Na sunčanom dalmatinskom otoku krije se najveća kolekcija sorti maslina u Hrvatskoj: marljivi Toma čuva ih čak 300 i proizvodi ulja koja osvajaju svjetske nagrade

More, sunce, lavanda, povijesni gradovi i slikovita sela. I masline. Stotine tisuća stabala maslina. Sve je to, i puno više, Hvar, najsunčaniji i u svijetu vjerojatno najpoznatiji hrvatski otok. Dalmatinsko maslinovo ulje nadaleko je poznato po svojoj kvaliteti, koja je okrunjena i brojnim prestižnim nagradama. Veza Hvara i maslina traje već stoljećima. Da je pred njom i svjetla budućnost dokazuju mladi ljudi koji žive maslinarstvo, čuvaju tradiciju i baštinu, prate svjetske trendove i proizvode sve bolje ulje. Jedan od njih je Toma Makjanić, strastveni maslinar i kolekcionar maslina iz Dola u srcu otoka. Posjetili smo Tomu u njegovom slikovitom selu i otkrili kako nastaje ulje koje je ovjenčano  zlatom i na svjetskom natjecanju u New Yorku.

Njegova ljubav prema zemlji i maslinama rodila se još u djetinjstvu. Nitko mu, kaže, nije nametao te poslove, već ih je on sam doživljavao kao odmor, kao bijeg od gradskog života. Studirao je, i završio, veterinu u Zagrebu i u masline dolazio s prijateljima da ih zajedno beru, a gotovo ulje nosio je po cijeloj metropoli. U proljeće bi praznike provodio radeći na zemlji oko maslina. Tada je primijetio da ne rađaju sve masline jednako, da u nekim godinama imaju super urod, a drugima ništa. Počeo je učiti i proučavati zašto je tome tako. Shvatio je tada da njegovi preci, zapravo, puno toga nisu znali. I odlučio je da će naučiti on.

„Nema maslinika koji nisam obišao, dolazio bi u posjet, proučavao, pitao. Pročitao sam hrpu knjiga i priručnika o maslinarstvu, zanimalo me koje su sorte najbolje. Pratio sam i koja ulja pobjeđuju na natjecanjima. Znao sam do 3 u noći samo čitati o maslinama,“ prisjeća se Toma Makjanić. Na kraju je uspio uvjeriti obitelj da mu da otvorene ruke i počeo je s drugačijom proizvodnjom. Nacjepljivao je najuspješnije sorte, strogo nadzirao berbu i postupak prešanja, niti jedan dio proizvodnje nije prepuštao slučaju.

„Počeo sam raditi monosortna ulja, lastovka i levantinka nagrađene su zlatom u New Yorku. Ali ništa nije rezultat slučajnosti. Kad se obere maslina nema ostavljanja kašete na suncu, sve se odmah nosi u hlad. Bere se samo do 15 sati kako bi odmah išle u uljaru, prešaju se najviše tri-četiri sata od berbe. Puno je varijacija koje utječu na konačni proizvod,“ govori nam entuzijastični maslinar.

Rezultat je jedno od najboljih maslinovih ulja u Hrvatskoj koja prodaje pod brendom mmuje. Dva slova M označavaju prezimena njegovog oca, Makjanić, i majke, Moškatelo. To je ime njegovo priznanje obitelji koja je sve na Hvaru postigla sama, bez nasljedstva. Njegov je djed, naime, nakon što je otišao na fakultet u Zagreb razbaštinjen i ostao je bez kompletnog nasljedstva.

Ipak, srce ga je vuklo natrag na Hvar i počeo je sam, malo po malo, kupovati zemlju i graditi iznova život na rodnom otoku. Govorili su mu: „Ti si lud, što će ti to. Imaš škole, možeš ulje i kupiti“. Ali on je želio zemlju. To je nastavio i Toma. On danas ima oko 2000 stabala maslina, a plan je uskoro tu brojku povećati na 3000.

Osim što je cijenjeni proizvođač ulja, Toma je i najveći hrvatski kolekcionar maslina, koji u svom masliniku trenutno ima oko 300 različitih sorti. Među njima je i niz neobičnih, rijetkih sorti, pa čak i onih koje još nisu nigdje zavedene. Kako je prikupio tu vrijednu zbirku? „Skupljao sam sorte na putovanjima, donosili su mi ih ljudi iz različitih krajeva svijeta, slali, a i sam sam obilazio sve rasadnike u Hrvatskoj.

Kamo god sam išao, tražio sam ima li u blizini rasadnik koji mogu posjetiti,“ smije se Toma dok ponosno priča o svojoj zbirci. Najviše ih je nabavio prije četiri godine, kad je, prema vlastitim riječima, bio u fazi zaluđenosti. Danas radi vrhunsko ulje, posluje i kao distributer, pa je vremena za ovu strast sve manje. Ali želja mu je da sve njegove masline jednom budu izložene na jednom mjestu otvorenom za javnost, učenike i studente agronomije.

Za lakše razumijevanje ovog hobija, valja razumjeti da nema Toma fizički 300 stabala različitih sorti maslina. Na osnovnu granu se nacjepljuje druga sorta i na jednom stablu ih možeš imati i nekoliko. On ih sve nakon nacjepljivanja obilježava i prati kako bi znao koja je najbolja i koja pruža kakav plod. Za nekima je potraga bila posebno duga i uzbudljiva.

„Strašno sam želio Barneu, izraelsku sortu, po koju sam išao u Francusku kod jednog uzgajivača. Posebna je i tuniška sorta Chaal. Obje su bomba. Ali imam još jednu želju koja nikako da se ostvari“, otkriva Toma. Želi otići u Grčku, u Ateni se popeti na Akropolu i uzeti uzorak drevne masline s tog mjesta. „Kad ih kreneš skupljati baš te ponese,“ smije se mladi kolekcionar.

Doživjeti strast i entuzijazam ove obitelji mogu i turisti. Toma u suradnji s lokalnom hvarskom agencijom Debonda organizira posjet masliniku, kušanje najboljih ulja, a sve to u idiličnom ambijentu, te uz vrhunske dalmatinske zalogaje i vina. Piknik u masliniku doživljaj je koji turisti obožavaju i još jedan način da se Dalmacija predstavi u najboljem svjetlu, onom autentičnom, koji čine ljudi, stanovnici, marljivi proizvođači dalmatinskog blaga.