Austrija je izrazito „pet friendly” zemlja, prijateljski nastrojena prema svim vrstama kućnih ljubimaca. U državi je, primjerice, više mačaka nego djece školske dobi, psima je dozvoljen ulaz u gotovo sve vrste javnog prijevoza, a zaštita životinja visoko je na listi prioriteta vlasti. No vlasnici pasa imaju i neke obveze, a jedna od njih je plaćati porez na pse koji iznosi točno 72 eura godišnje za prvog psa i 105 eura za svakog sljedećeg. Način naplate i trajanje dozvole razlikuju se od pokrajine do pokrajine, no pas se obavezno mora prijaviti kao član kućanstva. Vlastima se javlja ako je došlo do preseljenja, kao i o prestanku obveze plaćanja poreza u slučaju kad životinja ugine.
OD PLAĆANJA POREZA IZUZETI SU PSI VODIČI, SPASIOCI, POTRAŽNI PSI…
Na neke se pse ova obveza ne odnosi, primjerice na pse vodiče, one u spasilačkoj službi, potražne i radne… No i njih je potrebno prijaviti i dobiti odluku o izuzeću od plaćanja poreza. Svaki se pas prijavljuje nakon što napuni tri mjeseca u uredu grada ili pokrajine u kojoj vlasnici žive, a nakon što je naknada plaćena vlasnik dobiva oznaku koju smješta na njegovu ogrlicu. Oznaka uvijek mora biti na životinji kad napušta kuću i ona je dokaz da je porez plaćen. U brojnim pokrajinama, pa tako i u glavnom gradu Beču, oznake na ogrlicama su ukinute i zamijenjene čipovima, kakve imaju i psi u Hrvatskoj. Očitanjem čipa može se doći do informacije postoji li dug za porez ili je on podmiren.
Zanimljivo je i da u Austriji postoje testovi za vlasnike pasa kojima osoba dokazuje da je sposobna kontrolirati svog psa na javnim mjestima. Test za vlasnike ima teoretski i praktični dio, a uključen je i pregled ljubimca: njegovih ušiju, šapa, usta i općeg zdravlja. I dok je za većinu pasmina i vlasnika pristupanje testu dobrovoljno, vlasnici pojedinih vrsta obavezni su proći test. To su uglavnom veće i „opasnije” pasmine poput staforda, bull terijera, pit bulla, mastifa, rotvajlera i slično, a vlasnik mora položiti test u roku od tri mjeseca nakon što je kupio ili udomio psa ili najkasnije kad pas navrši šest mjeseci.
NA ŠTO SE NOVAC TROŠI? NA UREĐENJE PARKOVA, PRAŽNJENJE KANTI ZA OTPAD I BRIGU O NAPUŠTENIM PSIMA
Kako vlasti objašnjavaju ovaj porez na psa? Općenito se navodi da se naknada lokalnoj vlasti plaća za sve troškove koji ljubimac napravi i javne „usluge” koje koristi, poput održavanja zelenih površina i parkova za pse, pražnjenja javnih kanti za smeće, poboljšanja uvjeta u skloništima za napuštene pse… Uglavnom je ipak riječ o proračunskom prihodu koji lokalne vlasti ne moraju namjenski potrošiti na poboljšanje uvjeta za životinje, već s njim raspolažu po vlastitoj želji.
Austrija, dakako, nije jedina zemlja koja ima ovu vrstu nameta za vlasnike ljubimaca. Pseći porez još od 19. stoljeća naplaćuje i Njemačka, a u toj se zemlji naknada razlikuje od pokrajine do pokrajine, ali i od pasmine do pasmine te iznosi od najmanje 90 eura do čak 1000 eura godišnje u nekim gradovima i za pojedine, „opasnije” pasmine.
Porez naplaćuju i neki gradovi u Nizozemskoj. Najviši je primjerice u Hagu, gdje se za prvog psa plaća 25 eura, za drugog 322, a za trećeg čak 572 eura. Ovu vrstu poreza uveli su i neki američki gradovi. S druge strane, u brojnim je zemljama, pa i u Hrvatskoj, obavezna „registracija” i čipiranje pasa koji se naplaćuju, no to je samo jednokratna naknada i kasnije vlasnik nema financijskih obveza prema lokalnoj vlasti i državi.
