
Božićna čarolija na Kvarneru

Emocionalni plač predstavlja jedinstvenu ljudsku aktivnost koju mnogi smatraju katarzičnom i zdravom formom izražavanja emocija. Japanski poduzetnik Hiroki Terai je čak inkorporirao ovo uvjerenje u svoju poslovnu strategiju. Naime, on je osnivač usluge grupnog plakanja koja potiče ljude da zajedno dijele svoje teške trenutke, dok im “zgodan muškarac” briše suze. Ova praksa, posebno popularna među ženama, navodno dodatno doprinosi smanjenju razine stresa.
“Ceremonija ima izrazito važnu ulogu u japanskoj kulturi, bilo da je riječ o ispijanju čaja, aranžiranju cvijeća ili tradicionalnim samurajskim i karate treninzima – ona je uvijek prisutna. Pomaže programirati um i učiniti ga prijemčivim za promjene,” izjavio je za National Geographic Darryl Thoms, redatelj filma “Crying with the Handsome Man” koji istražuje ovu neobičnu praksu i zašto njezin osnivač vjeruje da ublažava razinu stresa. Naime, Thoms naglašava da postoji posebna ceremonija na putu prema bračnoj zajednici, a nedostatak iste prilikom razvoda braka može rezultirati osjećajem gubitka i nedovršenosti kod mnogih ljudi.
Thoms je došao do zaključka da su žene često bile te koje su inicirale razvod u mnogim slučajevima. S obzirom na to da mnogi muškarci rade više od 14 sati dnevno, često čak i tijekom vikenda, odmor od rada za njih često uključuje aktivnosti poput igranja golfa ili cjelodnevno ležanje kako bi se pripremili za nadolazeći radni tjedan. I upravo je zbog svega toga “usluga za plakanje” postala tako uspješna među ženama. Iako je prvotno bila koncipirana kao podrška razvedenim ženama, kasnije je otkrio da su i drugi imale koristi od nje.
“Ova usluga zapravo pruža ushićenje koje osjećate nakon što zaplačete,” kaže Thoms. Ali, zašto zgodan muškarac? Rekao je da se mnogi ljudi ponašaju drugačije u blizini ljudi koji ih privlače, a određena su iskustva emocionalno pojačana kada je u vašoj sredini netko koga smatrate privlačnim. “U trenutku kada im zgodan muškarac briše suze događaju se dvije stvari: širenje zjenica i brže kucanje srca,” navodi redatelj. “Radost koju žene osjećaju nakon što dožive seansu plakanja zaista je opipljiva. Sve nakon toga budu nasmijane, pune entuzijazma i djeluju opušteno, čak i prilično brbljavo.”
Za one u zapadnim društvima, ova praksa mogla bi se činiti posve čudnom jer je plakanje najnormalnija stvar. No, za mnoge kulture diljem svijeta pokazivanje tuge ili ljutnje smatra se tabuom, a obredi prelaska u muškost nalažu da se emocije moraju potisnuti, čak i izbrisati. Prema prethodnim istraživanjima, Japanci se nalaze među 37 nacionalnosti koje su najmanje sklone plakanju u teškim životnim situacijama. Za Amerikance se, s druge strane, tvrdi suprotno.
“U japanskom društvu milijuni ljudi – posebno žene koje su uspjele izgraditi karijeru – nemaju partnera koji bi ih podržavao kad se vrate kući pa na kraju dana postoji određena emocionalna potreba koja često ostaje neispunjena”, kaže Thoms za National Geographic. Na kraju dodaje kako će i u drugim kulturama s više virtualnih, a manje stvarnih fizičkih odnosa, postojati sve veća potreba za ovom uslugom.

Božićna čarolija na Kvarneru

Kvizovi

MANJE JE VIŠE

TOP BLAGDANSKA DESTINACIJA

SMISLI AVANTURU

TOP IDEJE!

NOVI PODACI

OVO NISMO OČEKIVALI

Kvizovi

"GUTLJAJ PROŠLOSTI"

‘Sve na kredit, sve za raju’

JESTE LI IZNENAĐENI?

Život na sjeveru Europe

BAŠ NEOBIČNO!

Dobar 'plan'

Carstvo crvenih listova

Vjerovali ili ne

Neobična lingvistička priča