redatelje srest ćete u kavani Café Landtmann. Poznato je da su se pripadnici umjetničke scene 1960-ih godina sastajali u kavani Café Hawelka, koja se od otvorenja 1939. godine do danas skoro pa nikako nije mijenjala, te u kavani Café Korb, gdje koju vodi ekscentrična vlasnica Susanne Widl,” preporučuje stranica Austria Info neke konkretne adrese.
VLASNICI KAVANA UDRUŽILI SU SE U KLUB KOJI PROMIČE OVU KULTURU
Važan korak u zaštiti ove kulture bilo je osnivanje Kluba vlasnika bečkih kavana 1956. Jedna od njegovih zadaća je promicanje kulturnih projekata u kavanama. Redovito se održavaju zajednički programi obuke i ekskurzije kako bi se proširila stručnost članova i njegovala društvena interakcija. Ova se udruga javnosti predstavlja kao središnje kavansko predstavničko tijelo te je tako kontaktna točka za sve zainteresirane za kavansku kulturu.
