Je li ovo najljepši svjetionik na svijetu? Izgrađen je na stijeni usred mora i radi već 130 godina

Andros, najsjeverniji grčki otok u otočnoj skupini Cikladi, poznat je po dugoj pomorskoj tradiciji, a krase ga živopisna brda, plodne kotline, stjenovita obala i pješčane plaže kojima je teško odoljeti. Dug 40 i širok 16 kilometara, s oko 10.000 stanovnika, možda nije razvikan poput Santorinija, Mikonosa, Krete, Rodosa, Krfa, Zakintosa ili Kosa, ali ima jednu znamenitost koja ga čini itekako jedinstvenim, čak i izvan Grčke. U pitanju je svjetionik Tourlitis, jedini u Europi koji je u potpunosti izgrađen na stijeni usred mora!

Na fotografijama izgleda veličanstveno, kao da ga je stvorila umjetna inteligencija, a uvršten je i u seriju poštanskih maraka ”Svjetionici Grčke”. Ovaj ljepotan već skoro 130 godina osvjetljava Egejsko more koje ga okružuje i pruža sigurnost svim brodovima koji njime plove. Tourlitis doslovce izranja iz morskih dubina, prkoseći valovima koji ga nemilosrdno zapljuskuju. Izgrađen 1887., u rad je pušten tek deset godina kasnije, 1. siječnja 1897.

Ova impresivna građevina visoka je sedam metara, stoji na ulazu u luku Chora, koja je ujedno i glavni grad otoka Iosa, a zbog žarišne visine od 36 metara, njegova svjetlost vidljiva je i na udaljenosti do 11 nautičkih milja, tj. 20.372 metra. Tourlitis je podignut u vrijeme kad je otok Andros već bio važno središte grčkog brodarstva, no svakako je značajno pridonio njegovom daljnjem prosperitetu.

Kamenje korišteno za izgradnju Tourlitisa stiglo je iz sjevernog Epira, regiju koju danas dijele Grčka i Albanija. Nažalost, ovaj svjetionik uništen je u njemačkom bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, točnije u rujnu 1943. Obnovljen je tek 1994. i to zahvaljujući Goulandrisima, jednoj od najuglednijih obitelji na otoku, koja je financirala njegovu obnovu i učinila ga prvim automatiziranim svjetionikom u čitavoj Grčkoj.

Početkom 20. stoljeća, Tourlitis je odigrao vrlo važnu ulogu u pomorskoj dominaciji Androsa. Brodovlasnik Andriota Dimitris Moraitis tad je, naime, otvorio rutu koja je povezivala Grčku i Sjevernu Ameriku. Godine 1939. Andros je, odmah nakon Pireja, bio drugi po broju brodova. No krajem 1950-ih otok je zadesio velik val imigracije. Stanovnici su odlazili u velike gradove poput prijestolnice Atene, a mnogi su se uputili i u inozemstvo, uglavnom u Sjedinjene Američke Države.